Pročitajte govor nadahnut porukom malog Lovre, koji je Kolinda Grabar-Kitarović održala na Općoj skupštini UN-a
Grabar-Kitarović na Općoj skupštini UN-a: Lovro, tvoj glas odzvanja u ovoj sali
Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović sudjelovala je u općoj raspravi 71. Zasjedanja Opće skupštine Ujedinjenih naroda te održala govor na temu: „Ciljevi održiva razvoja: Opći poticaj za preobrazbu svijeta“, kojeg prenosimo u cijelosti:
„Vaše Ekscelencije, uvažene dame i gospodo,
gospodine predsjedniče,
„Želimo budućnost u kojoj svi rade, sretno žive i vole se.“
Te je riječi u Knjigu ideja nedavno upisao šestogodišnji Lovro, kad je s brojnom drugom djecom posjetio moj ured u prigodi početka nove školske godine u Hrvatskoj. Ali ih je podjednako tako moglo upisati bilo koje dijete na svijetu.
To je jednostavna, a tako snažna želja. Da bismo preobrazili svijet, mi vođe moramo slušati Lovrine riječi. I stoga želim da se njegov glas čuje danas u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda. Nitko ne može tvrditi da ove tri jednostavne istine – među kojima su pravo na sretan život i slobodu izbora univerzalni pokretači boljega svijeta – zaista nisu krajnji cilj Agende 2030.
Prošlo je godinu dana otkako smo usvojili Agendu 2030., dokument od ogromnog značenja, i sad smo jedan korak i jednu godinu bliže roku za njegovo ispunjenje. Danas bih, vezano za postignuća i odgovornosti, željela govoriti o održivu razvoju usredotočujući se na ljudski potencijal, prirodna bogatstva i na društva otporna na krize.
Svi smo potpisali Agendu, taj plan djelovanja za ljude, planet i blagostanje. U središtu naših napora moraju biti ljudi, a u samoj srži mladi ljudi. Cilj nas vođa jest osnažiti mlade ljude obrazovanjem i pružiti im šanse da budu katalizatori preobrazbe i napretka. Sad je vrijeme da mlade ljude počnemo promatrati kao čuvare Agende 2030., zato što će – kakav god napredak mi ostvarili za 14 godina – na njima biti da ga nastave.
Složila bih se s mnogima koji kažu da se čak i danas, 2016., moramo odlučiti jesmo li za otvorena ili zatvorena društva. Što god učinili za očuvanje budućnosti treba učiniti odlučno, imajući na umu vrlo jasan izbor. Mnogo toga valja napraviti. Moramo početi obnavljajući povjerenje javnosti u nacionalne vlasti i međunarodne organizacije. Moramo prihvatiti zajedničke vrijednosti sa snagom, hrabrošću i istinskim uvjerenjem – počevši s tolerancijom – te postati aktivni i predani graditelji svijeta u kojem nema mjesta očaju.
Istinska uključivost znači više od puke otvorenosti za suradnju i jačanje svijesti u nekoj prigodi. To bi trebala biti stalna potraga za konsenzusom, kako nacionalno tako i međunarodno, te za aktivnim sudjelovanjem svih dionika u izgradnji novih strateških saveza. Jasno je da postoji potreba za prekidom previše dominantnog pristupa u kojem nema protoka informacija ako želimo postići sinergiju u provedbi uzajamno međuovisnih ciljeva. Sigurnost, blagostanje i ljudska prava idu ruku pod ruku i ne mogu se razdvajati.
Dame i gospodo,
Prema posljednjoj statistici UNICEF-a trenutačno je 50 milijuna djece istjerano iz svojih domova, a gotovo 60 milijuna djece nema mogućnost pohađati osnovnu školu. Ta djeca računaju da im mi damo šansu koju zaslužuju. Ne smijemo djelovati samo onda kad nas dirnu slike sirijskih dječaka Aylana ili Omrana, pravih simbola svijeta koji je strahovito otišao u pogrešnom smjeru.
Optimizam i izdržljivost koji su pokazala djeca, a najviše od svega njihova nesputana iskrenost kvalitete su koje poštujem i kojima se divim. Sva bi djeca trebala imati pravo na djetinjstvo i obrazovanje. Strašno je pomisliti koliko mnogo djece ove jeseni nije pošlo u školu zato što su žrtve različitih svjetskih kriza kojima dopuštamo da se nastavljaju.
Što se tiče oslobađanja svjetskog ljudskog potencijala, držim ako želimo budućim naraštajima dati šansu za bolji život do 2030., moramo početi rješavati tri glavna fenomena koji se uzajamno pojačavaju: velike migracije, demografsku dinamiku i nezaposlenost mladih.
Potreban nam je predvidljiv, humani, odgovoran i pravno čvrst sustav upravljanja međunarodnom migracijom. Hrvatska ovdje pohvaljuje Njujoršku deklaraciju koju smo usvojili u ponedjeljak kao i Agendu za čovječnost usvojenu u Istanbulu. Provodeći ih zajedno s Agendom 2030. rješavat ćemo uzroke velikih kretanja ljudi. Glede toga, ne trebamo umanjivati ničije dostojanstvo ili prava ni podcjenjivati opasnost koja ih okružuje.
Naše neposredno usmjerenje treba biti dvojako. Moramo pružiti pomoć i zemljama porijekla i zemljama prihvata kako bismo unaprijedili sigurno, redovito i uredno upravljanje migracijom. Moramo promicati svjetske napore na suzbijanju organiziranih kriminalnih mreža krijumčara ljudi. Ovo je svjetska kriza i kao takva iziskuje svjetski odgovor.
Moramo okončati politiku dvostrukih standarda i licemjeran pristup tragediji koja se događa u ovom trenutku. Moramo pomoći onima koji su uspjeli otići s polja razaranja, ali isto tako moramo učiniti sve kako bismo pomogli onima koji su ostali i koji su i bez sredstava i bez snage da pobjegnu.
Sva društva, i razvijena i nerazvijena, trenutačno su suočena ne samo s jednim, nego s naraštajima mladih ljudi koji su nezaposleni, razočarani i obeshrabreni, dok drugi bježe od sukoba, nasilja i nesnošljivosti. Vrlo su sumnjičavi glede svoje budućnosti i lak su plijen za sve vrste manipulacije i radikalizma.
Društveni mediji i moderna komunikacijska tehnologija postaju dvosjekli mač. Oni nam pružaju neviđene mogućnosti, povezujući svijet na način o kojem su se još jučer malobrojni usudili sanjati. Istodobno, oni nose mračni potencijal za širenje mržnje i nesnošljivosti, izgradnje nevidljivih zidova oko onih koji izgledaju ili misle drukčije. Toj mogućnosti moramo posvetiti posebnu pozornost te pronaći mudrosti za uporabu novih tehnologija kako bismo poboljšali ne samo naš svakodnevni život, nego i naša srca i umove.
Dame i gospodo,
Obrazovanje, znanje i snošljivost više su od pukih instrumenata izbora kad se radi o borbi protiv političke i socijalne diskriminacije i isključivosti te o sprečavanju nasilnog ekstremizma i terorizma. Oni su put naprijed. Oni su ključ uspjeha i temeljni pokretači održiva razvoja.
Stalno ulaganje u obrazovne sustave uvijek se višestruko vraća. Sve više zemalja priznaju potrebu za sveobuhvatnom reformom obrazovanja zato što previše sadašnjih obrazovnih sustava stvara mlade ljude koji ne mogu naći zaposlenje.
Obrazovanje ima moć umnožavanja prilika. Ono je pokretač koji stvara izbore, pružajući svakom pojedincu slobodu da odabere svoj vlastiti put.
Neravnopravnost spolova najrašireniji je oblik nejednakosti u svijetu i hitan problem ljudskih prava. Žene i djevojčice još su uvijek izložene cijelom nizu prepreka njihovom punom i potpunom uključenju u društveni, politički i gospodarski život.
Neće biti stvarnog napretka bez takve provedbe Agende 2030. koja uzima u obzir rodna pitanja. Da bismo u tome uspjeli, treba nam više žena u politici i poslovnom svijetu, u diplomaciji i u izvršnim odborima. Ali to se neće dogoditi bez muškaraca. Njihova uloga u procesu osnaživanja žena, njihova potpora i razumijevanje ključni su baš kao i volja žena da uspiju.
Ove godine Hrvatska predsjedava „Partnerstvom za jednake budućnosti“ – inovativnom višestranom inicijativom s ciljem poticanja država članica da gospodarski i politički snaže žene. Sastanak na visokoj razini članica i podupiratelja tog partnerstva održat će se sutra. Pozivam sve vas da pronađete vremena kako biste tom nastojanju posvetili dužnu pozornost.
Dame i gospodo,
Priroda je isto tako nezamjenjiva kao i ljudi. Razvojne strategije ozbiljno moraju uzeti u obzir naša prirodna bogatstva kao temeljno polazište. Klimatske promjene moćno su oružje masovnog uništenja i izmiču našoj kontroli. Imamo vrlo malo vremena da preokrenemo taj samorazoran tijek. Klimatske promjene isto tako uvećavaju rizik od drugih sigurnosnih izazova, među kojima su masovne migracije i regionalne nestabilnosti koje su rezultat beznađa i očaja. Moramo osigurati da djelujemo u pogledu klimatskih promjena i da Pariški sporazum što prije stupi na snagu.
Kao zemlja na sjevernim obalama Sredozemlja, Hrvatska pomno i s dubokom zabrinutošću prati razvoj događaja u toj kolijevci naše civilizacije. Južno je Sredozemlje nažalost postalo more opasnih putovanja, gdje su legendarne priče klasičnog svijeta zamijenjene novim pričama o ljudskoj patnji, gdje se tisućljetni spomenici uništavaju i pretvaraju u prah i gdje ravnodušnost prema ljudskom životu ponekad doseže nezamislive razmjere. Stabilnost, sigurnost i dobrobit Sredozemlja ostaje prioritet hrvatske vanjske politike.
Naša su društva izložena kompleksnom globalnom sigurnosnom okruženju u kojem je sve veća međuovisnost. Postoji cijeli niz hibridnih ugroza nacionalnoj i međunarodnoj sigurnosti: nasilni ekstremizam, terorizam, strani teroristički borci, nekontrolirana migracija, organizirani kriminal, rizici vezani uz kibernetičko okruženje i zlobna uporaba novih tehnologija. Velike migracije i nezaposlenost međusobno su povezane, baš kao što su sa sukobom povezane i neuspjele države te nestabilne vlade.
Terorizam i dalje predstavlja ne samo sigurnosni problem, nego i štetan gospodarski čimbenik za svaku zemlju, koji prisiljava milijune ljudi da napuste svoje domove u potrazi za sigurnošću i prosperitetom. Trebamo učvrstiti otpornost društava u najširim slojevima, napose multikulturalnih i multikonfesionalnih društava, na terorističku propagandu, pokušaje nasilne radikalizacije i druge oblike ekstremizma. Povrh naših napora na deradikalizaciji i borbi protiv priča kojima teroristi nastoje zavesti, napose onih u kibernetičkom prostoru, moramo se baviti temeljnim socioekonomskim pokretačima terorizma, kao što su siromaštvo, nejednakost, nezaposlenost, nedostatak obrazovanja i gospodarskog blagostanja.
U suzbijanju globalnih ugroza koje smetaju pojavi i rastu društava otpornih na krize, pitanje razoružanja mora ostati u prvom planu. Nedavno smo postigli uspjeh u razvoju i provedbi Ugovora o trgovini oružjem i Konvencije o kazetnom streljivu. Istodobno, veliki dijelovi mašinerije razoružanja UN-a su blokirani. Pregledna konferencija država stranaka Ugovora o neširenju nuklearnog oružja 2015. godine dobar je primjer za to.
U potrazi za sigurnijom svjetskom zajednicom, moramo uložiti sve napore u sprečavanje širenja oružja za masovno uništenje. Prošlo je dvadeset godina od otvaranja za potpis Sveobuhvatnog ugovora o zabrani nuklearnih pokusa, ali još uvijek moramo osnažiti odlučnost da postanemo svijet bez nuklearnih pokusa.
Nove tehnologije i četvrta industrijska revolucija mijenjaju naš život nabolje i to na više načina. Ali one isto tako negativno utječu na sigurnost i razoružanje. Tehnologije poput trodimenzionalnog tiskanja mijenjaju algoritam na polju konvencionalnog naoružanja, a zloporaba kibernetičkog prostora mogla bi imati nepredvidljive posljedice na kemijskom, biološkom, radiološkom i nuklearnom polju. Stoga moramo proširiti naš doseg kad se radi o temama razoružanja i uskladiti ga s novim realnostima.
Hrvatska smatra da je sudjelovanje u međunarodnim misijama i operacijama prvenstvena dužnost koja će pridonijeti miru. U tom pogledu pripremamo se da jednu Inženjerijsku satniju za vodoravnu gradnju stavimo na raspolaganje mirovnim operacijama UN-a.
Gospodine predsjedniče,
Danas, na Međunarodni dan mira, nužno je naglasiti da su žene snažni čimbenici mira i sigurnosti. Ne smijemo se prema ženama odnositi samo kao prema žrtvama sukoba i nasilja. One su snažni čimbenici promjene. Treba ohrabriti njihov veći doprinos sprečavanju i razrješavanju sukoba, kao i održanju održiva i uključiva mira. Veći broj pripadnica mirovnih snaga mogle bi nam pomoći u borbi protiv seksualnog nasilja, u promicanju rodne svijesti među stanovništvom država primateljica te popraviti odnose s lokalnim građanima.
Da bi pridonijela tom cilju Hrvatska provodi tečaj obuke UN-a za policijske službenice iz Azije, Afrike i Europe. Ovaj je tečaj organiziran odmah nakon pripremne vojne obuke prije rasporeda snaga da bi se povećala sinergija vojnog i civilnog sektora, istodobnom integracijom rodnih i multikulturnih aspekata održanja mira.
Odajemo priznanje glavnom tajniku za unapređenje odgovornosti za zaštitu. Proteklih deset godina mnogo je postignuto u izgradnji konsenzusa oko koncepta i jačanju volje i sposobnosti za provedbu.
Hrvatska zagovara daljnje jačanje uloge Međunarodnog kaznenog suda kako bi on preuzeo jaču odgovornost za progon masovnih zločina i ratnih zločina, uključujući i one protiv kulturnog nasljeđa koje su počinile države ili nedržavni akteri. Vjerujemo kako je vrlo važno okončati kulturu nekažnjenosti. I to se mora učiniti bez ikakvog politiziranja, bez stavljanja dnevne politike iznad vladavine prava, te zasigurno bez preinačenja povijesti ili njezina pogrešnog tumačenja.
Mudrost do koje se teško došlo jest da ne može biti istinske pravde bez mira, ni mira bez pravde. Bitno je utvrditi pojedinačnu odgovornost snažnim dokazima i pravnim normama. Međunarodni sudovi i pravosudni mehanizmi mogu postaviti temelje da se glasovi žrtava čuju te zabilježe povijesni dokazi, ali je na svakome društvu da završi proces pomirbe.
Poštovanje i zaštita ljudskih prava pretpostavka su za održivi mir i razvoj. U toj domeni naš rad nikad ne bi smio prestati. Snažno podupiremo i zagovaramo inicijativu „Ljudska prava u prvom planu“. Svojom kandidaturom za Vijeće za ljudska prava (2017.-2019.), Hrvatska se nada konstruktivno pridonositi učinkovitijem radu Vijeća u promicanju, zaštiti i daljnjem razvoju ljudskih prava.
Hrvatska će i dalje biti aktivno angažirana u procesu reforme UN-a. Odajemo priznanje napretku koji je nedavno postignut u procesu izbora glavnog tajnika i jačanju Ureda predsjednika Opće skupštine. Ali još uvijek zaostajemo glede onog što se očekuje od reforme Vijeća sigurnosti, kako je to potencirano cijelim nizom sadašnjih, dugotrajnih i novih kriza u svijetu.
Od idućeg glavnog tajnika očekujemo mnogo. Nadamo se da će ona ili on dati hrabar podstrek procesima unapređenja naše organizacije, čime će ona biti učinkovitija, odgovornija, transparentnija i povrh svega relevantnija.
Dame i gospodo,
Svijet čezne za inspirativnim i učinkovitim vodstvom. Solidarnost našeg globalnog društva se osipa s gomilanjem problema i sve manjom nadom. Hoćemo li prihvatiti stvaranje svijeta vođenog osjećajima odvojenosti, straha i cinizma zato što smo dopustili da nadvladaju nasilje, nepravda i krize? Ili ćemo preokrenuti trendove i odlučiti postići bolju sutrašnjicu?
Za četrnaest godina naša nas djeca neće pitati što smo zajedno planirali ili što smo potpisali učiniti. Umjesto toga pitat će nas što smo ostvarili zajedno i jesmo li time promijenili stvari.
Zbog toga, mi kao vođe trebamo opet nadahnuti svoje građane i danas zajednički djelovati!
Želim završiti porukom svôj djeci u Hrvatskoj, svôj djeci svijeta: vaši su glasovi vodilja i obveza za sve nas koji se okupljaju ovdje na ovom trajnom sastajalištu čovječanstva. Lovro, tvoj glas danas odjekuje dvoranom Opće skupštine i ti činiš razliku.
Hvala.“
Izvor: ovdje
