JOSIP JOVIĆ Pljačka s porukom: ne vraćajte se

Otužno je i pomalo deprimirajuće gledati slike naših još uvijek brojnih kolonija po svim zemljama i gradovima, kao što sam ih ovih dana gledao u Bernu, Zürichu, Langenthalu i Thunu.

Okuplja ih i daje im snagu jedino voditelj Hrvatske katoličke misije, agilni i svom pozivu posvećeni fra Gojko Zovko, jedan od hercegovačkih franjevaca koji se skrbe za ove naše ljude razasute po Švicarskoj, gdje ih, računa se, živi oko osamdeset tisuća.

Vrijeme rata i vrijeme mira

Jedna od ključnih Tuđmanovih postavki na kojoj je iznikla nezavisnost bilo je famozno jedinstvo iseljene i domovinske Hrvatske.

I zaista, i u političkom i u moralnom i u materijalnom i u vojnom smislu ovaj dio naroda, koji broji oko 3,5 milijuna ljudi, dao je ogroman doprinos ratu za slobodu. Njegov odnos prema domovini nikada nije bio u pitanju. Klevetani pa i ubijani kao ustaše i teroristi (sama riječ emigrant bila je difamirajuća) ostajali su privrženi domovini tim snažnije što su bili udaljeniji od nje. U tom ratnom i neposredno poratnom razdoblju događalo se da je poneki iseljenik donio i nešto kapitala i uložio u posao.

Ali poduzetnici bez novca nisu mogli otrpjeti nelojalnu konkurenciju koju su im predstavljali ljudi koji su svoj novac negdje u tuđini pošteno zaradili.

I onda su došle dvijetisućite. Emigranti, uključujući i Hrvate u BiH, ponovno postaju nepoželjni i neprijateljski. Čini se baš sve da ih se isključi iz izbornih procesa, rekoše, e ne može ako ovdje ne plaćaju porez, moraju putovati satima pa i danima da bi došli do najbližeg biračkog mjesta (samo ih 1,5 posto koristi svoje biračko pravo), umjesto sedam zastupnika, u Saboru su rezervirana samo tri mjesta za njih. Vrata za ulaganja ostaju zatvorena. Itd.

Deklaracija koja dobro zvuči

Umjesto povratka dogodilo se i ulaskom u EU intezivirano novo iseljavanje. Godišnje se samo u Njemačku odseli pedeset tisuća, što državljana Hrvatske što BiH.

Hoće li nova vlast nešto bitno promijeniti, hoćemo li se ugledati u Irsku koja je baš angažiranjem iseljeničkog kapitala podigla svoje gospodarstvo? Vlada je u svom programu istakla važnost ovoga pitanja. No, je li to samo jedna od deklaracija koja dobro zvuči, vidjet će se.

Zaustaviti pogubno iseljavanje i još vratiti dio već iseljenih nije nimalo jednostavan problem. Njegovo rješavanje prvenstveno ovisi o ukupnom razvoju, ali i o dobroj volji vladajućih. Ta će se dobra volja vrlo brzo testirati kroz potrebnu promjenu zakona.

Izbornim bi zakonom trebalo omogućiti dopisno glasovanje i povećati broj zastupničkih mjesta dijaspore, a poreznim smanjiti ili potpuno ukinuti oporezivanje inozemnih mirovina koje su do sada iznosile nevjerojatnih 40 posto, što je pljačka s porukom: ne vraćajte se!

Autor: Josip Jović/slobodnadalmacija.hr

1 comment

  1. Vladimir Kombol

    Ne ukinuti samo 40-postotno oporezivanje, nego tuštu i tmu preostalih jugo-zakona koji idu na ruku “regionstvu” i etiketiranju hrvatskog naroda genocidnim i fašističkim.

Odgovori

Skip to content