Priče iz Čudozemlja
Na samom rubu daleke i gotovo nepoznate galaksije nalazi se jedna jako neobična planeta. Na njoj se smjestila mala i posve čudna zemlja.
Ona je zaista po mnogočemu čudna, ali isto tako po mnogočemu čudesna. Najljepša je na cijeloj planeti, s toliko potencijala da bi svima mogla biti primjerom blaženog života u miru, sreći i blagostanju.
{jathumbnail off}No, nažalost nije tako, jer u njoj žive i njome ruju brojne štetočine. Većina njih, prije ili kasnije, domogne se nekakvog oblika vlasti. Te štetočine na čudesno kreativne načine unište sve čega se dotaknu, pa su danas u toj čudesnoj i nadasve čudnoj zemlji glavni izvori prihoda uhljebljivanje dragih prijatelja i bliskih rođaka te iznalaženje najrazličitijih načina kako bez truda i znanja steći imanje.
Za „prosperitet“ zemlje u tom smislu svim silama se zalažu čudni ljudi na vlasti. Čudom se uvijek dogodi da se oni uvijek čudesno dobro potkože. Kad govorimo o ovome uopće nije bitno o kojoj se čudnoj političkoj opciji radi. Iz kazanog se već dade zaključiti da pored običnih ljudi u toj čudesnoj zemlji žive i mnogi čudni ljudi. Tu također žive i mnoga druga čudna bića koja bismo bez problema mogli smjestiti u nekakav čudesan fantasy roman.
Zbog svega toga čudnoga, ta čudna i čudesno lijepa zemlja nosi ime Čudozemlje.
Sad ćemo ukratko predstaviti neke čudne pojave iz ove čudesno čudne zemlje.
Čudan je već i sam njen oblik. On svjedoči o njezinoj čudesno teškoj povijesti. Naime, čini se kao da je netko čudovištan, na neki čudan način, zubima otkinuo njenu dobru polovicu. Evo kako čudno Čudozemlje izgleda na zemljopisnoj karti:
Ali, ako je to za utjehu, ono najljepše ipak je ostalo.
Kako na plodnom sjeveru:
Tako i na toplom jugu:
Ponekad su jako čudni i neobični čak i obični stanovnici Čudozemlja, jer traže nevjerojatno čudne stvari. Tako, začudo, u zadnje vrijeme čudesnim naporima traže posao, bezobrazno žele zaštititi svoje obitelji, traže bolji životni standard, malo više pravde i slobode, pravo na referendum te mnoge druge slične gluposti. Takvih običnih i normalnih ljudi nema baš puno. Tek negdje oko devedeset pet posto od ukupnog broja stanovnika. Na donjoj slici vidi se neznatna šačica takvih:
Za njih je značajno da imaju tek nešto malo bijednih prava. Ali jedno od najvećih civilizacijskih dostignuća jest da ta prava može gaziti tko god, kako god i koliko god hoće. Štoviše, svi ostali su pozvani da običnim i normalnim ljudima koji su velika manjina od, kako već rekoh, tek otprilike devedeset pet posto od ukupnog broja stanovnika, što više nameću svoje ideje, pravila i svjetonazore, ma koliko oni koji put bili nastrani i bolesni. Kad se to dogodi, obični i normalni stanovnici Čudozemlja nemaju se pravo žaliti.
Ako to ipak urade odmah slijedi nužna i pravedna odmazda goleme većine od preostalih nekoliko postotaka.
Ta ogromna većina od nekoliko postotaka skrasila se u Vladi,
medijima
i kojekakvim korisnim udrugama koje broje po tri uvijek ista člana u svakoj od njih.
Na donjoj slici na jednom mjestu možete vidjeti sve članove (zajedno s njihovim simpatizerima) svih četrdesetak tisuća prijeko potrebnih različitih udruga, koje se svesrdno bore za ljudska i ina prava. Ovdje, naravno, ne ubrajamo onih nekoliko desetaka zaista korisnih udruga.
Na sljedećoj slici možete vidjeti već unaprijed pripremljene udobne fotelje za sve članove navedenih udruga.
A ovdje su se već okupili svi njihovi članovi, plus jedan dragi im gost.
U sljedećem nastavku naše priče vidjet ćemo što to snuju ove čudne udruge, zajedno s nekim još čudnijim likovima i čudesnom Vladom Čudozemlja.
Čudozemac
