Ekskluzivno: Objavljen izvornii transkript koji dokazuje nevinost hrvatskih generala
Kao što je poznato, u rujnu prošle godine obrana generala Ante Gotovine od Srbije je zatražila transkripte sa 41. proširene sjednice tzv. „Vrhovnog saveta odbrane Jugoslavije”, održane 14. kolovoza 1995., dakle šest dana nakon završetka vojno-redarstvene akcije „Oluja”. Riječ je o transkriptima koji su rabljeni na suđenju Momčilu Perišiću, a koji dokazuju da je naredba za evakuaciju stanovništva tzv. „Republike srpske krajine” donijeta od strane srpskoga političkog vodstva, što pak pobija zaključak raspravnoga vijeća Haaškoga tribunala u presudi generalima Gotovini i Čermaku gdje stoji sljedeće:
{jathumbnail off}
„…Raspravno vijeće je zaključilo da su planovi za evakuaciju i nalozi vlasti krajinskih Srba imali malo ili nikakvog utjecaja na odlazak krajinskih Srba. Što se tiče Benkovca, Gračaca, Knina i Obrovca, Vijeće je zaključilo da je strah od nasilja i pritisak uslijed granatiranja stvorio atmosferu u kojoj ti ljudi nisu imali drugog izbora nego da odu. Na primjer, jedan svjedok je posvjedočio da se činilo da granate koje su u Kninu posvuda padale za svrhu imaju zastrašivanje ljudi i da su svi imali osjećaj da moraju pobjeći. Mnogi ljudi potražili su sklonište u bazi UN-a, od kojih je jedan dio na koncu prebačen u Srbiju …”.
Žalbeno vijeće odbilo zahtjev obrane
Zbog odbijanja Srbije da obrani generala Ante Gotovine dostavi tražene transkripte, obrana je od GotovinaHaaškog sudišta zatražila da Srbiji izda obvezujući nalog (sub poena) za njihovu dostavu. Žalbeno vijeće Haaškog suda odbilo je zahtjev obrane hrvatskog generala Ante Gotovine s obrazloženjem da obvezujući nalog nekoj suverenoj državi (sukladno Statutu) nije nešto što „sud shvaća olako” i da se ta iznimna mjera određuje ako strana koja je zahtijeva nepobitno dokaže da tijekom sudskog postupka nije bila u mogućnosti osigurati dokaze koje traži tom mjerom. Tužiteljstvo Haaškog suda je u odgovoru na zahtjev Gotovinine obrane, kako se navodi u obrazloženju odluke, istaknulo da je obrana „imala mogućnost već prije utvrditi postojanje dokumenata, ali ih zbog nemarnosti nije prikupila u predraspravnoj i raspravnoj fazi”.
U nastavku obrazloženja Žalbeno vijeće je istaknulo i to kako „ nije uvjereno da bi traženi novi dokazi imali odlučujuću ulogu u zaključcima Sudskog vijeća”, te ‘iz gore navedenih razloga … odbija zahtjev’ obrane generala Gorovine za izdavanje obvezujućeg naloga Srbiji”.
Dakle, Žalbeno vijeće Haaškog suda izrazilo je mišljenje kako transkript koji dokazuje da je odluku o napuštanju Srba iz tzv. Republike srpske krajine donijelo samo vodstvo pobunjenih Srba, ne smatra odlučnim dokazom koji bi mogao dovesti do promjene presude.
Riječ je, dakako, o jalovom obrazloženju, s obzirom na to da obrana generala Gotovine transkript kao dokaz nije mogla osigurati ranije, jer je do njegove objave došlo tek na suđenju Momčilu Perišiću. Također, nije jasno kako dokaz koji rušu tezu da je Hrvatska vojska kriva za bježanje Srba može biti ocijenjen kao irelevantan, tj. onaj koji ne bi imao odlučuju ulogu u zaključcima Sudskog vijeća.
No, poodavno je poznato da su pravo, pravda i logika odavno pobjegli iz institucije zvane “Haaški sud”…
Spomenuti transkript u originalu u međuvremenu je objavila stranica www.sense-agency.com.
“Bežali kao zečevi”
U transkriptu svakako najzanimljivi dio odnosi se na govor Slobodana Miloševića u kojemu ovaj vrlo jasno ističe da je odluku o napuštanju tzv. Republike srpske krajine donijelo vodstvo pobunjenih Srba. Taj dio govora donosimo u cijelosti po izvorniku (bez prijevoda):
|
Naredba “…Tamo je palo naredjenje da svi izadju iz Krajine tog istog dana, bez čak stvorenog kontakta sa hrvatskom vojskom na najvećem delu fronta. Da smo tog istog dana napravili idiotsku glupost da im pomognemo, ko bi to stigao do Knina do večeri da im pomogne?! Pa, tamo ne bi moglo da se stigne od njihovih kolona kojima su zakrčili sve puteve u bežaniji zajedno sa stanovništvom. Više su izginuli u bežaniji sa stanovništvom, nego što bi izginuli držeći linije”. |
…Ne bih govorio o jednoj poražavajućoj i ponižavajućoj situaciji – da je sva pomoć koju je dobila Republika Srpska Krajina, praktično, završila kao naoružavanje hrvatske vojske! Zamislite vi taj apsurd: na jednoj strani, odbija se mirovni plan, a na drugoj strani, odbije se da se brani?
Vi ste najstručniji deo ove naše Vojske, kao što znate, tamo je palo naredjenje da svi izadju iz Krajine tog istog dana, bez čak stvorenog kontakta sa hrvatskom vojskom na najvećem delu fronta. Da smo tog istog dana napravili idiotsku glupost da im pomognemo, ko bi to stigao do Knina do večeri da im pomogne?! Pa, tamo ne bi moglo da se stigne od njihovih kolona kojima su zakrčili sve puteve u bežaniji zajedno sa stanovništvom. Više su izginuli u bežaniji sa stanovništvom, nego što bi izginuli držeći linije. To je apsurdna situacija!
Pitanje je ko je, zaista doneo odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu? Takva odluka, u uslovima kada su imali sve uslove da se brane, bude doneta koja izazove egzodus. Sada to treba da bude razlog da Jugoslavija jurne tamo da brani te teritorije, sa kojih su oni utekli kao zečevi?!
Molim vas, 6 hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine; napadala je cela Prva armija, vazuduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu odbranili Knin, kojem se može prići samo iz tri pravca; nisu ga mogli braniti ni 12 sati!?
Oni ga nisu ni branili, jer po svim izveštajima koje smo dobili od policajaca, gradjana i ostalih, čim je prestala artiljerijska priprema u sedam uveče, oni su naredili – bežaniju!
Prema tome, tu nije bilo nikakvog otpora, niti je bilo borbenog dodira sa hrvatskim snagama. Sada mi treba da se uvlačimo u jednu situaciju, kako je, evo, zbog odbrane žrtava, nama stalo više do te teritorije nego onima koji su na tom teritoriju imali sve uslove da se brane, a odlučili su da ‘hitno’ svi – pobegnu! Ja neću da govorim o pojedincima, verovatno ima primera herojskog otpora, ima primera herojskog ponašanja, ali nažalost takva je odluka tamo doneta i tako se to završilo! (…)”.
Originalni transkript u cijelosti može se naći ovdje.
S obzirom na to da je Haaški sud zaključio kako spomenuti transkript nije bitan za obranu generala Gotovine, ne preostaje nam ništa drugo nego zaključiti kako je i više očito da hrvatski generali jednostavno moraju biti osuđeni. Pod svaku cijenu, pa tako i cijenu besramnog krivotvorenja povijesne istine.
Davor Dijanović/HKV
