Molitva – Ponedjeljak, 10. listopada

Božja prisutnost

U tišini mog najintimnijeg bića,
u fragmentima mog žuđenog jedinstva,
mogu li osjetiti šapat Božje prisutnosti?
Mogu li se sjetiti kada sam osjetio Božju blizinu;
kada smo hodali zajedno, a da sam si dopustio da budem zagrljen Božjom ljubavlju?

Sloboda

Pokušat ću bar nakratko zaboraviti sve brige i probleme
koji me možda muče u ovom trenutku.
Sve svoje brige stavljam u Božje ruke – barem nekoliko minuta dok traje ova molitva.

Svjesnost

Pitam se, što danas osjećam u sebi?
Jesam li možda umoran, pod stresom ili izvan forme?
Ako išta od toga postoji u meni,
mogu li pokušati odbaciti te brige koje me uznemiruju?

Riječ Gospodnja

Lk 11,29-32
U ono vrijeme kad je nagrnulo mnoštvo poče im Isus govoriti: “Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.
Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!”

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:

Od vremena do vremena svi mi tražimo znakove koji bi nam dali veću sigurnost u ono što vjerujemo. Ukazanja, čuda i dugi senzacionalni događaji čini se važnima ne samo za Isusove suvremenike nego i za nas. Isus, međutim, inzistira da je njegova prisutnost pravi znak: u njemu je Bog postao čovjekom te tko vidi njega vidi i Oca. Nećemo nikuda dospjeti tražeći druge znakove.
Pozivajući na obraćenje Isus se uspoređuje s Jonom, drugim znakom. Naša reakcija na taj poziv na obraćenja biti će naš sud.
Molit ću Boga za srce koje sluša, srce otvoreno Isusu, srce koje je spremno na promjenu.

Razgovor

Riječi mi ne naviru lako, Gospodine.
Pogledaj u moje srce i vidi da čeznem za mirom.
Čuvaj me, Gospodine. Znam da si uvijek uza me.

Zaključak

Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Odgovori

Skip to content