Zagovornici lustracije i borci za bolju Hrvatsku u Hrvatskom (državnom) saboru
Od sviju mogućnosti, dogodila se ona najbolja i najpovoljnija za Hrvatsku. Uvijek se može reći da je HDZ mogao bolje proći, ali ovo je izvrstan uspjeh, no postoji i uspjeh unutar uspjeha koji možda zasjenjuje samu izbornu pobjedu Hrvatske demokratske zajednice.
Naime, hrvatski je narod još jednom pokazao da želi državotvornu politiku, politiku odmjerenu, europsku – politiku u službi hrvatske države i hrvatskoga naroda – no prije svega – da narod vapi za lustracijom, odnosno političkom osudom zločinačke komunističko-velikosrpske Jugoslavije. To je najviše pokazao preferencijalnim odabirom osoba poput Milijana Brkića, Zlatka Hasanbegovića, Brune Esih, Mire Kovača, Steve Culaja, Ivana Kirina, Antona Klimana, Željka Glasnovića i Milana Kujundžića.
Mediji u službi jugoslavenske Partije govore da je ulazak Brune Esih veliko iznenađenje i time samo potvrđuju da su u službi odnarođenih i anacionalnih interesa, da su korumpirani i nisu u stanju obavljati svoj posao. Zašto? Bruna Esih je mlada, neopterećna prošlošću, obrazovana i pametna žena, vrstna znanstvenica i osoba koja je vodila skupinu zaduženu za izradu zakona o lustraciji. Ima snage, volje, pameti i energije i prije svega – prijeko potrebnu nacionalnu crtu za obavljanje časne dužnosti zastupnika u Hrvatskom (državnom) saboru. Njezin rad na zakonu o lustraciji sigurno ne će biti uzaludan, koliko god nam se trenutna politika vrhuške HDZ-a i MOST-a činila “umjerenom”, “odmjerenom” i “centrističkom”. Ipak, lijepo je vidjeti da hrvatski narod cijeni i zna prepoznati ljude s izbornih listi.
Treba li uopće govoriti o Zlatku Hasanbegoviću, čovjeku koji je uveo reda u kulturi i rastjerao parazitsku (ne)kulturnu protuhrvatsku bandu u službi Partije. On je možda najljepše osvježenje hrvatske političke scene, odmjeren, ali odrješit i jednostavno je uživanje slušati ga i gledati kako crvenim “aždajama” staje na kraj i ukazuje na njihovu krajnju nepismenost, neobrazovanosti i protuhrvatstvo u službi interesa “istoka”. Također, za Hasanbegovića je glasovalo skoro 12 tisuća ljudi, odnosno više no za nositeljicu liste Ivanu Maletić, što nije kritika njoj, već poruka vrhu HDZ-a – narod ga želi iznova vidjeti na mjestu ministra kulture jer smatra da je svoj posao obavljao dobro i čestito, obavljao ga je nepunih osam mjeseci i u to kratko vrijeme postao jedan od najboljih ministara suvremene hrvatske povijesti, a što bi tek bilo da je odradio mandat od 4 godine? Dakle, Hasanbegovića za ministra kulture!
Mnogi nisu primijetili, ili ako i jesu, zaboravili su ulogu Milana Kujundžića na predsjedničkim izborima. Mnogi su ga odmah okrstili izdajnikom, no Kujundžić je govorio i obznanjivao ono što “umjerena”, trenutna Predsjednica RH nije smjela reći. Kujundžić je upravo javnosti rekao ono što slobodni mediji cijelo vrijeme govore – da je Josipović djelovao isključivo u službi Beograda i Moskve, pokušavajući Hrvatsku vratiti u “zagrljaj regijona”, da je taj partijski prevarant vrhunski veleizdajnik i najveći zaštitnik i dalje aktivnih udbaških i kos-ovskih struktura. Kujundžić je politički Hrvat, Imoćanin, dobar liječnik i osoba integriteta i političkoga žara koji zna artikulirati i iznijeti te reći hrvatskim orjunašima sve što ih ide, odnosno istinu. Njegovi su ga Dalmatinci prepoznali kao takvog i time dodatno obogatili Sabor još jednim pismenim, hrabrim i nesumnjivo nacionalno svijesnim zastupnikom.
Dragovoljac Domovinskog rata, Željko Glasnović, general HV-a kojeg je umirovio na ovim izborima potučeni Stjepan Mesić, veliki ratnik, domoljub i borac zavidnoga ratnoga i životnog puta, vrlo učen i obrazovan čovjek, čovjek koji se, prispjevši u Saobr nakon prošlih izbora, odrekao zastupničke plaće u korist djece koja su izgubila roditelje, skroman, pošten, čestit i bez mrlje u karijeri, moralna vertikala hrvatske politike, ali i moralna vertikala kakva se rijetko može u ovom prenapučenom svijetu pronaći.
Nezadovoljan jalovošću i inercijom dosadašnjeg HDZ-a, odlučio je izaći samostalo – i osvojio jedan mandat na listi za dijasporu. Nije ga oteo HDZ-u, nego je pokazao da je spreman i sam protiv svih, bez potpore stranačke infrasturkture, neovisan i neobuzdan stranačkom stegom zastupani interese Hrvatica i Hrvata u Hrvatskom (državnom) saboru. Uz Esih i Hasanbegovića, Glasnović je najveći zagovornik lustracije, i ako ništa, barem hrvatska dijaspora, koja pati u bosansko-hercegovačkom srpsko-bošnjačkom ludilu, ili pak Hrvati iz zapadnih zemalja razvijenog svijeta – svi jako dobro znaju zašto je potrebna lustracija; kako bi se ispravila nepravda i spriječilo daljnje zlo.
Zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić iznova je pokazao da ima karizmu, infrastrukturu na terenu i potporu stranke i naroda, čovjek koji je odabrao biti na zadnjem mjestu u vrlo neizvjesnoj izbornoj jedinici, uz to na listi s Hasanbegovićem i Ivanom Maletić. Pobijedio je u ratu – stoga ne čudi što je pobijedio i u miru, kao što je u svojim porukama i nagovještao. Čovjek kojemu se posljednjih godina najviše podmetalo (i podmeće se), protiv kojega je Ranko Ostojić osobno započeo hajku svojom “milicijom”, Brkić je ipak pokazao da ga narod voli, kao što on voli svoj hrvatski narod. Usto, on je i najveći politički zaštitnik i promicatelj hrvatskih branitelja i mladih snaga HDZ-a, Hasanbegovića, Esih, Maletić, i osoba kojoj možemo vjerovati i koja nas ne će iznevjeriti.
Ovih pet ljudi predstavljaju uspjeh unutar uspjeha, zalog bolje sutrašnjice i još bolje preksutrašnjice, osobe čestite, časne i moralne, borci, svaki na svojem profesionalnom polju, i zagovornici lustracije bez koje nema hrvatske budućnosti – izvrstan spoj intelektualaca i domovini odanih vojnika, ratnika mačem i ratnika rječju i perom… Da je kojim slučajem i izborni rezultat bio nepovoljniji, dovoljno je da je ovih pet ljudi ušlo u Hrvatski (državni) sabor i da će moći djelovati u izgradnji naše mlade hrvatske države – bez lažne pomirbe, bez himbe i prijetvornosti – srčano s mudrošću, mudro sa srcem, protiv onih koji su državu uništili i koji su surađivali i surađuju s moćnom infrastrukturom bivše zločinačke tvorevine.
Zaista nas svijetla budućnost očekuje i čini se kako se Bog napokon sjetio svoje hrvatske djece. Stoga, za kraj, jedan hrvatski pozdrav: Bog i Hrvati!
Mila Marušić/hrsvijet.net
