…bijaše na vratima, ali ga nisu pustili unutra
S Bogom je čovjek kroz cijelu svjesnu svoju povijest razgovarao na osoban i intiman način. Čovjek mu je govorio, a Bog odgovarao, ili je barem bio uvjeren da mu Bog odgovara. A onda je Bog protjeran.
{jathumbnail off}Mesija bijaše na vratima, ali ga nisu pustili unutra, nisu mu htjeli otvoriti vrata. I upravo ta zbiljska ili zamišljena osobna stvarnost Boga bila je ono što je bilo bitno, utješno, živodajno. Pa čak i onda kad taj Bog nije ništa drugo nego moje ja, kad je on samo ižarivanje mojega ja, pa čak i onda ako se, dok mu govorim, ponašam kao da govorim sam sebi pred zrcalom.
Sve mi to pruža jednu zbiljsku sliku koja ne otuđuje nego potvrđuje i učvršćuje moju egzistenciju i osobnost. Što je država? Kako se čovjek može projicirati u državu? Pa što je i nacija, što je društvo? Razosobljavajuće, neegzistencijalne, smrdljive i krajnje otuđene i otuđujuće umotvorine. Humanum ne opstoji. Čovječanstvo ne opstoji. Postoje samo ljudi. Društvo ne postoji.
Postoje samo prijatelji i prijatelji ljudi.
Izvor: Riznica duha/Eugen Ionesco
