Katedralni župnik u Splitu don Tomislav Ćubelić
Mjesečni susret svećenika Hvarskoga i Viškoga dekanata održan je 15. studenoga u Vrisniku na otoku Hvaru. Susret je počeo u župnoj crkvi Sv. Antuna opata molitvom Jutarnje i euharistijskim slavljem koje je predvodio nedavno peti puta imenovani hvarski dekan te župnik Vrboske i Selaca don Emil Pavišić. Propovijedao je mladi župnik Velog Grablja i Brusja te župni vikar u Hvaru don Ivan Jurin.
U radnom dijelu susreta, u kojemu je sudjelovao i hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk, katedralni župnik u Splitu don Tomislav Ćubelić govorio je o zaručničkom tečaju. Između ostaloga, istaknuo je kako većinu zaručnika u startu sve zanima što nema veze s crkvenim brakom. Važan im je obred, a ne vjera. Crkva, sakrament i teologija nisu im kriteriji. Malo tko usvaja i Kristove kriterije. Živimo u vremenu u kojemu se brak uništava. Danas je na djelu fast-food brak. Sve je manje bračne stabilnosti, trajnosti i vjernosti. Ljubav se poistovjećuje s erosom i seksom, zbog kojih prije braka nestaju bračni ideali. Sve je manje i osoba koje se mogu voljeti. A osoba koja ne zna voljeti je osoba bez identiteta.
Rastavljeni supružnici su gubitnici. Paradoksalno je da većina ateista i nereligioznih hoće crkveno vjenčanje, krštenje i sprovod. Pitanje zaručničkog tečaja ponajprije mora biti stvar crkvenog učiteljstva, a onda onih na terenu. Tečaj je nužan, ali mu je potreban drukčiji sadržaj. Potrebno ga je započeti i znatno prije vjenčanja. U zaručničkom tečaju treba polaziti od pitanja šta je s vjerom? Osobito je potrebno isticati vjerski aspekt braka, jer prakticiranje vjere voditi ka jačanju i prakticiranju ljubavi, rekao je župnik Ćubelić, koji je na kraju izložio sadržaj i način održavanja zaručničkih tečajeva u pojedinim biskupijama i nadbiskupijama u Hrvatskoj.
Potom je o temi „Perspektive zaručničkog tečaja” govorila prof. Maja Jakšić, specijalist pastorala kriznih situacija i psihoterapeutkinja. Istaknula je kako se motiviranost zaručnika za zaručnički tečaj uglavnom svodi na dobivanje potvrde. Ipak, uvijek nakon predavanja ostane jedan, istina, mali broj zaručnika koji žele postaviti pitanja i produbiti ono što su čuli. Umjesto kritiziranja i pitanja zašto žele sakramente, ako ih ne žive i ako između sakramenata žive u vjerskom vakuumu, mnogo važnije pitanje kojim bismo se trebali baviti je do kada će im sakramenti biti važni. Svako vrijeme krize je kairos; prigoda za nešto drukčije i bolje.
Prof. Jakšić vidi prigodu za pastoralno djelovanje u tome da se zaručnicima ponudi još jedan model zaručničkog tečaja. Uz postojeći, za one koji dolaze zbog potvrde i ispunjavanja uvjeta za crkveno vjenčanje, predlaže još jedan za one koji postavljaju pitanja i koji se uistinu žele pripremiti za kršćanski brak. Prof. Jakšić vidi mogućnost za pastoralno djelovanje u praćenju mladih bračnih parova kojima trebamo poručiti da nisu sami u svojim bračnim i roditeljskim izazovima i poteškoćama, nego da Crkva vodi brigu o njima i prati ih kroz organizaciju seminara i radionica vezanih za njima važnu problematiku.
Prof. Jakšić napomenula je kako drži zaručničke tečajeve u Splitu, na Braču i Hvaru te u Sinju. Njena je tema vezana uz dinamiku bračnog i obiteljskog života. Na tečajevima govori, pa tako je i na ovom susretu govorila o razlici između zaljubljenosti i ljubavi, o percepciji braka i očekivanjima u braku, o medijskoj percepciji braka i djece, o majčinstvu kao pozivu, o razlici u komuniciranju između muškarca i žene, o djelotvornoj komunikaciji s djecom, o ubojitim navikama koje uništavaju brak i o skrbnim navikama koje pomažu u izgradnji boljih odnosa u braku te o ljubavi i vjeri kao temeljnim potencijalima u nadvladavanju bračnih kriza.
MISIJA / IKA