Komunistički zločinac Tito
• Na jučerašnji dan prije 33 godine u Ljubljani je umro jugoslavenski diktator Josip Broz Tito, iako je u jednom dijelu svijeta bio “cijenjeni vođa” nema nikakve dvojbe o zločinačkoj naravi njegovog režima a onda i njega samog kao glavnog protagoniste tog režima.
{jathumbnail off}Njegov politički značaj izvirao je isključivo iz tadašnje ukupne političke situacije u svijetu, odnosno haldnoratovskog sukoba SAD-a i Sovjetskog Saveza.
Uskoro obilježavamo tragična zbivanja na Bleiburgu, sa kojeg su kolone tisuća nedužnih civila, krenule na put bez povratka. Iako je odavno srušen berlinski zid, a komunizam u Europi kao pandan fašizmu poražen, neki se i danas sa nostalgijom prisjećaju mračnih vremena kada su ljudi ubijani, zatvarani, proganjani iz današnje perspektive gledano, sasvim benignog razloga, samo zato što su bili drugačijeg mišljenja, svjetonazora ili životnog opredjeljenja. Mračno doba zločina, na ovim prostorima doživjelo je svoj vrhunac na kraju krvavog dvadesetog stoljeća, kada je Titova soldateska u očajničkom pokušaju da obrani Jugoslaviju poražena po posljednji puta, a ostaci ostataka njegove armije razbježali su se po bivšim republikama, bivše države.
Antifašizam nije sveta indijska krava, kao prvo, kao drugo, komunisti nemaju monopol na antifašizam,jer su antifašisti bili i predstavnici Zapada (Saveznici iz zemalja liberalne demokracije), kao i Rimokatolička crkva i demokratski antifašisti, na pr. HSS, a kao drugo, pravni poredak ne razlikuje zločin po ideologijama nego je zločin definiran Kaznenim zakonom, a ratni zločin po hrvatskom i međunarodnom pravu ne zastarijeva. Svejedno, zločinci, pa i ratni zločinci, ako dolaze iz nekadašnjeg partizanskog poretka, u Republici Hrvatskoj ne odgovaraju za počinjene zločine, i još se komunističke zločine relativizira, i skriva iza antifašizma.
Josip Broz – Tito je zločinac, i tu nema rasprave u demokraciji i pravnom poretku! Međutim, Republika Hrvatska još uvijek nije pravna država, i zato Josip Manolić može vrijeđati žrtve komunizma, ne samo ih vrijeđati nego ih u potpunosti negirati, bivši predsjednik Mesić, inače reformirani ustašoid, također, te jedan totalitarni poredak kakav je vladao u Titovoj Jugoslaviji predstavljati kao humanistički, napredni, a zločince kao oslobodioce i narodne heroje. To je posljedica što Hrvatska još uvijek nije pravna država inače bi zločinci bili iza rešetaka, a lažljivci bi pred sudom odgovarali za klevetu i krivotvorenje povijesne istine. Zamislite situaciju u kojoj bi netko teškog mentalnog poremećaja stavio Hitlerovu fotografiju i ispod nje zahvalio nacističkom zločincu na njegovim neumrlim poduhvatima, nema sumnje da bi taj provokator ubrzo završio ili u instituciji za duševno poremećene osobe, ili u zatvoru, međutim, koje su posljedice kada se veliča masovni ubojica i notorni ratni zločinac, Josip Broz Tito? Nikakve, zastrašujuće, ali to je tužna istina, još uvijek postoje svojevrsni relikti komunizma koji na drugačiji način vrednuju ljudski život, za koje sve žrtve nisu žrtve, odnosno svi ljudi, nisu ljudi, drugim riječima, radi se o « kulturi zločina «, što je samo po sebi skandal bez presedana.
Tijekom čitavog životnog vijeka, jugoslavenski diktator bio je u sukobu sa normalnim ljudskim načinom razmišljanja, više-manje čineći brojne zločine, bilo kao Staljinov agent, ” Valter “, ili kao vođa partizanskog pokreta, ili pak kao doživotni predsjednik Socijalističke Jugoslavije, koja se faktički urušila već 1971. godine, samo što tadašnji režim toga nije bio, ili nije htio biti svjestan.
Brojne masovne grobnice, zločini počinjeni neposredno nakon Drugog svjetskog rata ili zločini počinjeni u samom ratu kada je savezništvo četničkog vojvode Draže Mihajlovića i partizanskog komandanta, Josipa Broza Tita, bilo još vrlo snažno, najbolje govore o pravoj naravi totalitarne komunističke ideologije.
Što o Titu piše profesor Goran Jurišić:
‘…Staljin je moralno-politički osuđen u post-komunističkoj Rusiji, diktator Honecker u demokratskoj Njemačkoj, gdje je dobio i optužnicu od državnog odvjetništva zbog počinjenja zločina u socijalizmu, jedino post-komunističke vlasti u Hrvatskoj, u kojima sve, i doslovno sve najvažnije državne dužnosti obavljaju isključivo bivši komunisti, slave maršala Tita, i deklarativno osuđuju Titove zločine, što znači da u Hrvatskoj vlada ozračje shizofrenije, a to znači da je zemlja u opasnosti jer vlastodršci koji ne razlikuju dobro od zla vode čitave narode i države u ponor i opću propast, pod guillotineu! (Ako netko u Republici Hrvatskoj još nije primijetio da Republika Hrvatska nezaustavljivo klizi u ponor, taj je ili pijan ili se drogira, ili je pak beskrajno naivan i nezainteresiran; takvi su gori od titoista.).
Iako su Europski parlament i Vijeće Europe osudili Tita i njegove zločine, domaći titoist i dalje laže, hvali Tita i uzvisuje bivšu Titovu Jugoslaviju koja je nastala na genocidu, lažima, pljački, ubojstvima i prijevarama, i koja je 1991. napala Republiku Hrvatsku svojom zločinačkom tzv. JNA. Iako Krug za trg zahtijeva ukidanje imena trga u Zagrebu na kojemu se nalazi HNK i Sveučilište po Titu, i zalaže se za neutralno ime, Kazališni trg, domaći titoisti u Zagrebačkoj skupštini 20 godina dugo i predugo se protive promjeni imena toga trga, i time izražavaju prijezir prema Vijeću Europe i Europskom parlamentu, t.j. ponašaju se anti-europski i anti-civilizacijski, ponašaju se kao siledžije po uzoru na njihove partizane komuniste-revolucionare koji su 8. svibnja osvojili Zagreb na način da su na svojim konjima i mazgama ušli u nebranjeni otvoreni grad Zagreb, i uspostavili svoju strahovlast odnosno komunističku diktaturu! I taj dan oni zovu “oslobođenjem“, što znači da se rugaju hrvatskom narodu, kao što se rugaju Trgom maršala Tita. Dan Europe od 9. svibnja je dan oslobođenja, a ne 8. svibanj!
Međutim, kad je shizofrenija u pitanju, sve je moguće, tako i to da se dan jugoslavenske okupacije slavi u Zagrebu kao dan oslobođenja.
Da ne bi ispalo kako je kriva samo titoistička većina u Zagrebačkoj skupštini, i zagrebački gradonačelnik, jer to ne bi bilo pošteno, s obzirom da je kriva i titoistička saborska većina i manjina (opozicija) kao i koalicijske vlade i svi dosadašnji predsjednici i aktualni predsjednik Republike kojima je Tito “antifašistički brand“ za Hrvatsku iako je Tito bio negator bilo kakve Hrvatske, čak i “sovjetske Hrvatske“ od Augusta Cesarca. Tito nikad nije bio hrvatski državnik nego jugoslavenski državnik i doživotni predsjednik, “drug predsjednik“, kako mu titoisti i danas tepaju jer se rugaju Hrvatima, dok je istina da je “drug Tito“ bio krvavi jugoslavenski diktator i komunistički tiranin, jedan od najopasnijih ubojica u hrvatskoj povijesti!…’
Početak sustavnog pokolja ljudi bio je u drugoj polovici listopada 1944. godine u Tovarniku, Vukovaru, a nakon rata služe nam kao primjer Jazovka, Macelj, Dravograd i Maribor. Najčešće žrtve bili su civili, svećenici i redovnici. Sve su to činili jugokomunisti koji su se prekrivali, a neki to čine i danas, nedodirljivim plaštom antifašizma – dodao je msgr. Jezerinac.
Upozorio je i na još uvijek prisutna nastojanja zataškavanja istine o stradanjima nevinih, uz potporu ekonomskih moćnika iz Europe, kojima, kako je rekao, “istina nije uvijek najvažnija”.
Izvor; Tinolovka News / HKV
Odabrao; Ivan Remeta Johnny
