VIŠNJA STAREŠINA: Knjižicom o Kremlju na korumpirane suce
Foto Reuters
Kao da se 1948. godina ponovno vraća na hrvatsku političku scenu, samo u modernijim uvjetima, u modernijem i nježnijem ruhu. Jer Goli otok i Remetinec ipak su neusporedivi. Opet je među domaćom političkom elitom postalo nepopularno javno priznati druženja s moćnim ruskim prijateljima: političarima, tajkunima i njihovim pratiljama.
Baš kao što je nakon rezolucije Informbiroa i Titova „ne“ Staljinu preko noći postalo neuputno i opasno biti percipiran kao obožavatelj velikog brkatog vođe sovjetske i svjetske revolucije, tako se i danas svatko tko u Hrvatskoj vodi računa o svojoj političkoj budućnosti nastoji javno distancirati od svojih ruskih tajkunskih prijatelja i prijateljica i zajedničkih im poslova.
Promjenu je unijela jedna knjižica-studija naslova “Kremaljski priručnik, koju je nedavno objavio američki CSIS (Centar za strategijske i međunarodne studije), a fokusirana je na analizu ruskog utjecaja u državama srednje i istočne Europe. CSIS je jedan od najutjecajnijih svjetskih think-thankova za pitanja globalne sigurnosti i obrane, koji svojim analizama i savjetima servisira i američku državnu administraciju.
A kao što je studija napisana kao priručnik za razumijevanje ruske doktrine nove generacije ratova kojom Putinova Rusija širi svoj utjecaj u postkomunističkim državama srednje i istočne Europe, čije je provedbene modele i u nas lako prepoznati, tako se preporuke CSIS-a za zaustavljanje ruskog širenja mogu iščitati kao obvezujuće preporuke za suzbijanje korupcije, poboljšanje kvalitete upravljanja državom i jačanje demokratskih standarda, ponajprije u državama članicama NATO saveza i EU-a. I tu se možemo prepoznati.
A kako je Balkan ponovno postao iznimno aktivan prostor konflikta na relaciji Istok – Zapad, odnosno Ruska Federacija – NATO i SAD, osobito nakon referenduma u Republici Srpskoj i izbora u Crnoj Gori, koji na užas Kremlja izvjesno uvode to „drugo oko u glavi“ u NATO, tako dolazi trenutak da se i u Hrvatskoj preporuke iz knjižice-studije počnu primjenjivati. Ako ne počnemo sami, naš prekooceanski partner i saveznik potrudit će se da to učinimo.
Ponajprije nešto o samome modelu. Studija prati širenje ruskog utjecaja u pet tranzicijskih država srednje i istočne Europe (Bugarska, Latvija, Mađarska, Slovačka, Srbija) kroz desetak godina, od 2004. do 2014. Hrvatska se ne nalazi među analiziranim državama. Kao primjer ruskog utjecaja na donošenje odluka Vlade iz Hrvatske spominje se jedino bivši šef HDZ-a Tomislav Karamarko i donacija od 350.000 dolara za stranku.
Ali prezentirani modeli vrijede za sve tranzicijske države i lako ih je prepoznati. Kao ključno „oružje“ tog ruskog rata nove generacije autori studije prepoznaju izgradnju proruskih interesnih mreža, koje šire svoj utjecaj na donošenje odluka u državama srednje i istočne Europe uz pomoć obilnog korupcijskog „podmazivanja“ u prostoru ekonomije i politike.
U najdrastičnijim slučajevima (npr. Bugarska, gdje je udio s Rusijom povezanog kapitala u BDP-u iznad 22 posto) te proruske interesne mreže mogu gotovo preuzeti upravljanje državom. Njihova baza je energetski sektor, sa svojim podružnicama u svim državama i suradnicima-partnerima među lokalnim dužnosnicima, koji u suradnji s medijskim i PR sektorom rade na uspostavi ruskog energetskog monopola i dovode države u visok stupanj ovisnosti o Rusiji.
„Protuotrov“ koji preporučuje CSIS je zapravo prekidanje tog ruskog koruptivnog lanca uz pomoć snažnog i neovisnog pravosuđa. Glavnu i središnju ulogu u tome ima posebni task-force u američkom ministarstvu financija koji je već više godina fokusiran na globalno praćenje tragova (prljavog i opranog) novca koji se vrti u tim ruskim poslovnim mrežama. Uz to, preporučeno je svim državama članicama NATO-a i EU-a da i same osnuju takve odjele.
U Hrvatskoj je ta obveza ispunjena još u vrijeme Milanovićeve Vlade. No, sve donedavno, nikako da vidimo taj task-force u pravoj akciji. Također je preporučena jača suradnja i razmjena između SAD-a i država članica EU-a u domeni financijskih obavještajnih informacija, kao i veća potpora SAD-a jačanju državnih institucija u postkomunističkim državama – članicama EU-a, osobito potpora jačanju efikasnosti i neovisnosti pravosuđa, koje je osobito korumpirano.
Mislim da nije bez osnove upravo s tom obavještajnom potporom SAD-a povezati izvještaj SOA-e, koja je, prema javno dostupnim informacijama, dostavila predsjednici države i predsjedniku Vlade (još Tihomiru Oreškoviću) popis od dvadesetak sudaca, koji zbog svoje korumpiranosti mogu postati prijetnja nacionalnoj sigurnosti. A kvalifikacija ugroze nacionalne sigurnosti sasvim izvjesno ne veže se uz presude vezane za naknadu štete u automobilskom sudaru.
Povezanost predmetnih sudaca s ruskom interesnom mrežom, koja je u fokusu CSIS-a, i s njezinim poslovnim pothvatima i transakcijama već bi mogla biti razlog za kvalifikaciju sigurnosne ugroze. Ali i nakon objave informacije o dvadesetak korumpiranih sudaca, koji ugrožavaju nacionalnu sigurnost, nije bilo nikakva pravosudnog ili političkog nastavka. Samo mukla tišina.
No, recentna objava knjižice-studije CSIS-a, kao i recentno zaoštravanje američko-ruskih odnosa od Baltika do Bliskog istoka, preko Balkana i Jadrana, potencijalna eskalacija tog sukoba u Crnoj Gori, na Kosovu ili u BiH, žurni dolazak visokog ruskog obavještajca Nikolaja Petruševa u Beograd ovih dana, daju naslutiti da bi primjena preporuka iz knjižice-studije „Kremaljski priručnik“ i u Hrvatskoj mogla uskoro započeti. Možda čak imperativno. Prije svega kroz neka uhićenja i sudske procese slijedom preporuka.
Knjižica-studija, a i neki drugi znaci (izvještaj SOA-e, hodogram reforme pravosuđa koju je najavio ministar Šprlje) upućuju da bi proces mogao započeti upravo čišćenjem korupcije u pravosuđu, upravo među sucima. Pa čak su i uhićenje poduzetnika Blaža Petrovića zbog sumnji na utaju poreza, a u akciji policije i task-forcea za novčane transakcije iz Ministarstva financija, u pravosudnim krugovima neki skloni vidjeti tek kao okidač za čišćenje pravosuđa od korumpiranih sudaca.
U prilog mogućoj skoroj primjeni preporuka iz knjižice-studije CSIS-a govori i primjetna nervoza i među političkom elitom, uz ponovno podizanje tenzija na Ini. I baš kao što su nakon rezolucije Informbiroa i Titova razlaza sa Staljinom njegovi najvjerniji sljedbenici preko noći počeli optuživati druge da su previše voljeli gruzijskog brku, tako i danas nakon objave CSIS-ove knjižice pljušte međusobna sumnjičenja za blisku suradnju ili pripadnost proruskim interesnim mrežama.
Tako bivši ministar gospodarstva suradnju s Rusijom u energetskom sektoru imputira Mostu, nakon što su oni optuživali njega.
A svima bi ipak najviše odgovaralo da kao glavni zastupnik Putinovih interesa i poslova u Hrvatskoj bude detektiran Ivan Pernar, koji se i sam verbalnim ratom protiv Amerike i cijelog Zapada gura u tu ulogu. Ali trud mi se čini uzaludnim. Knjižica je napisana mnogo ozbiljnije.
Autor: Višnja Starešina/slobodnadalmacija.hr
