Priče iz Čudozemlja: Povijest 2
Priče iz Čudozemlja: Povijest 2
{jathumbnail off}Tek što Čudozemci stigoše u nove krajeve započeli su stoljetno hrvanje s teškim problemima.
Dogodila se baš ona strahota koju su nekoć davno naslutile njihove mudre vođe. Stalna borba za opstojnost postade im gorka svakodnevica. Jedan je rat dolazio za drugim, a mnoge slavne bitke nitko više nije ni brojio. Nažalost, Čudozemci su često iskorištavani da svoju nadaleko poznatu hrabrost uprežu za tuđi račun. Zato su mnoge godine proveli ropski stenjući pod tvrdom tuđinskom čizmom. Tako bijaše sve donedavno. Ipak, uvijek je u njima tinjala duboka čežnja za slobodom, pa voljena domovina i žuđena sloboda postadoše dvije najveće svetinje koje su se usjekle duboko u srce svakog iskrenog Čudozemca. Iznad tih svetinja nad svetinjama mogla se uzdići jedino ljubav prema dragom Bogu.
Bezbrojni ratovi tijekom krvave čudozemske povijesti vodili su se na kopnu
{jathumbnail off}i na moru.
{jathumbnail off}Osvajači su nemilice nadirali u dalekoj prošlosti,
{jathumbnail off}a živopisnih agresora nije nedostajalo ni u novije vrijeme.
{jathumbnail off}A onda je, usprkos svim nedaćama, granulo žarko sunce dugo očekivane slobode. Ostvarilo se najdublje čudozemsko čeznuće, dotad godinama tek plašljivo naviještano u zabranjenim pjesmama i predanim molitvama. Oduševljene mase izašle su na ulice i zaneseno klicale svojim odvažnim vođama. Klicale su hrabrim ljudima koji su ih, izlažući se velikoj osobnoj pogibelji, poveli u budućnost lišenu tuđeg jarma. Konačno se moglo disati punim plućima. Na sve strane slavilo se i pjevalo.
I danju
{jathumbnail off}i noću.
{jathumbnail off}Nažalost, u teškim vremenima na površinu često izroni najgori ljudski otpad. Izroni pravo ljudsko smeće i sumnjivci svih vrsta i oblika, koji se dotad lukavo skrivahu podlo čekajući svoju priliku. U početku stidljivo, a kasnije sve hrabrije, okupljahu se pod patronatom velikog mecene.
{jathumbnail off}Čekali su priliku da mladu državu predaju u ruke svom novom gazdi (i njegovim tajnovitim gospodarima), bogateći se mrvicama s njegova stola. Zato je taj ljudski otpad dugo slavio kad je umro Prvi Predsjednik Čudozemlja, jer im taj odvažan i častan čovjek nije htio prepustiti svoju tek stvorenu domovinu. To mu do dana današnjeg nisu oprostili.
Nastavak slijedi!
