Filozofski fakultet u Zagrebu napadnut od Pusićkinih jurišnika
Vrlo aktivna sveučilišna partijska škola na adresi Ivana Lučića 3, Zagreb, još ne odstupa nego smjernim koracima kreće putem nove Svjetske revolucije i V. Internacionale.
Vođena isluženim umnicima marksizma, „decom komunizma“ i mladim crvenokošuljašima, podržana od medija lijevih intelektualista, crveni fašizam izmišlja neprijatelje i juriša na nepostojeće barikade. Filozofski fakultet u Zagrebu (u ideološki srodnom zajedništvu s Fakultetom političkih znanosti) i dalje želi prednjačiti u marksističkoj ideologiji, a tzv. lijevoj opciji isporučivati „borbene mlade aktiviste“ za ulične nemire. Potom ulično nasilje opravdavati marksističkim bljezgarijama, davati mu intelektualnu potporu i širiti agitpropske laži. Čim je HDZ na vlasti, Filozofski fakultet u Zagrebu je na nogama.
Ni danas, toliko godina nakon pada Berlinskog zida i nakon srpsko-četničke agresije na Hrvatsku te uspješno dobivenog Domovinskog rata, provjereni boljševički kadar ne odstupa i borit će se dok ne potroši i posljednjeg aktivista, tzv. studenta filozofskog fakulteta. Pred zgradom Filozofskog protestira 300-njak studenata, ustvari političkih Pusićkinih aktivista, priziva nasilje. To je ona ista ćelija iz 2008 i 2009. godine ili kad su ove godine ti isti crvenokošuljaši dignuti na pobunu da bi se okupili na Trgu bana Jelačića i rušili ministra Predraga Šustara, braneći partijsku Šuvar-Jovanović-Milanovićevu Kurikularnu reformu izvedenu tandemom Budak-Jokić.
Redovito je riječ o nekoliko stotina (pre)poznatih lica, neprestano u kadru kad televizija izvještava s terena ili kad ih ta ista televizija zove u svoje emisije. Slična nasilnička ćelija-grupa kao i Živi zid – borbeni i neuspješni, vječni studenti „pojačani“ s nekolicinom okorjelih profesora marksista-samoupravljača 2. i 3. naraštaja, poput Nenada Ivića, koji troše hrvatsku mladost za svoje ciljeve i manipuliraju javno mnijenje.
Međutim gdje su ostale tisuće studenata Filozofskog fakulteta, ako je sve istina što revolucionarna ćelija pred zgradom govori i viče; zašto oni ne posvjedoče vjerodostojnost „studentskih“ optužbi i zahtjeva? Vjerojatno imaju pametnijeg posla, na primjer uče za ispite, bave se studijem i ne daju se izmanipulirati od boljševičkih provokatora.
Izlika ovim „revolucionarnim“ plenumima na otvorenom pred zgradom Filozofskog fakulteta je odluka Fakultetskog vijeća da neke kolegije (teološke naravi) studenti Filozofskog fakulteta slušaju zajedno sa svojim kolegama s Katoličkog bogoslovnog fakulteta, što su boljševici proglasili tzv. klerofašizacijom Filozofskog fakulteta. Međutim istina je posve drugačija: Filozofski fakultet nije nakon 1945. bio filozofski, osim po svom nazivu, nego je postao visoko marksističko učilište koje je desetljećima funkcionirao kao intelektualna i znanstvena potpora komunističkoj diktaturi proletrijata i opravdavalo marksističko jednoumlje. Razdoblje nakon 1945. godine je nesretna epizoda kad su se filozofska načela i slobodna misao podredili marksističkoj doktrini i poduprli komunističku tiraniju. Filozofski fakultet je okupiran 1945. godine i to traje do danas.
I to je ostao FFZG i danas: epicentar crvenog fašizma i bastion tzv. reformiranog komunizma. Filozofija, povijest, književnost, sociologija, psihologija, književnost… sve se to pasira(lo) kroz marksističko sito i rešeto, i zato FFZG na svjetskim listama filozofskih fakulteta ne postoji.
Zar Pusićkini drugovi i glasnogovornici nasilja zaboravljaju da su korijeni Filozofskog fakulteta u diplomi iz 1669. godine kojom rimski car i hrvatsko-ugarski kralj Leopold I. priznaje status i povlastice sveučilišne ustanove Isusovačkoj akademiji u Zagrebu – a ne u marksizmu i lenjinizmu. Dakle isusovci i teologija, a ne CKSKH, boljševizam i dijalektički materijalizam. Vrijeme poraća nakon 1945. pa sve do današnjih dana, za FFZG je razdoblje komunističkog mraka i eliminacije filozofske misli; sramota svih koji su u tome sudjelovali i danas to isto čine. Zato FFZG treba vratiti u okrilje filozofije i judeo-kršćanskih tekovina, jer ovakav ne vrijedi ništa.
Koliko god sebi laskao i tepao, FFZG od 1945. godine nije posjedovao izvorne atribute filozofskog učenja i slobodne misli. Stupanjem na vlast diktature proletarijata 1945. godine, pa do danas FFZG je bila i ostala sluškinja jednopartijske komunističke tiranije, intelektualna kovačnica boljševizma, socijalističkog samoupravljanja i antigrađanskog svjetonazora. Zatiratelj filozofske misli u svakom pogledu.
Činjenica je da Sveučilište u Zagrebu od godine do godine ulazi na liste svjetskih sveučilišta (QS lista, ARWU ili Šangajska lista…), ali se neprestano bori ne bi li ušao među prvih 500 – i to ne uspjeva. Posljednje, ovomjesečne, liste spominju 980 mjesto. Sveučilište u Beogradu, na primjer, plasirano je među prvih pet stotina, Ljubljansko među prvih 400. Prava je pak katastrofa pozicija FFZG na listama u kategoriji filozofskih fakulteta i visokih škola društvenih znanosti u svijetu i Europi. Filozofskog fakulteta u Zagrebu nema na listama, nigdje se ne spominje; ni traga ni glasa, nigdje spomena; nije izbrisan, jer ga ni na kakvoj listi nije ni bilo. Možda ga spominje Sveučilište u Pyongyangu ili Havani, može proći u Moskvi, ali sveučilišna i akademska zajednica u slobodnom svijetu znaju da je marksistička indoktrinacija bolest i metastaza te ne spada ni u kakvu filozofsku kategoriju.
Svi koji prijete dekanu FFZG, aktivisti i njihovi politički mentori trebali bi znati da ovo nije 1972. godina kad je taj isti fakultet po nalogu partijskih ideologa, profesora s tog istog fakulteta, bio išaran parolama „živio Trocki“, „želimo radničko sveučilište“, „želimo crveni univerzitet“… I sve su to dobili i nastavili s proizvodnjom ONO i DSZ intelektualaca koji baš nikome ne trebaju i nitko ih ne želi zaposliti, čak ni za konobare u ljetnim kafićima na obali. Za pusiće, puhovske, josipoviće, pupovce, iviće, jakovine, lončare, joviće… studenti su samo topovsko meso u nekoj opet novoj svjetskoj revoluciji predvođenoj crvenim fašizmom.
Resorno se ministarstvo mora zapitati treba li uopće ovakav „filozofki fakultet“ i kome? Oni što diplomiraju na FFZG ne odlaze u inozemstvo i ne šalju iz svijeta devizne doznake, jer marksiste-neradnike baš nitko ne treba ni preko granice niti u Hrvatskoj. Ne moraju se prijaviti ni u zavod za zapošljevanje. Nitko ih nikad osim Partije i drugova iz Treće i Četvrte internacionale nije nikad ni trebao. Znanstvenici s Medicinskog fakulteta, FER-a, strojarskog i farmacije odlaze u inozemstvo i postižu dobre znanstvene karijere, ali što nude „praxisovci“ i „deca komunizma“, i na kojim uglednim sveučilištima drže predavanja nastavnici s FFZG?
Zašto nisu pedeset godina protestirali protiv komunističkog jednoumlja i partijskog terora? Zašto nisu tražili odvajanja države od marksističke indoktrinacije, kad im je toliko stalo do slobode? Zato jer su bili dio toga, bitni sastojak komunističke diktature i to im je imponiralo, od toga i za to su živjeli.
L. C./hrsvijet.net
