Interesantno, dok nastupa u Srbiji i tzv. Republici Srpskoj, gdje ga dočekuju raširenih ruku, on nikada ne poziva na građanski neposluh, neplaćanje računa i slične buntovničke floskule iz svog repertoara u Hrvatskoj.

Ivan Pernar najnovija je politička senzacija u Hrvatskoj i ‘Našoj Regiji’ koji u posljednje vrijeme svoju silnu popularnost postiže gnjavatorski pljujući po HDZ-u, državnim institucijama RH, EU i Americi. ‘Argumenti’ kojima on nastoji uvjeriti hrvatski narod kako su mu najveći neprijatelji HDZ, EU, NATO i USA toliko su apsurdni i smiješni da o tome uopće ne treba raspravljati. Ali je potrebno upozoriti na pozadinu i posljedice koje medijsko sponzorstvo jedne takve, u osnovi antihrvatske politike, može ostaviti za sobom.

Ne obraćajući pozornost na to tko se i što iza njegovih iritirajuće dugih agitprop tirada skriva, hrvatski novinari osigurali su mu zlatan publicitet i status političke zvijezde na ‘našim prostorima’. Naivnost tolikog stupnja izvan je svakog zdravog razuma. Ako se za ono što Pernar priča i kako se ponaša drži vrijednim tolike medijske promocije u Hrvatskoj, onda je ona u zaista velikom problemu. Možete li zamisliti jednog tako otkačenog Don Kihota na čelu hrvatske države? Ili bilo koje druge države na svijetu? Povijest je do sada nebrojno puta dokazala da takvi bolesno ambiciozni anarhorevolucionari kao vođe i uzori nemaju baš puno veze s zdravom pameću tesvojim utopističkim idejama donose nezamislive tragedije i patnju svome i drugim narodima. Sjetimo se kako su nastradali ili u njihovo vrijeme mukotrpno živjeli narodi za čija su se prava tobože borili Lenjin, Staljin, Tito, Enver Hodža, Mao, Pol Pot i drugi njima slični. Naravno, to isključuje njih i njihove suborce, koji su time sebi osigurali raj, a narodu ‘za koji su se borili’ pakao na zemlji.

Dobro je dakle da sve više ljudi u Hrvatskoj uviđa kako je Pernarova borba za siromašne i nesretne kao i svedrugo što priča samo šarena laža notornog zgubidana koji time želi sebi priskrbiti lagodan život i političku promociju. On očito ne voli raditi teško i strpljivo posao za koji je kvalificiran kako bi nešto postigao u životu,već rađe kao priučeni mali Tito drobi o nečemu što nema veze s stvarnošću. Igrajući se bezobzirno sudbinama i osjećajima nesretnih ljudi davanjem lažne nade kako se tobože svi njihovi problemi mogu popraviti i riješiti anarhističkim preskakanjem odgovornosti i obveza. Iako je upravo suprotno od toga istina. Šanse da njegovo zanosno lupetanje donese bilo kakvu korist onima kojima je namijenjeno ravne su nuli.

Očito je dakle da Pernar ne zna o čemu priča, ali priča kao da sve zna. Svojim pričicama o idealnom svijetu u kojem nema nepravde, nejednakosti i siromaštva, o Hrvatskoj u kojoj nema banaka, kamata, plaćanja TV preplate, javnog prijevoza, računa i poreza, te sličnim bajkama on bi bio idealan pripovjedač u dječjim vrtićima predškolskog uzrasta. Ali ne u najgledanijim TV emisijma ikao zastupnik u Hrvatskom Državnom Saboru. Svi njegovi javni nastupi, figurativno rečeno, nisu ništa drugo do bacanje verbalnih slatkiša među gladnu i naivnu djecu da bi se time prikrila protuhrvatska politika koju mu naturaju oni koji su ga lansirali u hrvatsku političku orbitu.

Rješenje enigme Pernar

Koliko je on ozbiljan političar i saborski zastupnik koji odgovorno brine o onima što su ga izabrali, jasno je pokazao kada se, nakon bahatog napuštanja jedne hrvatske TV emisije (ZOOM Z1), na društvenim mrežama javno hvalio time da neće doći na iduću sjednicu Sabora (na kojoj se raspravljalo o važnim poreznim reformama) jer mu je bilo važnije u to vrijeme biti u tkz. Republici Srpskoj gost Dodigove TV i tamo ‘dati opširnu izjavu’ za ruski Sputnik. Sputnik je inače portal vijesti na srpskom jeziku koji privlači ljude iz ‘Naše Regije’ parolom ‘Sputnik vam kaže ono što nije rečeno’. I tu dolazimo do rješenja enigme Pernar.

Postalo je dakle očito da on nije preokupiran ni hrvatskim problemima niti hrvatskom politikom toliko koliko Rusijom, Putinom i ‘Našom Regijom’. Interesantno, dok nastupa u Srbiji i tzv. Republici Srpskoj, gdje ga dočekuju raširenih ruku, on nikada ne poziva na građanski neposluh, neplaćanje računa i slične buntovničke floskule iz svog repertoara u Hrvatskoj. Tamo je pun pomirljivosti, snošljivosti, međusobne ljubavi i zbližavanja. S druge strane, kada se poziva biti gost na hrvatskim TV postajama Pernar, bez obzira na temu, u svaku emisiju dolazi vrlo bahato, s već zadanim monolozima. I ako mu se ne dopusti da on vodi show, neometano šireći ‘svoju’ notornu antihadezeovsku, antizapadnu i prorusku promidžbu, teatralno napušta predstavu.

Nastojeći time impresionirati ‘hrabru, progresivnu i objektivnu’ regionalno orijentiranu mladež da kopirajući njega injegove ideje produbljuju besmisleni kaos u hrvatskom društvu. Zahvaljujući kojem bi većina Hrvata, s vremenomopet postala legendarno jato gusaka u balkanskoj magli. Spremnih za odstrel.

Nevjerojatno je da se u Hrvatskoj, EU članici i prilično civiliziranoj zemlji, daje toliko medijskog prostora jednom takvom štetočini. Novinski članci, naslovnice, radio i TV izvješća preplavljeni su slikama i mislima Ivana Pernara, praveći od njega brend ‘modernog i hrabrog’ političara. Što zorno oslikava činjenicu koliko se hrvatska političko-medijska scena u posljednjih petnaestak godina pretvorila u odnarođenu TV sapunicu, teatralni događaj i podij za dezorijentirano regionalno-balkansko bauljanje. Od Tuđmanove smrti na toj se sceni stalno odnekud pojavljuju nekakvi likovi koji od hrvatskog domoljublja i nacionalnih interesa prave cirkus. Isto kao što je to bio jučer slučaj s Milanovićem, mnogi danas u Pernaru vide ‘modernog, sposobnog i hrabrog’ političara i govornika iz potpuno pogrešnih razloga. Ako se taj trend nastavi s obzirom na novonastalu situaciju i procese u Europi, Hrvatska može doći u veliku opasnost.

Proruski agenti

Tko se barem malo razumije u politiku i prati što se trenutno na prostoru ‘Naše Regije zbiva lako će uočiti da Pernar na naivan i pomalo simpatičan način radi u Hrvatskoj isto ono što otvoreno i puno brutalnije radi čitava mreža proruskih ‘agenata od utjecaja’ u ‘srpskim zemljama’ (Šešelj, Dodig, Miroslav Lazanski, Dejan Lučić, Emir Kusturica, Dragan Petrović, Dveri, Komitet 300…). Agresivna proruska promidžba koja je gotovo putinizirala Srbiju nezadrživo se širi na druge zemlje ‘Regiona’. Od povratka na vlast Stipe Mesića i ‘bivših’ Jugoslavena, Rusija se sve više upliće i u unutarnje stvari Hrvatske. Nastojeći je uvući u zonu svojih interesa. U ovakvoj ekonomskoj krizi i ozračju razočaranja hrvatskih građana time što im članstvo u EU nije donijelo očekivani veći standard, ona postaje vrlo ranjiva kaometa proruskih aktivista.

Pernar je očito postao jedan od vodećih vokala u brojnom ruskovelikosrpskom koru koji na dnevnoj bazi zapljuskuje medije i društvene mreže ‘Naše Regije’ iracionalnom mržnjom prema Zapadnom poimanju slobode i demokracije kojem i Hrvatska pripada. Po njima, samo kada ‘humanista’ Putin i Rusi, umjesto ‘sotona’ Amerikanaca, zavladaju svijetom, s istoka će zasjat svjetlo pročišćene zore i svi ljudi u ‘Našoj Regiji’ će biti slobodni, bogati i ponovo će živjeti kao braća. Bivši SSSR, zemlje bivšeg Varšavskog pakta i bivša Jugoslavija, najbolji su primjeri za to.

Stvarno stanje stvari i odnosi u svijetu, a posebice u ‘Našoj Regiji’, nisu tako idilični ni jednostavni kakvim ih Pernar, kroz svoje proruski obojene naočale vidi. Njegovo oduševljeno navijanje za Rusiju i ponovnu integraciju s balkanskim zaleđem sigurno nije pravac kojim bi Hrvatska trebala krenuti. To je ugodna glazba za uši ‘bivšim’Jugoslavenima i velikosrbima tipa Mesić, Pupovac Dodig i Šešelj, ali nije većini trezvenih ljudi u Hrvatskoj koji iz iskustva znaju kuda ih to vodi. Važno je dakle da zdrava matica hrvatskog naroda ne nasijedaonima koji je žele zaokrenut natrag na put bivšeg samouništenja.

Pernarevo preveliko medijsko eksponiranje i širenje jeftine populističke i proruske promidžbe u Hrvatskoj, namijenjene masama prosječnih gledatelja, slušatelja i čitatelja, neupućenih u političke manipulacije, moglo bi mnoge prevesti žedne preko vode i kasnije im se gadno obiti o glavu. No, njega zbog toga ne treba primitivno napadati ali ni nagrađivati tolikim otvaranjem hrvatskog medijskog prostora. Umjesto toga narodu treba jasno prezentirati što se zapravo krije iza njegove slijepe opsjednutosti jurišima na HDZ, EU, NATO i USA.

Hoće li Pernar za tu svoju ‘hrabrost’ biti nagrađen ordenom Lenjina i cara Dušana to ćemo vidjeti, ali da ih zaslužuje to je sigurno. Hrvati s druge strane moraju biti svjesni da ruske tajne službe u sprezi s Beogradom razrađuju i intenziviraju svoje političke igre s Hrvatskom izbacujući joj preko Mesića, Roglića i njima sličnih krtica, na političku površinu razne Pernare i Žive zidove, Petrine i Mostove, kao rješenje za njihove probleme. Mogućnost da bi se Hrvatska preko takvih ‘sad ćemo mi njih bum pa tras’ političara mogla preko noći isčupati iz trenutne krize teška je zabluda onog dijela hrvatskog naroda koji im daje povjerenje na izborima.

To bi trebalo biti jasno svakome tko ima elementarno političko i ekonomsko znanje.

Željko Dogan/hkv.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save