STRMOGLAVI PAD ZORANA MILANOVIĆA: U nedjelju ujutro sve je još bilo idilično!
Još u nedjelju ujutro ni najžešći protivnici Zorana Milanovića nisu pomišljali da bi šef SDP-a mogao abdicirati samo 24 sata kasnije. “Imat ćemo 1-2 mandata više od HDZ-a i onda slijede pregovori, koji će biti neizvjesni”, prognozirao je član stranačkog vodstva koji je godinama surađivao s Milanovićem, prije nego što su se razišli.
Kada su u 22 sata objavljeni rezultati koji su nagovijestili da će Narodna koalicija uvjerljivo izgubiti, bilo je jasno da je završila Milanovićeva politička karijera. Tri mjeseca ranije, HDZ je bio na dnu, pala je vlada i izgledalo je da je smjena vlasti puka formalnost. Onda se sve raspalo, a odgovornost je na Milanoviću, kao što je jučer priznao.
Milanović je pokazao politički instinkt kada je još u ljeto 2014. formulirao plan za pobjedu u samo dvije osnovne točke: prvo, uvjeriti birače da se gospodarska situacija u Hrvatskoj malo-pomalo popravlja, rastu BDP i izvoz, a pada nezaposlenost. I uvjeriti većinu javnosti da je Hrvatska demokratska zajednica, de facto, krimogena grupacija, čiji su šefovi od Tomislava Karamarka, Vase Brkića ili Miroslava Tuđmana skloni kršiti zakone kad god im se pruži prilika.
Iako nije pobijedio, dobio je još jednu šansu.
Ali to su tempi passati. Socijaldemokratska partija Hrvatske nije samo poražena na nedjeljnim izborima nego se nalazi u najlošijoj situaciji još otkako je Ivica Račan izgubio izbore u jesen 2003. godine. U proteklih deset mjeseci negdje je nestao Milanovićev politički instinkt.
Bio je uvjeren da će uspješno odraditi pregovore s Mostom, ali to se nije ostvarilo. Onda je u kampanji u SDP-u pošteno izvrijeđao neistomišljenike, a potom ih posve eliminirao i stvorio puno zle krvi u stranci, da bi na kraju vodio bezobraznu izbornu kampanju, zbog čega su mnogi birači lijevog centra odbili glasati za Narodnu koaliciju.
Vodio je politiku spaljene zemlje, a s posljedicama ovakve politike morat će se suočiti cjelokupni SDP. Koji je iznutra prazan, kako programski, tako i kadrovski.
Tko, uostalom, danas može nabrojiti strateške točke politike SDP-a? Milanović je sve izmiješao u nadi da će sačuvati vlast: socijaldemokraciju i liberalnu ekonomiju, antifašizam i desničarenje, obranu ćirilice i referiranje na nekakvog djeda ustašu, plan za gašenje Ustavnog suda i dizanje ruke za kompromitirane ustavne suce. Prezir prema ozbiljnoj strategiji, a još više mogućnosti da u stranci angažira ljude koji znaju više od njega također je jedan od uzroka pada. SDP je na svakim sljedećim izborima osvajao sve manji broj glasova, ali Milanović je onemogućio bilo kakvu internu diskusiju zašto je to tako.
Vodio je SDP na četirima parlamentarnim izborima i tri puta izgubio.
Gotovo je nemoguće sjetiti se kada je SDP-u pristupio neki etablirani intelektualac, renomirani liječnik, pravnik, profesor na fakultetu ili uspješni poduzetnik.
Ima i gore – istraživanja koja je provela agencija Promocija plus pokazuju da Socijaldemokratsku partiju podržava samo 10 do najviše 12 posto mlađih od 30 godina. Dakle za današnji SDP, koji bi trebao zastupati progresivne vrijednosti, glasa svaki deseti mladi birač ili u najboljem slučaju osmi, a više od trećine birača su umirovljenici. Nije baš neka vedra perspektiva.
Utoliko će biti zanimljivo vidjeti hoće li Milanovićev nasljednik postati netko od njegovih pobornika, poput Ranka Ostojića, Siniše Hajdaša Dončića i Peđe Grbina, ili iz ekipe sa suprotne strane u kojoj su Rajko Ostojić, Tonino Picula, Zlatko Komadina i Zvonimir Mršić.
Izvor: ovdje
