Živući svetac koji sam samcat 53 godine gradi katedralu (video)
Screenshot Youtube
Prilog u Provjerenom Nove Tv kojeg je napravila novinarka Maja Medaković razgalit će vam srca i potaknuti vas da razmislite o svom životu i onome čemu ste vi predani.
Justo Martinez ima 91 godinu, a posljednje 53 godine svog života posvetio je, vjerovali ili ne izgradnji katedrale – sam samcat, bez ikakve škole ili formalnog obrazovanja.
Zvali su ga luđakom, čudakom, fanatikom ali on nije mario za to, držao se svog sna – izgraditi katedralu u čast “Djevice Marije”.
“U Evanđelju piše da Bog ne traži od nas ono što ne možemo napraviti”, kaže Justo objašnjavajući kako nije dao više od onog što može, pa čak i s 91 godinu.
Priča koju su ispričali u sinoćnjoj emisji Provjereno pravo je nadahnuće i pogled u čovjeka u potpunosti predanog Bogu.
“Ludo volim Krista, sve moje je za Krista. Imam imovinu, imam vrline, zemljoradnik sam, ne razumijem ljude, imam sposobnosti koje mi je Bog dao. Rođen sam s tim, nisam to naučio”, kaže Justo koji ne posjeduje zapravo ništa, čak i odjeća koju nosi mu je darovana.
Ne želi ništa od ovog svijeta, govori Justo potičući nas da razmislimo koliko smo mi u svijetu, koliko smo zadivljeni svjetovnim i materijalnim da ne vidimo, kao on, svjetlost Kristovu, ljepotu Kristovu, nama pred očima, stalno prisutnu, a nevidljivu zauzetim, tvrdim srcima opterećenim svijetom.
Živi vjeru, živi za Krista. Svaki dan, osim nedjelje, Dana Gospodnjeg, gradi katedralu.
Osam tisuća četvornih metara, tone i tone betona, 40 metara visoka kupola, sve to plod je rada njegovih ruku, čovjeka koji je završio tek nekoliko razreda osnovne škole.
“Biblija kaže da se suzdržimo i ne činimo ono što nadilazi naše snage. Polazim od Kristove ljubavi. Ako mi se smiju neka mi se smiju. Sve što činim činim iz vjere i nije me briga što mi se smiju”, odgovara starac na pitanje o podrugljivim pogledima i pričanju ljudi.
“Čovjek snuje, Bog određuje”
“Nikad nisam bio sa ženama. Čistoća me odvela drugim putem. Htio sam se oženiti, ali nije išlo. Poveo sam se za Kristovim idealom, za celibatom”, ispričao je Justo.
Vjera ga je odvela među svećenike trapiste, htio se zarediti. No nakon sedam godina u samostanu razbolio se, obolio je od tuberkuloze. Od straha da se bolest ne proširi među redovnicima morao je napustiti samostan.
Što se zaista dogodilo nikad nikome nije ispričao jer, kako kaže, šutnja je vrlina. Čovjek snuje, a Bog određuje kaže ovaj čovjek.
“Nije bilo ni kajanja ni straha zbog povratka među ljude jer je Krist u meni. Otići ću kamo treba i svjedočiti Krista”.
Osim predivnog svjedočanstva života, ovaj čovjek je izgovorio još jednu rečenicu koja reže oholost u svima nama i pokazuje što je predanje Bogu. Kad uzmeš križ i nosiš ga, govori uz smješak, divan je križ… jao, taj križ (ovo morate vidjeti kako izgovara)…
“Kad izabereš Krista i priđeš mu u dobroj namjeri, on će te spasiti, neće biti lako, ali bit ćeš radostan”, kazao je Justo novinarki Nove TV i za kraj pokazao joj mjesto gdje će pokopati njegovo tijelo…u zemlju u podrumu katedrale, bez raskoši, bez ičeg… bitna je duša, ona ide u nebo, kazao je.
Prilog Nove Tv pogledajte ovdje.
Autor: Dnevno.hr
