Molitva – Nedjelja, 9. listopada

Božja prisutnost

Divno je biti uvijek zajedno s prijateljima, u njihovoj blizini.
Kada sam s tobom, Gospodine, znam da sam u prisutnosti moga Stvoritelja.
Stvorio si me iz ljubavi.
Čak su mi i sve vlasi na glavi izbrojene.
Tvoja je prisutnost, Gospodine, najveće od svega.

Sloboda

Lako je upasti u zamku bogatstava ovoga svijeta.
Daj mi milost, Gospodine, da mogu biti slobodan od pohlepe i sebičnosti.
Podsjeti me da su najbolje stvari u životu besplatne.
Ljubav, smijeh, briga i zajedništvo.

Svjesnost

Pomozi mi Gospodine da budem još svjesniji tvoje blizine.
Nauči me kako da te prepoznam u drugima.
Ispuni moje srce zahvalnošću za sve one trenutke
kada si mi preko drugih ljudi iskazao svoju brigu.

Riječ Gospodnja

Lk 17,11-19
Dok je Isus putovao u Jeruzalem prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!” Kad ih Isus ugleda reče im: “Idite, pokažite se svećenicima!” I dok su išli očistiše se.
Jedan od njih vidjevši da je ozdravio vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: “Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?” A njemu reče: “Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!”

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:

Isusovački pisac Antony de Mello običavao je reći da u isto vrijeme ne možeš biti zahvalan i nesretan. Ima toliko toga na čemu možemo biti zahvalni i o tome se trebamo s vremena na vrijeme podsjetiti.
U velikoj radosti što su ozdravili, druga devetorica gubavaca zaboravili su na veću radost što su primili ovako divan i nezaslužen dar. Provest ću neko vrijeme spoznajući u zahvalnosti dobročinstva koja sam sam primio.
Isus kaže Samarijancu “Vjera te je tvoja spasila”. Zahvalit ću Bogu na daru vjere koja me čini sposobnijom suočiti se sa životnim patnjama i protivštinama. Molit ću Gospodina Isusa da učvrsti moju vjeru.

Razgovor

Dragi Isuse, otvaram ti svoje srce.
Mogu ti reći sve što me muči.
Znam da se brineš za sve što se tiče moga života.
Nauči me da živim u znanju da se ti brineš danas za mene,
da ćeš se brinuti sutra i sve dane moga života.

Zaključak

Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Odgovori

Skip to content