Od početka srpnja do pred kraj listopada mnogo se toga promijenilo ili nije, kako kome. Uspon g. Andreja Plenkovića zvjezdano se nastavlja i upravo je ušao u fazu malog praska i većeg razotkrivanja. Nakon brojnih medijskih nastupa, tek sada s novim ministrima, vidimo na čemu smo i za koga smo zapravo glasovali. Točnije glasovali i pribojavali se.

Prvo predsjednik Sabora kako je i red: nikada on ne će predložiti povratak imena Hrvatski državni sabor. Ali je zato i negledljiv, a bome brate više i neslušljiv. Taj infantilno uzrujani falset teško ćemo slušati sljedeće dvije godine na čelu Sabora. Preostaje samo tipka mute na daljinskome. Kome nadalje služi četa Petrovih potpredsjednika Sabora ako ne sramnom uhljebljivanju? Može li više Hrvatska plaćati ijednu osobu više od predsjednika i potpredsjednika Sabora? Čini se da, još se može pljačkati izmišljenim predsjednikovim potpredsjednicima i svim njihovim foteljama pride.

Ministar Orepić, nadalje, koji nikada nije imao dodira s policijom već s mornaricom i fitnesom, ustupkom Plenkovića Petrovu ostao je karate ministar policije za koju nije učinio ništa. To je sasvim logično jer je nezamjenjiv. Pa tko bi od policajaca uostalom i mogao imati veća znanja od njega? O fitnesu naravno nitko. Niti je policiju opremio, niti reorganizirao, ustrojio, modernizirao, niti ikakav projekt započeo, a još manje sredio popise o boravku, prebivalištu ili stanovanju. Čak se nije pokazao niti u dresu. Registarske pločice ne računom jer sam nepravedan. a one predstavljaju kapitalni projekt MUP-a, ministra i tko zna kojih sve velikih državnih obrtnika.

Mi imamo ministra da se slika po televizijama, da gostuje u radijskim emisijama, da nas informira koliko je imigranata prebrojao i da se diči kako na njega nitko ne će vršiti pritisak. To je doduše mogao reći i hrvatskim načinom da ga nitko ne će pritiskati, ali onda ova vršidba ne bi zvučala tako poljoprivredno frazerski stručno. „Niko ne sme da bije srpski narod.“

Zagrebačka Petrinjska, koja izdaje osobne dokumente za pola hrvatske (pa i šire) i dalje je najveće okupljalište Hrvata koji čeznu za izgubljenim vremenom. Bandić ne da prostor za policiju i to ti je. Kud inače s fontanama. Sad ih vidiš sad ih ne. Čujem da će s Nacionalne biti napravljena skakaonica s doskokom na klizalište do Novog Zagreba. Zato kad su prometni čepovi – skližite se!

Kolosalan Orepićev napredak

Kao i daleke 1975. kada sam zatražio svoju prvu osobnu iskaznicu na toj je adresi petrinjski strop ostao jednako nizak, gužve na ulicu jednako duge, novost je petnaest stolica u dvorani i ton brojila koje sumorno (prerijetko), ali zvučno din-donira. On je novi. To je dostignuti standard od kojeg nema boljeg pa ga treba zadržati i za one koji će 2075. isto blejati u strop dok čekaju svoj broj, točnije njihov. A brojomat, kako ga neki nespretno zovu, će vam primjerice kao i meni u pola šest navečer kazati da su pred vama točno 62 osobe!

Kolosalan je to Orepićev napredak. Opet ću o Kaliforniji ma kako to policajce iritira: godine Gospodnje 1989., kao strancu u tada širokom Los Angelesu od 18 milijuna ljudi + nekoliko stotina tisuća stranaca, trebalo mi je doslovno 15 minuta da me službenica na šalteru uslika, uzme otisak i sve podatke te me uvjeri da ću za tri dana i pet plaćenih dolara ID card dobiti na kućnu adresu. Čak i s predočenom komunističkom crvenom putovnicom. Čak i na tuđu adresu na kojoj sam kraće prebivao. I bi tako. Stigla ID ali s detaljnim opisom osobe (visina, boja očiju i kose) te s vrlo kontrastnom kolor fotografijom prenesenom na savitljivu temperaturno otpornu podlogu. Ističe na vaš rođendan! Može znači i gužvanje (neuspješno) i pranje u stroju za pranje rublja na najvišoj temperaturi (bezposljedično). Eto, 2016. dobit ću već za mjesec dana i više dolara osobnu ako odem po nju jer policija naravno ne zna gdje ja stanujem. Ja to skrivam na njihovu formularu. A i bolje je da nas duplo više prođe kroz Petrinjsku. Fotografija je opet mutna kao i na prošloj krutoj i lomljivoj osobnoj. Onda dobro.

Sve je vodnjikavo i roza kao da je osobna iz neke ženske revije a ne iz izlizanog MUP-a glavnoga grada države. Metropole. To zato da se muči one prometne policajce koji noću vrebaju. E pa evo im kad već zasjedaju – nek i kvare vid! Eto, to je taj napredak kojega se kao pijan plota drži staro/novi ministar Orepić dok lupa po strunjačama a policiji i narodu je da ne može biti svakim danom u svakome pogledu… Još sam im 1990. (s puno gnjeva i vike) poklonio svoj USA ID – a oni do danas još ništa!

Ministar Orepić nešto navodno radi, priprema nas, ali grješka je u nama koji rezultata ne vidimo. Na bilo kojem polju iliti strunjači. Ne daj Bože da je recimo pročešljao srpske migrante u Vukovaru i njihov čergarski način pribivanja i tu i onamo. Mađioničari su oni nema što, nije ih lako ni formularima dohvatiti. Zato od njega kao najveći potez za koju godinicu možemo očekivati nabavku novih 2.000 automobila o državnom trošku i duplo više pripadajućih vreća za boksanje. Nećemo sad o onih 10-20 super-luksuznih i reprezentativnih automobila, to je sitnica koju svaki naš moćnik dobije kao nešto poklon unaprijed. Jer proračun nam je oduvijek u pljusu.

Nakon policije slijedi vanjska politika. Meni gospon Stier zgledi ko neki Istrijan ćići-mići a još je i došao s druge zemaljske polutke. Puno je tiši od ministra Kovača i pojma nemam, ali sasvim ne vjerujem da će biti bolji. Vanjsku politiku, još od kada mi se nije sviđao Granić, treba znati voditi rezolutno, kao ministarstvo obrane jer to ono u stvari danas i jest. Tako da kad Stiera sučele s srbijanskim vojvodama rezultat ne će čak biti ni nula-nula nego nečista nula za Hrvatsku. A tek kad Bruxelles nešto odredi…

Zaokret od birača

I sada možemo o hrvatskoj kulturi, koju je voljeni Krleža tako rado i često uzrečicom ismijavao. Ministar Hasanbegović, bio je čovjek sa stavom, čovjek otporan na hajke, čovjek koji zna što radi i gdje to treba rezati odmah. Ne mogu reći da to Plenković nije prepoznao, ali nije mu se dopala odlučnost. Sumnjam da mu nisu rekli ili da se osobno nije uvjerio. Tvrdo je ignorirao i ministrove stečene preferencijalne glasove, a to je vrlo opasan znak zaokreta od birača. Predsjednik Vlade RH sve to jest znao, zato ga je i smijenio za razliku od nenadmašnog Orepića. Čovjeka silu, koji se znoji negdje drugdje, a ne na radnom mjestu. E da se Hasanbegović ne bi počeo znojiti Plenković ga je kompromiserski smijenio. Tu zna rezati. Lakše mu je bez njega. Linijom manjeg otpora, poznato je, problemi se rješavaju već i sami od sebe. A i sada više nema protivnika. Nema ni opasnosti da se, uz pokoju novu ministricu osim bijednog popunjavanja kvote (koja je idiotska) opet ne otpočnu slijevati bujice našeg novca paleo-parazitskim i odano stranim nevladinim udrugama.

Što to znači i koliko je poniženje ta nekakva ženska kvota? Čuo sam da se na Zapadu u tvrtkama ona ispunjava pod mus, pa ako nema 40 % ženskih kadrova ostaje isto toliko praznih mjesta. To je doseg. Da nema kvoruma. Umjesto da se ženama, koje su daleko brojnije na fakultetima, demografskim i drugim sredstvima omogući rad i napredovanje prema znanju. Umjesto da se svim ženama koje žele graditi političku i inu karijeru, svim obiteljima olakša podizanje djece, mi trpamo koga se dohvatimo i „popunjavamo kvotu“ bez esencijalnog dokazivanja stručnosti. Mi popunjavamo kao što se nekada popunjavao škarnicl u dućanu a danas se popunjavaju ah te divne najlon vrećice. Kvote za gnojivo, kvote za prihranu, kvote za pšenicu.

HAVC i Obuljen

Gđa Obuljen Koržinek nadalje, odmah se našla u aferi s HAVC-om. Bolje rečeno našlo ju je. Čak za mene nije sporno to što su, neki tamo je li, odvjetnički timovi pronašli stotinjak kaznenih djela pri djelovanju te naše prekrasne institucije na čelu s blagoglagoljivim Hribarom. Još jednim koji nije ni za što odgovoran, a svinjarije se snimaju iz mjeseca u mjesec. Milijuni prosto zrakom lete. Meni je sporno tek otvoreno pismo koje se našlo u medijima (ako oni to vjerno prenose) u kojima nam buduća Violeta, pardon ne Violić već Obuljen kaže kako je sramni film izvan njezine ingerencije. Ima tu puno lipih stvari ne samo oko jednog filma. Tu su “Chris the Swiss”, “Okupirano kino” i najpoznatiji: “15 minuta – masakra u Dvoru”. Iako sa svime time Obuljen nema ništa ipak kaže kako je za ovu posljednju navedenu sramotu scenarist, kojeg Hribar zove i prevarantom (opet, ako je vjerovati medijima) naime vratio novac. To je znači kriterij „nove“ ministrice kulture! To je kriterij novog mandatara Vlade koji kaže kako Obuljen poznaje već puna dva desetljeća. Ma sjajno. Nadam se da će i druge koje toliko dugo poznaje isto zaposliti. Najbolje u kulturi, po onoj komunističkoj: „bacit ću te u kulturu“!

Ukratko, stvarno ne razumijem zašto se Sanaderu uopće dalje sudi!? Neka čovjek lijepo (beskamatno) vrati novac i kaznenog djela nema! HAVC nije pretrpio štetu u poslovanju koje je kontrolirala Obuljen. Baš nitko ovdje i sada nije smatrao da je ugled tvrtke izigran, već kao nekom svom intimnome prijatelju novac je sporazumno oprošten. Beskamatno? Ne bi me čudilo. Veseli nadalje što su sporazum postigli na obostrano zadovoljstvo. HAVC je financirao nešto što ga je kompromitiralo a kompromitant je izveo kompromitaciju kakvu je od početka, ismijavajući hrvatske institucije, i poželio izvesti. Ali, zaboravio sam: nadležnoga nema doma.

S takvim kriterijima u kulturi, gđa Obuljen će promijeniti mnogo toga. Na gore. Sjećate se onog od etilizirane Violićeve: „Pa ja sam novac vratila!“ Da, navodno i jest. Čak štoviše i na rate. Što je mnogo bolje nego odjednom. Naime, pri isplati na rate i etiliziran čovjek, te manje svote, može lakše prebrojati. A ne onako sve odjednom kako ih je znala trijezna uzeti.

Vizijetina

Što reći o famoznom ministarstvu turizma? Što to oni rade izvan ministarstva gospodarstva i financija? Kuda sve ti ministri jezde svijetom gdje već nisu bili čelnici Hrvatske turističke zajednice, tzv. hrvatski veleposlanici i pridruženo im jato turističkih novinara? Ili novinara u turizmu, od turizma… Koji oni to silni posao rade osim što desetljećima prebrojavaju ulaske, postelje, noćenja pa izlaske? Pa onda za godinu dana objave da je bilo i financijskih rezultata. Ma dajte? Znači bilo je i toga?

Tako eto, za sad ostajem bez riječi do daljnjega jer sve ide kako treba. Od novog premijera naniže do policije i ministarstva vanjskih poslova i pri repu i do te nekakve kulture. Kao i za sve druge resore, nemamo mi u toj kulturi baš nikog boljeg. Ionako mi u njoj, u kulturi mislim, nemamo čovjeka koji je recimo poznat djelima i u inozemstvu, pa se onda s pravom pitam ako ga nije, čemu uopće ministarstvo? Treba zato čestitati premijeru Plenkoviću. Odmah. Što je napokon smanjio broj ministarstava s dvadeset na dvadeset. Toliko je sjajno Petrov, pardon, Plenković sastavio svoju „novu“ kompetentnu Vladu, mislim… tu ima toliko jedne nove vizije… da mi je čisto žao što ta vizijetina nema upola manje vizionara-ministara. Ovako nas svih ovih dvadeset njihzi (i nešto podpredsjednikovih podpredsjednika) hoće uvjeriti kako smo mi jedna obična i bogata Kalifornija. A bit će i nešto agencija za ovo ili ono. Ajde barem nešto, nek se zna da imamo veleban državni aparat. Za državu i suverenitet, pokazat će nadolazeće vrijeme „novih“ trulih kompromisa – manje je važno.

Javor Novak/hkv.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save