U razgovoru za Hrvatski tjednik Marko Perković Thompson govori o albumu, novim pjesmama, lošem stanju u društvu, ali i o lažnim konstrukcijama kojima ga se nastoji diskreditirati te najavljuje i ovogodišnju proslavu Oluje u rodnim Čavoglavama.

{jathumbnail off}Zašto je rad na novom albumu ‘Ora et labora’ trajao toliko dugo? Tko je sve radio na njemu, jesi li zadovoljan materijalom i sretan što je taj dio posla konačno gotov?

– Ne može se reći da smo na albumu radili šest godina, koliko je prošlo od staroga. Ovaj je album s bendom uvježbavan oko dva mjeseca, nakon toga smo ušli u studio i za nekoliko mjeseci sve završili. Možda se može reći da sam dugo pripremao melodije i tekstove jer mi nije bilo lako odabrati teme nakon velikog uspjeha pjesama s prošlih albuma. Nije bilo lako zainteresirati, kako samoga sebe, tako i moje suradnike nakon onakvih, gotovo savršenih pjesama s prethodnih albuma. Nakon završenih tekstova i melodija Tihi Orliću i meni vratio se osmijeh na lice, postali smo svjesni da imamo pravi dragulj u rukama. Album smo pripremili i snimali u Splitu, surađivali smo s dosta ljudi, među njima su Ivica Bilić, bubnjar, Duje Ivić, klavijaturist, a na samoj završnici pridružio nam se i Tomislav Mrduljaš. Tiho i ja zadovoljili smo neke svoje kriterije i vjerujemo da će to i naša publika prepoznati.

Kako je tekao proces nastajanja novih pjesama?

– Teme pjesama nastaju okruženjem svega onoga što osjećam, što živim i proživljavam. Ne mogu pisati pjesme, a da nisu dio nekakvog mog iskustva, moje emocije. Glazbu doživljavam kao ozbiljno zanimanje, meni je ona moj poziv. Ako je glazba dobra i kvalitetna, ona postaje prepoznatljiva, ona postaje veliki medij. Moje pjesme tematski moraju izaći iz svjetonazora koji je stoljećima prisutan u mom narodu, a svojim radom želim poticati i druge na naše istinske vrijednosti.

Jesu li te iznenadili obožavatelji, odnosno pozitivne reakcije i oduševljenje s kojim su dočekane pjesme Maranatha, Ante Ivasa i Bosna, koju si sam napisao i u kojoj govoriš o ‘našoj drugoj domovini’, kako nazivaš Bosnu?

– Ove dvije pjesme, koje su objavljene u Hrvatskom tjedniku, a koje su drugi mediji prenijeli, ne mogu se posebno komentirati jer ih nitko od javnosti još uvijek nije čuo u onom pravom, glazbenom smislu. Njima će se ocjena moći dati tek kad ih se čuje u njihovu aranžmanu i interpretaciji, odnosno u kompletnoj produkciji. Tekstovi ovih pjesama jasni su, mislim da su sadržajno dočarali teme kojima sam bio okupiran radeći na albumu. Već sada veliki mi je broj ljudi čestitao, osjećam da ih uvelike zanima kakve su nove pjesme, i tematski, i produkcijski. Najviše me raduje kad vidim i čujem da veliki dio moje publike dosta kvalitetno prati moj rad. Posebno me veseli što ih zanima apsolutno sve: aranžmani, produkcija, omot, moji suradnici, bend…, čak i scenografija za koncerte. Sve to pokazuje kako ova moja priča ima veliku podršku. Nama kao ekipi ta potpora daje inspiraciju i pozitivno nas gura k novim izazovima.

Koliko se novi album razlikuje od svega što si do sada radio ili je ‘Ora et labora’ samo nastavak priče? Je li novi album na tragu svega onoga što si do sada radio i na što je publika navikla?

– Naravno da se novi album razlikuje od prošloga, kao što se i ‘E, moj narode’ razlikovao od ‘Bilo jednom u Hrvatskoj’. Ovaj album tematski nastavlja priču od Čavoglava, moje prve pjesme, pa sve do danas, ali je u produkcijskom i aranžerskom smislu napravljen iskorak u odnosu na sve dosad. I bend i mene u cijelosti je zadovoljio zvuk ovoga albuma, tome ponajviše možemo zahvaliti Tihi Orliću koji je uložio sve svoje vrijeme da bi njegovi aranžmani do savršenstva dočarali ovu priču. Uvjeren sam da će naša publika to prepoznati, da ćemo zajedno uživati na novim koncertima, čemu se silno veselim.

Neiscrpna tema za pisanje pjesama svakako je i stanje u državi. Koliko je sadašnja situacija u zemlji utjecala na pojedine pjesme?

– Stanje u državi neiscrpna mi je tema jer mi je jako važno što se događa oko mene i u našem društvu. Ne razumijem one kritike koje idu na moj račun, poput toga da glazbom politiziram ili iskazujem domoljublje, čak se to naziva niskim strastima… Neki bi htjeli da svi budemo gluhonijemi, da zatvaramo oči pred stvarnošću koja nam se događa. Nisam jedini u svijetu koji piše o socijalnim, domoljubnim ili duhovnim temama. Teme o kojima govorim u svojim pjesmama iste su one teme kojima sam okupiran, na svaki album uvijek stavljam samo one teme koje su meni prioritetne. Važno mi je kakvu će budućnost imati moja djeca, moj narod, moja zemlja, pa ako ja mogu doprinijeti bar malom boljitku, sve ću učiniti za to.

Jesi li ogorčen zbog stanja u državi? Trebaju li glazbenici u svojim pjesmama ukazivati na nepravde u društvu i mogu li oni, za razliku od drugih, publici to donijeti na pristupačniji i jednostavniji način?

– Da, ogorčen sam na neke stvari i ne mogu vjerovati da nam se to događa. Ne mogu vjerovati da se neke stvari brzo zaboravljaju. U zadnjih desetak godina u našem se društvu dogodilo previše nepravde i poniženja, protiv nekih smo se nešto i pobunili, a neke nam čak kao da nisu ni smetale!? Sada, kao da nam je dosta svega, pa tako i jedan stih moje nove pjesme kaže ‘…moj je narod savio ramena, a bio je hrabriji od zmaja…’ Glazbenici trebaju pjesmama reagirati na sve što se događa u društvu jer glazba je jedno veliko glasilo preko kojega pjesnici odašilju određene poruke i ukazuju na događanja oko nas. Stoljećima tijekom naše povijesti rađali su se pjesnici koji su baš u svojim pjesmama ostavljali trag vremena u kojem su živjeli.

Zašto onda tebi zamjeraju domoljublje? Zar je loše biti domoljub?

– Ne zamjeraju oni samo meni, već svima koji ističu svoje domoljublje. Moje su pjesme zahvaljujući slušanosti postale toliko jake da me ti progonitelji domoljuba nisu mogli ignorirati. Moje su pjesme ljudi zavoljeli i tu im se pojavljuje veći ‘problem’. Nemaju oni ‘problem’ samo sa mnom već i s mojom publikom jer su pjesme i koncerti postali veliki medij koji oni ne kontroliraju. Veliki broj ljudi okuplja se oko tih pjesama, a oni nad nama nemaju kontrolu i zato pokušavaju na svaki način kompromitirati mene i time umanjiti i značaj tim pjesmama, ali i projektima u kojima sudjelujem.

– Danas su mnogi poznati i utjecajni domoljubi stavljeni na marginu, mediji im ne dopuštaju da se njihova riječ čuje, na televizijama žare i pale jugonostalgičari, a naših intelektualaca nigdje. Nisam sklon brojanju krvnih zrnaca, ali moram reći da je dovoljno vidjeti tko pokušava raznim napadima blatiti i proganjati domoljube i lako ćemo saznati iz njihovih biografija da oni nisu Hrvati i ne vole Hrvatsku te su i danas u službi onih koji Hrvatskoj stalno pušu za vratom. Hrvati vole svoju domovinu i zahvaljujući domoljublju opstali smo kao narod. Zahvaljujući domoljublju, nije nestala težnja za samostalnom državom dok smo bili u kandžama jugokomunističke države. Zahvaljujući domoljublju, pobijedili smo agresora u ratu. Domoljublje se danas osjeća na raznim kulturnim i sportskim natjecanjima. Mi Hrvati voljeli smo uvijek i danas volimo svoju domovinu i odgajat ćemo svoju djecu da ju nastave voljeti.

Pojedinci te i dalje napadaju zbog onoga što radiš. Što je to što im najviše kod tebe smeta?

– Smeta im uspjeh mojih pjesama koje promiču svjetonazor koji je u potpunoj suprotnosti s njihovim. Oni se koriste svim mogućim metodama ne bi li nametnuli neke nove vrijednosti i ruše svakoga tko im stane na put. Mnoge su, na žalost, srušili. U mom slučaju još nisu uspjeli jer većina moje publike nije nasjela na njihove konstrukcije. Na sve moguće načine pokušali su me kompromitirati ne bi li poljuljali povjerenje moje publike, ne bi li zaustavili okupljanje ljudi oko moje glazbe. Preko medija prozivali su me za sve i svašta, podmetali mi razne stvari po onoj udbaškoj metodi ‘više puta izgovorena laž postaje istina’. Preko nekih državnih institucija pokušali su kriminalizirati moj rad proglasivši me poreznim neplatišom i time poručivali mojoj publici: ‘Eto vam vaš domoljub koji ne placa porez.’ To je samo jedan dio njihovih pokušaja, odnosno svega što su do sada radili. Ne vjerujem da će stati, ali ja se time previše i ne opterećujem. Nastavljam dalje, nastavljam svoju koncertu aktivnost, nastavljam glazbom promicati sve ono što čovjeku vraća dostojanstvo. Nastavljam promicati sve ono na čemu je moj narod podignut i sačuvan od svega što razbija zajedništvo i naše zajedničke vrijednosti.

Spomenuo si kako su te pojedini mediji napadali i bezuspješno pokušavali kompromitirati na razne načine. Neke od njih, primjerice EPH, tužio si i nepravomoćno dobio parnicu. Što je s ostalim medijima koji i dalje ne miruju, namjeravaš li i tu potražiti zadovoljštinu pravnim putem?

– Da, gotovo svi su uočili da kada se nešto događa oko mene, ili izdajem neku pjesmu, album, ili uoči proslave Oluje u Čavoglavama, ili bilo što drugo pojedini mediju pokreću paljbu na mene. Izmišljaju, petljaju, lažu, iskrivljuju, samo ne bi li mi naštetili! Dugo sam ih ignorirao jer sam smatrao da su oni nebitni i da su pročitana knjiga, da ih nitko drugi ne shvaća ozbiljno jer svi znamo iz kojeg središta diktiraju uređivačku politiku. Sada sam odlučio s njima voditi pravnu bitku. Imam dobar tim ljudi koji se time bavi i ja sam im dao zeleno svjetlo. Evo, taj tim ljudi nepravomoćno je dobio ‘Jutarnji list’ i vodi s drugima još četiri ili pet parnica.

Jesi li zbog učestalih orkestriranih napada razmišljao o tome da odustaneš od svega što radiš ili te sve to samo još više učvršćuje u stavu da radiš pravu stvar?

– Nije mi palo na pamet odustati. Nikada! Nitko nema pravo odustati živjeti. Mi smo ljudi, nismo biljke i imamo pravo živjeti prema svojim načelima. Kršćani smo i pozvani smo mijenjati ovaj svijet nabolje. Nikada nije bilo lako boriti se za istinu i pravdu, mnogi su u toj borbi stradali. Svatko od nas treba se zapitati: ‘Koji je moj smisao života?’ Pitanje je želimo li biti stablo koje je duboko ukorijenjeno i koje daje plodove ili lišće s toga stabla, koje vjetar zna nositi amo-tamo i na kraju uvijek završi u blatu. Pronašao sam svoj smisao života i do kraja života nastojat ću ga živjeti. Glazba me ispunjava i daje prostor da mogu činiti dobre stvari. Glazbom mogu doprinositi općem dobru, mogu pomagati drugima, promicati naš svjetonazor, kreirati glazbu i od nje živjeti. Zar to nije blagoslov!

Čavoglave svake godine okupljaju veliki broj posjetitelja koji upravo tamo žele slaviti Oluju, napadi na proslavu već su počeli. Što se sprema ove godine s obzirom da su i haaški generali slobodni?

– Ove ćemo godine u Čavoglavama, vjerujem, napraviti najveću proslavu do sada. Za to imamo i najveći razlog jer se dogodilo da je pravda pobijedila i da su naši generali Gotovina i Markač slobodni i da je s Hrvatske skinuta stigma. Čavoglave će ove godine slaviti dvije pobjede! Jedna pobjeda je Oluja, a druga da smo pobijedili cijelu silu neprijatelja koji su htjeli zaustaviti proslavu Oluje. Tijekom svih godina stvaran je ogromni pritisak da se Oluja ne slavi, na sve moguće načine su ju htjeli ugasiti, ali im to nismo dopustili, uspjeli smo ju sačuvati. Dobro bi bilo da se i Knin počne otvarati prema narodu i da slavi onako kako to narod želi.

Na svakom albumu nađe se jedno žensko ime, Diva Grabovčeva, lipa Kaja, Anica, kninska kraljica… Na novom albumu jednu od pjesama posvetio si i supruzi. Znači li to da su i žene neiscrpna tema mnogih tvojih pjesama?

– Da, toliko je lijepih priča i legendi prošlo kroz našu povijest. Znam ih mnogo više nego što sam ih glazbeno obradio, ali imam želju još nekoliko tih prča iz davnina glazbeno obraditi. Volim to raditi jer tako daleku prošlost može vratiti u sadašnjost samo pjesma i svjetonazor koji ne zna ni za prošlost ni za sadašnjost već samo za istinu, koja živi i koja može čovjeka još više učvrstiti u njegovu nastojanju življenja istinskih vrijednosti. Supruzi sam posvetio jednu pjesmu jer je jedna od najvažnijih osoba u mom životu. Rodila mi je petero djece i cijeli je svoj život posvetila njima i meni. Pjesmom joj dajem mrvicu one ljubavi koju ona daje svima nama.

Je li to onda i najosobnija pjesma na albumu?

– U svim svojim pjesmama prisutna je osobnost, ova je možda najosobnija. Da se primijetiti da u nekoliko zadnjih albuma nemam onih klasičnih ljubavnih pjesama. Ne izbjegavam ih namjerno, nego jednostavno ima prioritetnijih tema koje želim uvrstiti u svoj repertoar. U budućnosti imam plan završiti i objaviti sve ljubavne pjesme koje sam tijekom zadnjih godina skladao i skupljao.

Album će za koji dan biti na tržištu. Koja će biti prva pjesma koja će ga na neki način i najaviti?

Za sada ne znam ništa o tome. Idućih ćemo dana napraviti nekakav plan. Album smo završili i poslali u Croatia Records, a na njima kao mojoj diskografskoj kući je da ga objave i tržišno rašire. Dogovaramo izradu spotova i drugih stvari vezano za marketing i promociju. Uglavnom, sve je spremno za drugo poluvrijeme, a to je turneja.

Prošla turneja ‘Bilo jednom u Hrvatskoj’ pokazala je kako se rade vrhunski koncerti. Što očekuješ od nove?

Sada kada smo album završili, pokušat ćemo što prije napraviti nekakav plan za turneju i druge aktivnosti, a to su priprema scenografije, bine, razglasa i druge opreme. Za sada je sve u fazi razgovora i planiranja. Siguran sam da ćemo i ovaj put učiniti sve da naše nove pjesme, a i one starije, predstavimo našoj publici u najljepšem svjetlu i ambijentu. Imamo veliko iskustvo svih ljudi koji s nama surađuju i vjerujem da će to opet biti lijepa priča.

Andrea Černivec/Hrvatski tjednik/Dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save