PRIČE O ATENTATU NA VUČIĆA Srbija na prijelomnici – Dačić: ‘Mi uvijek biramo Rusiju!’
Aleksandar Vučić, Vladimir Putin i Ivica Dačić Foto: Reuters / Hanza Media
Kako se sve više raspetljava rašomon oko (navodne) pripreme atentata na srbijanskog premijera Aleksandra Vučića, tako sve više isplivavaju mnoga intrigantna pitanja i nelogičnosti te se roje teorije zavjera.
Od ekstremnih scenarija – likvidacije neprijepornog gazde Srbije Aleksandra Vučića i bacanje te zemlje (i šire regije) u kaos, preko političkih sukoba unutar tamošnje obavještajne zajednice, do omalovažavanja i ismijavanja atentata i bizarne situacije da se netko, jednostavno, na neprikladnom mjestu želio riješiti opterećujućeg ratnog tereta. Usto, sve vrvi međunarodnim urotama i stranim špijunima – ruskim i američkim.
Gdje su puške
Podsjetimo, u šumi u prigradskom beogradskom naselju Jajinci, nedaleko od kuće u kojoj žive roditelji srbijanskog premijera, u grmlju uz cestu su izletnici (a ne pripadnici Vučićeva osiguranja) pronašli sanduk pun oružja (zolja, meci, ručne bombe, ali, začuđujuće, ne i puška ili automat za tu municiju) i to, kako je utvrđeno, s hrvatskog i bosanskog ratišta iz 90-ih. Naime, na jednoj “zolji” lijepo piše 13. 12. 1991. Mirkovci (u ratu srpsko pobunjeničko uporište kod Vinkovaca), dok se za ručne bombe tvrdi da su s položaja oko opkoljenog Sarajeva.
Doduše, sada neki beogradski portali, prije svega skeptični teleprompter.rs nagađa da premijerovi roditelji, zapravo, žive u stanu u beogradskoj općini Vračar te da uopće nije jasno kada u Jajince dolazi Aleksandar Vučić. Drugo, pitaju se oni sumnjičavi, zašto nema odgovora koliko je sanduk s oružjem stajao u šumi te je li, zbog starosti, ono uopće u funkciji (zolja je proizvedena 1989. godine).
Atentator
Niču i pitanja – potencijalni atentator morao bi znati pouzdano kretanje premijerove kolone te u kojem se vozilu točno nalazi te imati plan bijega koji je, po njima, dosta diskutabilan zbog konfiguracije terena. No, kao što taj portal sumnja, tako se može i reći da bi u slučaju atentata to mogla biti dobro razrađena operacija, što mnoge u Srbiji navodi na nelagodnu analogiju s ubojstvom premijera Zorana Đinđića u ožujku 2003. godine, kada su se atentatori čak tri dana krili u stanu iz kojeg je pucano. Priča o pripremi atentata na premijera Vučića došla je u nezgodno vrijeme ili baš zato. Naime, prije tjedan-dva izbila je obavještajno-politička afera, kada je u Crnoj Gori, na dan izbora, uhićena skupina ljudi pristiglih iz Srbije, među kojima i bivši zapovjednik srbijanske Žandarmerije Bratislav Dikić, osumnjičeni da su htjeli izvršiti puč te oteti premijera Crne Gore Mila Đukanovića.
U Beogradu su onda u samo nekoliko dana prvo uhitili jednog visokog dužnosnika MUP-a Srbije pod optužbom da je špijunirao za CIA-u, a potom deportirali troje-četvoro ruskih državljana upletenih u pokušaj destabilizacije Crne Gore.
Puno demantija
Po ruske državljane, za koje se ne zna ni tko su ni što su, ni postoje li uopće, ipak je došao šef Putinova Vijeća sigurnosti i dugogodišnji čelnik FSB-a Nikolaj Patrušev. Doduše, i u Moskvi i Beogradu tu neugodnu aferu demantiraju. U isto vrijeme u Srbiji se dogodilo nekoliko mafijaških obračuna sa smrtnim posljedicama, za koje tamošnji mediji bliski vladi tvrde da imaju crnogorski pečat, kako bi cijela ta kaotična zaplotnjačka slika izgledala skladno. Radi li se o petparačkoj špijunskoj aferi ili je netko stvarno imao namjeru ubiti srbijanskog premijera te destabilizirati Srbiju? Ne treba zaboraviti da je Srbija u ovom trenutku zapela s otvaranjem novih poglavlja u pregovaračkom procesu s EU, a da ovaj put ne koči “prijateljska i susjedna Hrvatska” nego puno ozbiljnije članice EU poput Njemačke i Nizozemske.
Drugo, iz Bruxellesa sve više stišću Vučića i oko daljnjih pregovora s Kosovom, ali traže da se konačno podigne s “ruskog stolca”. Iz Rusije, pak, stižu pozivi o priključenju Srbije u postsovjetske proruske ekonomske i vojno-sigurnosne integracije. Srbiju sljedeće godine čekaju predsjednički izbori, a nije tajna da Vučić na toj poziciji ne bi više rado vidio svog partijskog druga, Tomislava Nikolića, kojeg smatraju prokremaljskim čovjekom, kojemu se ne mili Vučićeva europska strategija. Kremlj bi ga i dalje rado vidio na toj poziciji. Dosta se toga sručilo na Vučićevu glavu, pa bi mu “prijetnja atentatom” dala vremena za predah, ali i skrenula pažnju od ovih mnogobrojnih problema koji ga tište.
No, kad je u pitanju pronalazak arsenala oružja svi se slažu – zakazalo je osiguranje i obavještajna služba i civilna Bezbednosno informativna agencija (BIA) i dvije vojne Vojnobezbednosne agencija (VBA) te Vojnoobaveštajna agencija (VOA).
Medalja Moskve
Za šefove BIA-e Aleksandra Đorđevića te VBA Petra Cvetkovića, beogradski Blic piše da im se fotelje tresu. U svoj toj zbrci stari šef VOA-e Slavoljub Dabić otišao je u mirovinu, a na njegovo je mjesto imenovan pukovnik Zoran Stojković: riječ je o časniku koji je bio na doškolovavanju u National Defense Universityju u Washingtonu, a potom je bio vojni ataše u Moskvi gdje ga je lani ministar obrane Rusije Sergej Šojgu odlikovao medaljom “Za jačanje vojne suradnje”.
Službeno je priopćeno da su s pronađenog oružja detektirana tri DNK, ali i sam Aleksandar Vučić, koji je vikend proveo s obitelji na nepoznatom skloništu, poručio je da “će se teško otkriti o čemu se radi”. To je dodatno razbuktalo maštu da je sve zapravo fikcija ili samo performans kako bi Vučić dobio dobru priliku da pokrene čistku u srbijanskoj obavještajnoj zajednici, riješi se nekih nepouzdanih ljudi te postavi ljude od osobnog povjerenja.
Naime, u to se dobro uklapa vijest da je Vučić najavio ostavku na mjesto šefa Ureda za koordinaciju srbijanskih službi sigurnosti jer, kako pišu Večernje novosti, “nije siguran da službe drže sve konce u svojim rukama” te da su mu ispričale već pet verzija slučaja.
Dačić: Mi uvijek biramo Rusiju
Ne daj bože da Srbija bira između Rusije i Europske unije. Pa vi znate da će Srbija uvijek izabrati Rusiju. Ne bi nas trebalo dovesti u situaciju da biramo – rekao je jučer ministar vanjskih poslova Ivica Dačić na konferenciji za medije.
Prema njegovim riječima, Srbija će se postupno približavati zajedničkoj vanjskoj politici EU.
Kad je pak riječ o novoj vojnoj vježbi s ruskim i bjeloruskim snagama “Slovensko bratstvo 2016”, Dačić je rekao: “Nećemo valjda nekog činovnika pitati za odobrenje, kakva bismo to zemlja mi tada bili.”
Izvor: ovdje
