Krivi što su živi
Udarna tema u posljednjih tjedan dana postalo je uhićenje desetorice Hrvata u Orašju, pripadnika HVO-a za vrijeme rata. Hrvatski mediji su se raspisali o tomu kako se radi o političkim procesima, posebnu pozornost posvećujući činjenici da je do uhićenja došlo nakon posjeta Andreja Plenkovića Bosni i Hercegovini.
Tajming jest nezgodan, no mislim da je važnije to što se opet udara na bosanskohercegovačke Hrvate. Analitičari nagađaju u kojoj mjeri iza uhićenja stoji visoka svjetska politika: Putin, Erdogan itd. S druge strane nagađa se kako je američka zauzetost izborima, otvorila prostor Rusima, Turcima, Srbima i Bošnjacima da se razmašu.
Ne znam, meni su takve spekulacije malo nategnute. Ne niječem da svjetske sile imaju svoje prste u događanjima na ”ovim prostorima”, dapače! No, za kontinuirani progon hrvatskih branitelja u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini najzaslužniji su, čini mi se, neki drugi. Oni isti koji su bolno jauknuli kada su u Haagu oslobođeni Markač i Gotovina. Viktor je Ivančić tada sav izvan sebe arlauknio: ”Karajte me karirano!” Zoran se Pusić pokorno ispričavao Savi Štrpcu… Međutim, regionaši su se brzo oporavili i, izgleda, odlučili na lokalnim sudovima ”ispraviti propuste” međunarodnog sudišta. Za sada im dobro ide. Što na hrvatskim, što na bosanskim, što na srpskim sudovima optuženi su, osumnjičeni ili su na nekim tajnim spiskovima gotovo svi istaknutiji hrvatski branitelji! Ma gdje bili.
Hrvatska vlast je relativno mlako reagirala na uhićenja, a i to, čini se, u prvom redu zato što su ta uhićenja na neki način pljuska premijeru Plenkoviću koji se netom bio vratio iz prijateljskog posjeta Bosni. Hoće li se nešto konkretno učiniti, npr. početi recipročno optuživati bošnjačke i srpske časnike, ostaje za vidjeti. Osobno mislim da neće jer mi smo od EU predviđeni kao demonstratori europskog, uljuđenog ponašanja ostatku Regiona, a to znači pokazivati bezgraničnu popustljivost u odnosu prema Srbima, Bošnjacima i ostalim narodima u Regionu.
Također moglo se čuti kako uhićenje odobravaju srpski i bošnjački političari u BiH. Propušteno je međutim spomenuti činjenicu da ovakva uhićenja raduju i nemali broj ljudi u Hrvatskoj, od civilnih udruga i političkih grupacija do pojedinaca. I upravo je u toj projugoslavenskoj struji glavni problem. Da bi Jugoslavija u bilo kojem vidu oživjela neophodno je da se Domovinski rat proglasi barem dvojbenim, a po mogućnosti i zločinačkim. Dok Srbi i Bošnjaci Hrvate progone zato što drže da su oni smetnja nekim njihovim nacionalnim ciljevima, s hrvatske se strane u tu priču uključuju zagovornici obnove jugosfere. Srbi i Bošnjaci bi, suočeni s odlučnom državnom politikom, vrlo brzo prestali biti hrvatski neprijatelji; međutim Hrvati zaraženi virusom jugoslavenstva trajni su i nepomirljivi neprijatelji svake Hrvatske, same ideje o Hrvatskoj kao državi.
Tužno je što u toj igri najčešće stradaju bosanskohercegovački Hrvati. Nekada su tijekom devedesetih bili jedina jaka figura koju je Hrvatska imala u krvavom šahu koji se igrao na ovim prostorima. Danas i Hrvatskoj i međunarodnoj zajednici služe kao smokvin list u BiH, kojim se prekriva sramota činjenice da su Srbi za zločine nagrađeni polovicom Bosne i da je bošnjačka politika sve više okrenuta turskom i arapskom svijetu. Ako stvari nastave dalje teći ovako kako su tekle do sada, Federacija bi se mogla pretvoriti u prvu islamsku državu u Europi, a Republika se Srpska priključiti Srbiji. Izgleda da su bosanskohercegovački Hrvati svima nešto krivi, krivi po definiciji, krivi što su živi. Još.
Damir Pešorda/hrsvijet.net
