Medijska rusofilizacija Donalda Trumpa
Američki su izbori pokazali da (gotovo) svim relevantnim i velikim medijima te medijskim kućama upravlja jedan um, odnosno jedan svjetonazor i jedna politika.
Objektivno novinarsko izvješćivanje javnosti u biti više ne postoji; čovjek, ukoliko želi biti informiran i sam o tomu donijeti neki zaključak, mora pratiti minimalno desetak različitih izvora, bilo novina ili internetskih portala. Takvim procesima Hrvati svjedoče otkako imaju državu, ili pak, od komunističke okupacije, ali i ranije. Bilo kakva optužba ili isticanje neprofesionalnosti, pristranosti i svjetonazorske zadojenosti novinarskog djelovanja, koje smo, po uzoru na bivšu državu počeli nazivati skupnim imenom – agitprop – rezultira etiketiranjem fašizma, ognjištara, zatucanih seljaka i t.d.
I to je nešto posve normalno za sve pripadnike “liberalnog” svjetonazora; ukoliko se ne slažeš s nama, onda si protiv nas.
Sjetimo se samo lažnih i naručenih anketa koje su davale imbecilnu prednost Josipoviću nad Grabar Kitarović, Milanovićevom SDP-u, u odnosu na HDZ, zanimljivo, sve do dolaska Andreja Plenkovića na njegovo čelo. Sjetimo se prosvjeda, demonstracija, pozivanja na linč i nasilje nakon imenovanja Mije Crnoje za ministra branitelja ili, još gore, imenovanja Zlatka Hasanbegovića. Sjetimo se, potom, hajke na Predraga Šustara ili pak na Milijana Brkića kad je trebao postati ministar branitelja nakon Crnojine ostavke.
S druge strane, razmislimo o tomu da odjednom Martina Dalić nije u sukobu interesa zbog svoga muža i t.d. Dakle, radi se o dvostrukim mjerilima, najblaže rečeno, da se ne poseže za grubljim (i točnijim) izrazima.
Ipak, cilj ovog napisa nije ukazivanje na licemjerje medijskih i političkih prilika u Hrvata, već na novu propagandu sad, kad se pokazalo da su “obični”, “normalni” ljudi, bez nekih titula, doktorata i bogatih životopisa, u stanju prodrijeti kroz medijske laži i manipulacije. Jer, Trumpova pobjeda je zapravo globalni povik: “Car je gol!”, koja ipak ima neku težinu nego kad to kaže neki državotvoran i nacionalno svijestan Hrvat u nekoj Hrvatskoj. “Establishment”, kako to naziva Trump, je izgubio i teško izgubio, ali taj poraz ne odjekuje samo SAD-om, nego i cijelom Europom, pa tako i Hrvatskom.
Ono što je posve zanimljivo, također usput, jesu američke reakcije na Trumpovu pobjedu; “liberali” prosvjeduju, divljaju i razbijaju – skupini dokonih i polupismenih studenata je plaćeno da čine ono što i inače čine: opijaju se, napadaju neistomišljenike i uzrokuju incidente, i onda se to u NYTimesu, ABC-u, CNN-u i dalje redom prikazuje kao “velike” i “ozbiljne” demonstracije protiv “fašista” i “rasista” Trumpa; a njihovim stopama idu i u nas Yutarnji, Večernji i Novi list, kao i sve televizije.
Dakle, “modus operandi” istovjetan, aksiomski identičan onomu što se događalo za vrijeme Oreškovićeve vlade. Time svima postaje jasno, da je sve povezano i da se svime upravlja iz jednog mjesta od strane određene homogene skupine ljudi, bili to masoni, iluminati, reptili ili izvanzemaljci.
No sad, kad su se malo oporavili od poraza i otrijeznili od utješivanja alkoholom i drogama, agitprop (svjetski i hrvatski) kreće novim putem. Sad je cilj prikazati Trumpa kao ruskog prijatelja, odnosno rusofila, time opet SAD-u suprotstavljati Rusiju, što je isto kao da se slonu suprotstavlja muha.
Ono što “mudri i prosvijećeni te upućeni” hrvatski novinari zaboravljaju jest da je Donalda Trumpa podržao moćni američki vojni lobi i izraelski (odnosno židovski) lobi, a to su (jedina) dva relevantna lobija, što nam domaći analitičari zaboravljaju napomenuti. Drugo, inozemno medijsko “sprijateljavanje” Trumpa s Putinom ima jedan dublji, podmukliji cilj, a to je destabilizirati njegovu vladavinu prije no uopće počne, jer, SAD nemaju namjere odreći se svojih nacionalnih interesa.
Čini se da predstoji jedno zanimljivo razdoblje svjetske politike, koje je ipak moguće predvidjeti, ukoliko se zna što promatrati. Nakon t. zv. “Brexita”, samo luđaku nije bilo jasno da će Trump pobijediti, ma što pisali mediji “establishmenta”. Priča ide dalje; novi predsjednik Bugarske je Rumen Radev, socijalist, stoga izrazito proruski nastrojen. Odgovor odmah stiže u Francuskoj gdje je izgledni novi-stari predsjednik Sarkozy teško kompromitiran činjenicom da ga je financirala libijska, Gadafijeva vlada, što znači da će Marine le Pen, vrlo izgledno, osvojiti vlast, a ona je bliska s Putinom. Ono što pak nitko nije ustvrdio jest da je istina potpuno suprotna – najgora stvar za Rusiju je Trumpov dolazak na vlast, jer, Putin financira i potiče sve nove stranke u Europi, od francuske Nacionalne fronte do njemačke Pegide i AFD-a, a Trump će svjezonazorski, kao konzervativac i “ognjištar”, rekli bi naši domaći “prosvjetitelji”, zapravo sve te nove stranke koje će preuzeti vlast u europskim zemljama prikloniti sebi i time potpuno upropastiti rusku vanjsku politiku i Putinovu zamisao.
Slika svijeta će se promijeniti – nabolje – i ogledati se u onome što nikad nije zaživjelo, a to je nacionalna, građanska država koju se zadnjih pola stoljeća pokušava dokrajčiti i uništiti od strane “liberalnog establishmenta”. Ipak, Hrvati nemaju razloga za optimizam, jer, podučeni vlastitom poviješću, mi uvijek kaskamo za bitnim i stubokim europskim i svjetskim kretanjima, vodeći vječnu borbu s domaćim snagama koje nikakvu hrvatsku Državu jednostavno ne žele!
Josip Gajski/hrsvijet.net
