U Vatikanu predstavljen naputak o pokapanju u slučaju kremiranja
S jednog pokopa na zagrebačkom krematoriju / CROPIX
U Tiskovnom uredu Svete Stolice 25. listopada predstavljen je naputak Kongregacije za nauk vjere Ad resurgendum cum Christo (Da bi se suuskrslo s Kristom) o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja.
Dokument su predstavili pročelnik Kongregacije za nauk vjere kardinal Gerhard Müller, tajnik Međunarodne teološke komisije o. Serge-Thomas Bonino, O.P. te savjetnik Kongregacije za nauk vjere mons. Angel Rodríguez Luño.
Kao razlog objavljivanja naputka navodi se činjenica da se praksa kremiranja uvelike proširila u brojnim zemljama, ali su se istodobno počele širiti nove ideje koje se kose s vjerom Crkve. Stoga je cilj toga dokumenta ponovno potvrditi doktrinarne i pastoralne razloge zbog kojih se prednost daje ukapanju tijelâ i izdati propise vezane uz čuvanje pepela u slučaju spaljivanja tijelâ.
U nastavku dokumenta se podsjeća kako Crkva, držeći se veoma drevne kršćanske predaje, snažno preporučuje da se tijela preminulih pokapaju na groblju ili na drugome svetom mjestu. U spomen na Gospodinovu smrt, ukop i uskrsnuće, otajstvo u svjetlu kojega se očituje kršćanski smisao smrti, pokop je povrh svega najprikladniji oblik za izražavanje vjere i nade u uskrsnuće tijela.
Crkva ne može dopustiti stavove i obrede koji uključuju pogrješna poimanja smrti, gdje se smrt shvaća bilo kao konačno uništenje osobe, bilo kao trenutak njezina stapanja s Majkom prirodom ili sa svemirom, bilo kao etapu u procesu reinkarnacije, bilo kao izbavljenje iz “tamnice” tijela, upozorava se u dokumentu te se dodaje kako pokop na grobljima ili na drugim svetim mjestima na prikladan način odgovara pobožnosti i poštivanju koje se duguje tijelima pokojnih vjernika, koji su po krštenju postali hram Duha Svetoga. Usto, pokapanje tijela pokojnih vjernika na grobljima ili na drugim svetim mjestima potiče članove obitelji i cijelu kršćansku zajednicu na spomen i molitvu za pokojnike, kao i na čašćenje mučenikâ i svetaca.
Konstatirajući, ipak, kako postoje mjesta gdje se iz higijenskih, ekonomskih ili društvenih razloga pribjegava spaljivanju tijelâ, u dokumentu se dodaje da ukoliko taj izbor nije suprotan izričitoj volji pokojnoga vjernika ili postoji razumna pretpostavka o postojanju iste, Crkva ne vidi doktrinarne razloge zbog kojih bi tu praksu zabranjivala budući da kremiranje pokojnikova tijela nema veze s njegovom dušom i ne priječi božansku svemoć da uskrsne tijelo te, stoga, ne predstavlja objektivno nijekanje kršćanskoga učenja o besmrtnosti duše i uskrsnuću tijelâ. Pritom se ističe kako Crkva i dalje daje prednost pokapanju tijelâ jer se time iskazuje veće poštovanje pokojnima. Međutim, spaljivanje nije zabranjeno, “osim ako je izabrano zbog razloga protivnih kršćanskomu nauku”.
Ako ne postoje razlozi protivni kršćanskomu nauku, Crkva kod takvoga sprovoda postupa u skladu s odgovarajućim liturgijskim i pastoralnim uputama, pazeći posebno na to da se izbjegne svaki oblik sablazni ili vjerske ravnodušnosti.
U dokumentu se zatim daje jedna praktična smjernica. Pokojnikov se pepeo mora redovito čuvati na svetome mjestu, to jest na groblju ili, ako je to slučaj, u nekoj crkvi ili na prostoru koji je mjerodavna crkvena vlast namijenila upravo toj svrsi. Čuvanje pepela na svetome mjestu, objašnjava se u dokumentu, može pridonijeti smanjivanju opasnosti da pokojnik ostane uskraćen za molitvu i spomen rodbine i kršćanske zajednice. Na taj se način, nadalje, izbjegava mogućnost zaborava i nedostatka poštovanja, do čega može, prije svega, doći nakon što mine prvi naraštaj, jednako kao i neprilična ili praznovjerna postupanja.
U naputku se kategorički navodi kako čuvanje pepela kod kuće nije dopušteno. Samo u teškim i izvanrednim okolnostima, vezanim uz kulturalne uvjete mjesnoga karaktera, ordinarij, u dogovoru s biskupskom konferencijom ili sinodom biskupâ istočnih Crkava, može dati dopuštenje za čuvanje pepela u vlastitome domu. Pepeo, ipak, ne smije biti razdijeljen na više obitelji i potrebno je uvijek zajamčiti poštivanje i prikladne uvjete čuvanja.
Da bi se izbjeglo svaku vrstu panteističke, naturalističke ili nihilističke dvosmislenosti, nije dopušteno prosipati pepeo u zrak, na tlo ili u vodu ili na neki drugi način, odnosno čuvati kremirani pepeo kao uspomenu na pokojnika, u komadima nakita ili drugim predmetima, imajući na umu da se za takva postupanja kao razlog izbora spaljivanja ne mogu navoditi higijenski, društveni ili ekonomski razlozi, kaže u dokumentu.
Na kraju dokumenta se napominje kako u slučaju da je pokojnik dopustio spaljivanje i prosipanje vlastitoga pepela u prirodi zbog razloga protivnih kršćanskoj vjeri, sprovod se, sukladno pravu, mora uskratiti.
MISIJA / IKA
