Molitva – Petak, 11. studenog
Božja prisutnost
Ono što ovdje pokušavam učiniti jest da ostavim vrijeme po strani
i usredotočim se na svoj život, onaj tjelesni – u vremenu, i onaj duhovni.
Pokušavam si zamisliti Isusa kako sjedi kraj mene
i razgovaram s njim o svemu što mi se događa u životu.
Pokušavam razumjeti da u bezbroju mogućnosti
Isus ulazi u svakodnevne okolnosti moga života.
No, život ide brzo i puno se toga događa.
Pritisak i razne obveze često puta istisnu tu svijest o Božjoj prisutnosti
u mom svakodnevnom životu. Svjestan sam toga, i želim nešto učiniti.
Za sada, pokušavam ostati miran i otvoren onome što mi Njegova prisutnost želi reći.
Sloboda
Molit ću Boga da mi pomogne
da se oslobodim svojih tjeskoba i briga,
da mu se otvorim kroz ovo vrijeme molitve,
kako bih ga još više ljubio i služio mu.
Svjesnost
Daj, Gospodine, da uvijek budem svjestan i zahvalan
za sva dobročinstva koja si mi udijelio.
Neka taj blagoslov uvijek dijelim s drugima.
Riječ Gospodnja
Lk 17,26-37
U ono vrijeme Isusu reče svojim učenicima: “I kao što bijaše u dane Noine tako će biti i u dane Sina Čovječjega: jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi.
Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi. U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati.
Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti.” Upitaše ga na to: “Gdje to, Gospodine?” A Isus im reče: “Gdje bude trupla ondje će se okupljati i orlovi.”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
U mjesecu studenom Crkva predlaže da se sjetimo onih koji su otišli pred nama. Potiče nas da razmišljamo o vlastitoj prolaznosti i, kako tekst kaže, o kraju svijeta.
Kao što znamo iz iskustva mnoštvo nas događaja uhvati nespremne upravo onda kad pomislimo da će se svakodnevni život nastaviti kao i obično. Takvi nas trenutci zaustave i počnemo razmišljati čemu sve i zbog čega uistinu živimo? Bog nam pomaže živjeti naš život putujući prema njemu.
Imam li svijest kako sam ovdje samo hodočasnik i da hodam prema vječnoj domovini na nebesima?
Razgovor
Dragi Gospodine, budi uza me uvijek.
Daj mi srce koje će ti uvijek vjerovati.
Hvala što me ljubiš.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr