Možda treba biti potpuno naivan ili neobaviješten, a možda i priglup pa povjerovati našim dragim novinama tipa Večernjak, Jutarnjak i sličnima, kad se uhvate pohvale Obuljenove ili navale blatiti Barišića. Prva se predstavlja kao zaslužna i silno obrazovana osoba koja je zadužila ovu priglupu i nepismenu Hrvatsku, njene „ognjištare“ (u koje spadam i ja, vjerojatno stoga i nisam primila ni kune od 2000. godine za desetak knjiga koje sam samim čudom i donacijama tiskala!), desničare i uopće kojekakve krvoloke kakvima nas predstavljaju u kući i inozemstvu srdačni prijatelji iz raznih novina i čudesnih udruga koje žive dobro i obilato na sisi iste te i takve Hrvatske.

O kako je dobro biti na protivničkoj strani pohvali koju upućuje Pupovac i srbijansko četničko vodstvo istoj gospođi Obuljen! Dobro moje proizlazi iz taksativno nabrojanih i točnih činjenica koje su već nekoliko puta objavljene u javnim glasilima: molim da pročitate tekst koji je objavljen kao neki privitak (25.10.) pod nazivom Barometar hr. kojega je netko tiskao uz večernjakove (!) druge tekstove. Nema potpisa auktora – možda se boji, možda ne želi da mu netko dolazi prijetiti kao kolegi Hasanbegoviću, dr. Šeparoviću, pa i meni neznatnoj, kao i mnogim drugima. Onako kako nam je u Vukovaru prijetio susjed iz ulice Petrova gora koji je ukrao naš kotao za rakiju (što nije bitno), ali je prijetnja bitna: Samo vi tužite, postoji i noć ne samo dan!

U tome Privitku (nazovimo ga tako) nalazi se iscrpan i točan neporeciv popis „dobrih“ djela gospođe Obuljenke. Poslali smo ga na portal Hrvatskoga kulturnoga vijeća i još neke, ali dobro znamo da se ta začarana družina H-AV-CEVA ne će oglasiti. Zašto ne navedu slavna djela Obuljenkina? Gdje su njene knjige, znanstveni prilozi, mukotrpan rad na predstavljanju hrvatske povijesti i kulture EU, gdje zapisi , gdje potpore braniteljskim i drugim udrugama, gdje obrana povijesno-ratnih knjiga Slobodana Praljka itd…itd…

Knjiga Julija Makaneca

Možda će i dalje biti tajac, ali će složno zalajati kao čopor pobješnjelih pasa na dr. Pavu Barišića. Jer on ima dva strašna neosporna grijeha. Prvi: on se usudio tiskati knjigu prof. Julija Makanca „Uvod u filosofiju poviesti“, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1993. Niz: V. Hrvatska filozofska baština, urednik dr. Pavo Barišić, knjiga 3. U predgovoru spominje posve stručne tiskarske značajke koje su korištene u ovom djelu, zahvaljuje dr. Zlatku Posavcu (srećom je mrtav jer bi i on bio sada ustaša!), naznačuje da je to rukopis u kojem je sačuvani niz predavanja profesora Makanca koji je taj kolegij održavao u vrijeme NDH na Zagrebačkom sveučilištu. I to je to! „Osloboditelji“ su ga ubili kao i niz drugih hrvatskih intelektualaca koji nisu ničim okrvavili ruke ili dušu. A knjiga je više nego stručna, ima i popis radova prof. Makanca, kazalo imena – jednom riječju od Aristotela do naših dana. Dakle nikakva nacistička ni ustaška propaganda, savršeno stručno djelo, o kojem kao filozofiji povijesti suvremeni studenti nisu nikada čuli od te sretne 1945. do danas.

A dr. Pavo Barišić usudio se sa suradnicima da u nizu drugih djela iz povijesti filozofije objavi i taj tekst, pa čak nije u pogovoru naveo kako je krvavo platio Makanec svoja filozofska predavanja. Ali ima još nešto: taj Makanec bio je Hrvat, načelnik Bjelovarske općine koji je izvjesio hrvatski barjak još 8. travnja, dakle prije 10. travnja 1941. i tu leži njegov najveći grijeh! I sada kad je pola stoljeća mrtav, a mi dobili neku hrvatsku državu, („slučajnu“), javio se „lažni“ doktor znanosti Pavo Barišić i objavio znanstveni rad jednoga filozofa. Užas je uhvatio one koji nikada nisu ni znali da takav predmet postoji na katedrama diljem svijeta, pa da je i kod nas postojao i to, nećeš vraga, u NDH! I Svi koji su tada predavali na Sveučilištu naravno da su krivi, trebalo ih je ubiti, njihove obitelji također, pjesnike i druge intelektualce zatrti ako nisu stigli pobjeći na Zapad. (Bela tj. Leposava Kangrga udana Krleža uredno je radila cijelo vrijeme u HNK i primala svoju plaću!)

Djelovanje u Hrvatskoj paneuropskoj uniji

Drugi veliki grijeh dr. Pave Barišića je svakako dugogodišnje djelovanje u Hrvatskoj paneuropskoj uniji. Naslijedio je akademika Mislava Ježića i nastavio s djelatnosti koja je trebala pomoći ulazak Hrvatske u EU. Zajedno smo radili pod zastavom koja je mnogima bola oči: dvanaest zvijezda Djeve Marije (koje su se zvijezde bez veze s ičim preselile na zastavu EU, a izbacilo se svako povezivanje s prvotnim simbolom!), žuto antičko sunce kao simbolika baštine koju su nam ostavili Grčka i Rim te veliki križ kao znak etike Isusa Krista na kojem je osnivač Paneuropske unije zasnovao tu plemenitu misao o ujedinjenju Europe iza Prvoga svjetskoga rata. Koga zanima više, neka otvori našu internet stranicu!

25 godina, od 1991. postoji HPEU kao odvjetak europske. Mnogo smo učinili i uoči rata i za vrijeme rata (materijalna pomoć) kao i kasnije da se kroz tribine, izložbe, predstavljanje knjiga, susrete i otvaranje Hrvatske svijetu kao i dolazak Europe k nama otvori mogućnost spoznaje o nama, sigurno najviše od svih nevladinih udruga. Godinama ne dobivamo pomoć od relevantnih ministarstava i ustanova, unatoč na vrijeme predanim projektima. I tu se dr. Barišić borio snagom duha, ali i vlastitim doprinosom kao i akademik Mislav Ježić kako bi namaknuli male vlastite novčane doprinose za našu tajnicu koja je već skoro dvije godine radila dragovoljno, bez naknade. I to je njegov „grijeh“. Dok drugi grabe i kradu, tko je još čuo da se netko odrekao ičega svoga da spasi jednu uglednu organizacijuod propasti?!

O drugim bljuvotinama koje mu podmeću (lažne diplome, dva sina odgaja kao članove HPEU! itd.) ne želim ni govoriti. Stidim se da je Matoš imao stotinu puta pravo kad je osuđivao Hrvatsku što svoje najbolje sinove zatire, ubija glađu (Lisinski!), goni iz domovine. Stidim se da neki koji nisu u životu ni čuli za filozofa dr. Pavu Barišića dok ih nije na njega uputio mili Pupovac, kao i na dobra djela Obuljenke, dižu glas kao kokoši, neobaviješteni, zaslijepljeni mržnjom i neobrazovani. Takvi skupljaju potpise protiv njega jer konačno, treba opet postaviti postolare i krojačice kao u doba komunizma za ministre znanosti i školstva kao i drugih resora. Kome treba ministar koji ima strani doktorat, govori nekoliko jezika, u sustavu je sveučilišnoga školstva i za razliku od čudnovatih kljunaša, koji nemaju ništa od ovoga nabrojanoga, izuzetno odani domoljub! Pa sve to ide na njegovu štetu!

Umorili smo se slušati kriještanje polukrepane crvene nemani koja maše repom, nadamo se posljednjim snagama.

Nevenka Nekić/hkv.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save