Dok je javnost očekivala od mandatara nove hrvatske Vlade Andreja Plenkovića da već na početku svojeg mandata pokaže da zemlju u suradnji s partnerima, prije svega s MOST-om, želi povesti u novom smjeru, njegov prvi potez doveo je u pitanje ta očekivanja.

Imenovanjem Davora Božinovića, bivšeg ministra obrane u Vladi Jadranke Kosor, za šefa Vladinog kabineta taj prvi potez Andreja Plenkovića dovodi u pitanje njegovu vjerodostojnost s kojom je devizom na čelu HDZ-a pobijedio na prošlim izborima. Budući da u parlamentarnim demokracijama ne postoje kadrovska rješenja u izboru političkih dužnosnika nego se radi o političkom personalnom izboru temeljenom na sposobnosti i stranačkoj hijerarhiji, odabir Andreja Plenkovića da mu šef Vladinog kabineta bude Davor Božinović loš je znak, jer se radi o modelu kadrovske politike naslijeđene iz prethodnog komunističkog režima.
Kad se pogleda politička biografija Davora Božinovića, onda je sasvim jasno da je on poput mnogih bivših kadrova koji su se instalirali u HDZ-u, a da se o SDP-u ne govori, osoba kontroverznog životopisa.

Da je u Hrvatskoj na vrijeme provedena lustracija Davor Božinović ne samo da ne bi mogao biti šef kabineta novog premijera, nego nije mogao ostvariti bogatu političku karijeru prije svega u vanjskim poslovima. Treba podsjetiti da je Davor Božinović 1987. za vrijeme komunizma počeo karijeru kao savjetnik u Republičkom sekretarijatu za narodnu obranu Hrvatske, dakle zauzimao je kao član Saveza komunista odgovornu dužnost u važnom republičkom ministarstvu, što bi ga trebalo dikvalificirati kao osobu podobnu za javnu funkciju u demokratskoj Hrvatskoj. To mu međutim nije nimalo smetalo, nego bi se čak moglo reći da mu je pomoglo u dosadašnjoj karijeri. Znakovito je da je postao članom HDZ-a 1990. godine, ali je kasnije istupio iz stranke, da bi ponovno na inicijativu Jadranke Kosor 2011. godine zajedno upravo s Andrejom Plenkovićem primljen u članstvo. U međuvremenui je obnašao niz visokih dužnosti u Ministarstvu vanjskih poslova dok ga krajem 90-tih godina Mate Granić nije instalirao mimo znanja ravnatelja HIS-a Miroslava Tuđmana pomoćnikom ministra i šefom Sedme uprave. Uz brojne dužnosti koje je obavljao u Ministarstvu vanjskih poslova, uključujući 2002. godine i dužnost veleposlanika Hrvatske u Srbiji i Crnoj Gori, Davor Božinović postao je 2004. godine predstojnik Ureda predsjednika Republike Stipe Mesića, nakon čega je imenovan za veleposlanika pri Misiji Republike Hrvatske u NATO-u.

U Vladi Jadranke Kosor postavljen je za ministra obrane iako u tom trenutku nije bio član HDZ-a a niti je sudjelovao u Domovinskom ratu. Na prošlim izborima Davor Božinović je na petom mjestu u Prvoj izbornoj jedinici osvojio samo 475 preferencijalnih glasova, pa nije ušao u Sabor, ali ga je Andrej Plenković u prvim danima nakon izbora ipak predstavljao kao svojeg posebnog savjetnika, da bi ga na kraju imenovao šefom Vladinog kabineta. Indikativna je izjava Andreja Plenkovića o tom imenovanju: “Drago mi je da uloga predstojnika ureda dođe kolegi Božinoviću, iskusan je, ima znanje i ono što je važno ima i autoritet”. On nije rekao da ga je osobno imenovao, što je bilo za očekivati, nego je uporabio izraz da mu je drago što je uloga predstojnika ureda došla kolegi Božinoviću. To se jedino može shvatiti da je Davor Božinović nametnut Andreju Plenkoviću, te da iza tog imenovanja stoje njegovi sponzori prije svega Mate Granić i Stipe Mesić, pa čak i Jadranka Kosor.

Pored imenovanja Davora Božinovića za predstojnika Vladinog kabineta u isti politički koncept uklapa se osnivanje Savjetodavnog vijeća HDZ-a na čelu sa stranačkim doajenom Vladimirom Šeksom. Po Statutu Hrvatske demokratske zajednice Savjetodavno vijeće je neformalno tijelo koje sačinjavaju zaslužni, ugledniji i viđeniji članovi HDZ-a koji nisu članovi središnjih tijela HDZ-a. Ako pođemo od Vladimira Šeksa koji je imao nekoliko kodnih imena kao suradnik jugoslavenskih tajnih službi i kojega je Franjo Tuđman na određeni način uvijek držao na uzici onda se on po sadašnjim mjerilima nove „vjerodostojnosti“ HDZ-a nikako ne može ubrojiti među zaslužne, uglednije i viđenije članove stranke. Jedino ga se može smatrati „viđenijim“, a to najviše po krilatici „ILAT“ koja je zapečatila sudbinu pobjedničkog generala Ante Gotovine. Hrvatska domoljubna javnost nikad nne će zaboraviti Šeksovu izjavu „identificirati, locirati, arestirati, transferirati“ u bjesomučnoj hajci na generala Gotovinu. U taj koncept uklapa se nova Šeksova uloga u HDZ-u kao koordinatora Savjetodavnog vijeća Hrvatske demokratske zajednice.Ono je po stranačkom statutu neformalno je tijelo koje tvore osobito zaslužni, ugledniji i viđeniji članovi HDZ-a koji nisu članovi središnjih tijela dtranke. Po Šekosovom prijedlogu u to tijelo predloženi su: Zdravka Bušić, Mirko Zelić, Dubravko Jelčić, Franjo Tomić, Stjepan Šterc, Krešimir Ćosić, Franjo Gregurić, Nikica Valentić, Borislav Škegro, Zoran Jašić, Milan Ramljak, Ljerka Mintas Hodak, Branko Salaj, Nevio Šetić, Marko Širac, Božidar Petrač, Ljilja Vokić, Ante Nazor te Neven Šimac.

Za samog Šeksa teško bi se moglo reći, bez obzira na njegov status doajena, da je nešto posebno zaslužan i ugledan, jedino je možda viđeniji po svemu onome što ja radio u ovih četvrt stoljeća. Uostalom i sam predsjednik Tuđman ga je držao na uzdi, a upravo je njegova izjava o generalu Gotovini dokaz kakav je njegov ugled. Slično se može kazati, uz časne iznimke, i za neke druge članove Savjetodavnog vijeća koji snose odgovornost što je Hrvatska došla na rub bankrota što u njoj nije izvršena ideološka i kazneno-pravna lustracija, pa se tu može uključiti Franju Gregorića koji kao bivši jugoslavenski predstavnik u Moskvi vuče konce iz pozadine, Nikicu Valentića koji predlaže veliku koaliciju, Borislava Škegru realizatora kriminalne pretvorbe i privatizacije, Branka Salaja kojega je Tuđman prokazao kao francuskog agenta i još neki.

U svakom slučaju očito nametnuto imenovanje Davora Božinovića za šefa Vladinog kabineta i povratak na mala vrata Vladimira Šeksa u politiku vodeće hrvatske stranke nisu povoljni znaci o autonomnosti novog premijera i politici koju bi trebao voditi da bi se u Hrvatskoj stvari počele mijenjati iz korijena. U tom smislu, ako budu dosljedni kako najavljuju, MOST-a, bez obzira što se o njemu mislilo, može odigrati važnu korektivnu ulogu u kreiranju novog smjera. Sljedeća indikacija koliko je Andrej Plenković snažan da mijenja stanje stvari bit će sastav njegove Vlade, a u toj priči najvažniji će biti lakmus sudbina dosadašnjeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića

Vjekoslav Krsnik

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save