Srbija uvježbava slabe točke hrvatske obrane!
Na četničke izazove treba odgovoriti odlučno – protjerivanjem srbijanskoga veleposlanika iz Hrvatske te povlačenjem našega veleposlanika iz Beograda. Svaki nedostatak odlučnosti plaćat će se državnom vjerodostojnošću, a dugoročno i gubitkom teritorija! Odlučna Hrvatska nema se nikakva razloga bojati Srbije. Uostalom čak i amaterski pogledom na istočni Srijem jasno pokazuje kako je on i u prirodnom smislu jedinstven dio hrvatske cjeline, koji je stoljećima bio prirodna brana zapada od svih istočnjačkih prijetnja
Zemlje Europske unije, zaokupljene vlastitim problemima, sve manje vide opasnost za područni mir od Srbije, tog stoljeće i pol destabilizirajućega balkanskog čimbenika. Srbija je začetnik cijeloga niza balkanskih ratova, etničkih progona i pokolja, a zbog atentata na austrijskoga prijestolonsljednika Franju Ferdinanda u Sarajevu 1914. godine ta mala balkanska “šaka jada” potaknula je prvu opću klaonicu naroda, što je zbog neriješenih pitanja u tadašnjem poratnom razdoblju bilo i uvod u Drugi svjetski rat i dotad neviđena masovna stradanja civila, a kasnije i ratnih zarobljenika.
Danas kao i jučer prvi na udaru srbijanske agresije su njezini susjedi – Hrvatska, BiH, Kosovo, Crna Gora, Makedonija i Bugarska. Dok ne stabilizira svoje zapadne granice, srbijanski istočni i južni susjedi imaju svojevrsnu stanku u stoljetnom kontinuitetu agresivne svetosavske politike.
Verbalno-diplomatska agresija u punom je jeku na Republiku Hrvatsku dok se zajedničkim vojno taktičkim vježbama Srbije i Republike srpske iz BiH i već najavljenim srpskim referendumom u BiH dekonstruira daytonska Bosna i Hercegovina pa Srbija svojim bosanskohercegovačkim entitetom praktično preko Drine proteže teritorij sve do državne granice s Hrvatskom na rijeci Uni.
Ustrojavanjem t. zv. zajednice srpskih općina na Kosovu podloga je za buduću dekonstrukciju te nove balkanske države, a sve agresivnije nastupanje Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori i nijekanje crnogorske crkvene autokefalnosti otvaraju prostor ne samo za verbalno nijekanje državnosti Crne Gore nego i za njezino teritorijalno osvajanje.
Međunarodnu podlogu takvoj agresivnoj srbijanskoj politici pruža Putinova Rusija, a pritiscima da se ubrza pregovarački proces oko ulaska Srbije u EU srbijanskom svetosavlju u širenju na zapad potporu očito daje i politika Angele Merkel.
Dok se pruska potpora očituje u diplomatskim pritiscima na pojedine države članice EU, potpora iz Moskve je znatno konkretnija, a očituje se ne samo u vojno-taktičkoj i vježbovnoj suradnji Srbije i Rusije, nego i u pojačanom ruskom naoružavanju Beograda.
Rusija će, po informacijama koje prodiru u javnost, Srbiji, između ostaloga, isporučiti šest zrakoplova M29, topničke i protuzračne sustave buk M2, dva transportna zrakoplova AN26, četiri helikoptera MI24V, trideset oklopnih vozila BRDM-2 i trideset moderniziranih tankova T72 s navođenim raketama.
Uz obnovu i oružanu modernizaciju srbijanske vojske ruska će i srbijanska vojska već ove jeseni održati nekoliko vojnotaktičkih vježbi u kojima će uvježbavati desantiranje, odnosno navalnu taktiku kojom se zaposjeda protivnički teritorij.
Hrvatska će se, unatoč svom članstvu u NATO savezu i Europskoj uniji, ipak morati oslanjati na vlastite vojne snage u možebitnom pokušaju srbijanskih desantiranja hrvatskoga državnog prostora s područja današnje Vojvodine (istočni Srijem) ili pak iz zapadnoga dijela Republike srpske, odnosno s područja Banja Luke.
Operacija izdvajanja Republike srpske iz sastava BiH u vojnom smislu podrazumijeva i srbijansko zaposjedanje istočne Slavonije u Hrvatskoj pa je uz vojnu prednost banjalučkoga područja koje graniči s Hrvatskom, najslabija točka hrvatske obrane hrvatsko-srbijanska državna granica na srijemskom području.
Uvježbavanje slabih točaka hrvatske obrane na tom dijelu granice Srbija je provodila još prošle godine kad je izvan službenih graničnih prijelaza slala rijeke bliskoistočnih migranata u Hrvatsku poljskim putovima, a hrvatske politike istodobno, bilo da je riječ o SDP-ovu prvom žandaru Ranku Ostojiću ili pak sadašnjem mostovcu Vlahi Orepiću, priječile snažniji angažman Oružanih snaga Republike Hrvatske upravo na tom dijelu hrvatsko-srpske granice.
Kad danas Srbija na čelu s ordiniranom četničko-fašističkom vladom Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića, uz pomoć pete kolone u Hrvatskoj na čelu s Miloradom Pupovcem, vodi verbalno-diplomatsku agresiju na Hrvatsku, a koja nije ništa drugo nego uvod u moguću vojnu agresiju, Hrvatska bi, ako želi ostati cjelovitom i vjerodostojnom državom morala imati i vjerodostojne odgovore na nove srbijanske pretenzije.
Naravno, ti odgovori ne bi smjeli ići na štetu naših obveza unutar NATO saveza. Dapače, ukoliko je to još uvijek moguće, oni bi se trebali nadopunjavati. Ukoliko pak ne, buduća vlada mora, bez obzira na to, primarno svim raspoloživim sredstvima zaštiti svoj državni teritorij, imovinu svojih državljana i njihovu pravnu sigurnost, što podrazumijeva adekvatno razmještanje oružane sile i njoj odgovarajuće tehnike neposredno u blizini granice sa Srbijom, ali i pojasu državne granice neposredno u blizini banjalučkoga područja.
Na srbočetničke verbalne eskapade, relativiziranja hrvatskih diplomatskih predstavnika te dodjelu svetosavskih odličja pojedinim hrvatskim uglednicima, čime se na svojevrstan način pokušavaju restaurirati orjunaška uporišta u Hrvatskoj, ne treba trošiti verbalno-medijsku energiju, koje Hrvatska ionako kronično nema.
Naime, na četničke izazove treba odgovoriti odlučno – protjerivanjem srbijanskoga veleposlanika iz Hrvatske te povlačenjem našega veleposlanika iz Beograda. Svaki nedostatak odlučnosti plaćat će se državnom vjerodostojnošću, a dugoročno i gubitkom teritorija!
Odlučna Hrvatska nema se nikakva razloga bojati Srbije. Uostalom čak i amaterski pogledom na istočni Srijem jasno pokazuje kako je on i u prirodnom smislu jedinstven dio hrvatske cjeline koji je stoljećima bio prirodna obrana zapada od svih istočnjačkih prijetnja.
Ivan Svićušić/Hrvatsko slovo
