Molitva – Nedjelja, 2. listopada
Božja prisutnost
Dok sjedim ovdje, otkucaji moga srca, ritam disanja, pokreti uma,
sve su to znakovi da me Bog neprestano stvara.
Zaustavljam se na tren, i postajem svjestan te Božje prisutnosti u meni.
Sloboda
Malo je ljudi koji shvaćaju
što bi sve Bog mogao učiniti s njima
kada bi se predali u njegove ruke
i dopustili da ih oblikuje njegova milost. (sv. Ignacije)
Molim za milost potpunog predanja Božjoj ljubavi.
Svjesnost
Znajući da me Bog bezuvjetno voli,
mogu si priuštiti da budem iskren u onome što jesam.
Kakav je bio protekli dan? Kako se sada osjećam?
Sasvim otvoreno, podijelit ću svoje osjećaje s Bogom.
Riječ Gospodnja
Lk 17,5-10
U ono vrijeme apostoli zamole Gospodina: “Umnoži nam vjeru!” Gospodin im odvrati: “Da imate vjere koliko je zrno gorušičino rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.
Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: ‘Dođi brzo i sjedni za stol?’ Neće li mu naprotiv reći: ‘Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?’ Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ‘Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Pridružit ću se učenicima i uporno moliti “Daj mi više vjere”. Slušat ću s istom otvorenošću i zadivljenošću Isusov ohrabrujući odgovor dok promatram kvalitetu svoje vjere: dovoljno je da bude poput gorušičina zrna.
Dok se čini očitim da sluge jedu nakon što posluže svoga gospodara na Posljednjoj je večeri Isus učinio upravo suprotno: inzistirao je da opere noge svojim učenicima. A onda ih je nazvao prijateljima.
Molit ću za milost da imam slobodu vidjeti sebe kao beskorisnoga slugu koji ne pokušava biti veći od svoga gospodara.
Razgovor
Gospodine, znam da riječi nisu potrebne kada se obraćam tebi.
Ti gledaš u dubinu moga srca.
Poznaješ moje želje i potrebe.
Stavljam se u tvoje ruke.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
