Je li to jedna od Međugorskih tajni? Ne znam. Možemo samo nagađati i vjerovati da je svaki i najgori scenarij uz molitvu, vjeru, zdrav razum i mirotvorstvo, moguće izbjeći. No ono što posebno brine u ovom času, nije samo spremnost Srba na odcjepljenje RS-a, nego i ubrzana arabizacija srednje Bosne i Sarajeva, gdje se može stvoriti jaka baza isilovskih i blisko-istočnih snaga, odnosno, Arapi bi u ovom slučaju imali vlastitu državu u srcu Europe i poligon odakle bi rat sa Srbima mogli iskoristiti kao rat protiv Zapada. Utjecaj Saudijske Arabije i Turske ne bi bio samo logistički, nego i vojni.

Ne želim se igrati proroka niti prizivati najcrnje scenarije, no geopolitički realitet govori nam da crna žarišna točka mogućeg globalnog sraza velikih sila nije ni Ukrajina, ni Sirija, nego Bosna. Ne zaboravimo da je Bosna bila okidač za prvi svjetski rat i da je ona i dan danas crna mačka europske politike. Dayton je prije dva desetljeća samo zatrpao problem pod pepeo, ali vatra tinja godinama i na nju je dovoljno samo malo doliti zapaljive smjese pa da iznova bukne kao eruptivni požar.

I u Ukrajini i u Siriji situacija je između velesila u pat poziciji. U Bosni je stanje ozbiljnije jer je dinamika njezinih unutarnjih zbivanja i promjena skrivena pod tamnim velom latentne arabizacije. Prije šesnaest godina, u „Slobodnoj Dalmaciji“ sam kao kolumnist i politički analitičar iznio jednu tezu, odnosno geopolitičku jednadžbu koja se pokazala točnom: da će Srbi izgubiti Kosovo ali da im je zapadna politika ispod stola obećala Republiku Srpsku kao kompenzaciju. Naime, angloamerički politički moćnici u balkanskom ruletu bili su svjesni da Srbe mogu pridobiti i umiriti u pogledu Kosova jedino ako im u perspektivi daju ono što su im u Daytonu omogućili – pola Bosne.

Postoji još jedan ozbiljan problem i bez rata o kojemu u Hrvatskoj nitko ne razmišlja: ako se pokuša stanje u BiH primiriti tako da se ta jedva održiva zemlja uvede u EU, što će biti s prilivom mnoštva arapskog stanovništva koje se naseljava u srednjoj Bosni, koje dobiva bosansko državljanstvo i koje donosi kulturu, običaje i radikalne oblike islama koji su strani i samim domicilnim muslimanima Bošnjacima? Hoće li se Bosna tako pretvoriti u noćnu moru, u goru krvavu kašu negoli Sirija, na samim hrvatskim granicama? I kako ćemo u tom slučaju zaštititi Hrvate u BiH koji bi opet bili izloženi napadima sa svih strana? Mogli bi ih zaštititi jedino vojno, što znači da bi i Hrvatska morala biti involvirana u novi bosanski rat.

Hrvate se tretira kao Židove u predratnoj Europi prije otvorenih nacističkih progona. Kao narod koji treba raseliti i eliminirati. O tome se šuti.

Sudbina Hrvata u BiH je tabu tema kao i činjenica da su Hrvati prisiljeni živjeti u arapskom ambijentu na zemlji koju stoljećima baštine. U cijeloj ovoj priči postoji još jedan nesaglediv aspekt – kakve će po stanje u Bosni imati posljedice novih migrantskih valova koji se spremaju.

Turci su naviknuli da im se plaća harač, i naplaćuju ga Europi dokle god im je to u interesu. A sve to skupa je jedna odvratna politika podržavanja etničkog čišćenja i manipulacije etničkom slikom ratnih područja i cijelog Mediterana i Europe. Disbalans između sjeverne Afrike i EU izazvala je stupidna zapadna politika koja plaća skupu cijenu svoje neintuitivnosti i lažnog liberalnog humanizma.

Kroz nekoliko godina samoj Europi može se dogoditi struktura tzv. „leopardove kože“ kao u Bosni. Postojat će sve veći diskontinuitet europskih i ne-europskih kultura i stanovništva, rast će arapske enklave po cijelom Zapadu koje neće imati volju za integracijom nego za vlastitim širenjem i održanjem po šerijatskim načelima. Zapravo, rat u Bosni može biti obrazac po kojemu će se rat proširiti po cijeloj Europi. Samo nam Bog i Gospa mogu pomoći.

Izvor: glasbrotnja.net

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save