Tvrtko Dolić: Valutna klauzula je bezobrazna negacija Hrvatske, a promjenljiva kamata je zločin
LEX LIHVAR Kredite poslovnih banaka s deviznom klauzulom u švicarskom franku trebamo izjednačiti s ratnim i poratnim zločinima. Promjenjiva kamata je monstruozan mehanizam, kakav nisu prakticirali niti lihvari, nezamisliv i u surova antička vremena.
Ustav ne zabranjuje ubojstvo zasebnom odredbom – podrazumijeva se da nije dozvoljeno.
{jathumbnail off}Jutarnji list najavio je nekakav “Tajni život suca Radovana Dobronića”, ali kako naše slavno “istraživačko” novinarstvo nije pronašlo ništa kompromitirajuće, krenulo se drugim putem. Izvjesna Vanja Nezirović piše da je Dobronić pedantni čudak, koji uvijek parkira na istom mjestu, točno između crta, pije čaj, izbjegava kredite, unuk je skladatelja, i živi s majkom, odnosno ne živi. Blagi Bože, njegova teta je harfistica! Dok su za vrijeme pauze svi u kafićima, Dobronić šeće oko suda, kao da je na izdržavanju kazne. Poslu pristupa ritualno! Nekompetentan je! Njegove presude su literarno podsjećanje na prošlost. Dosadan je – jedina njegova tema je priroda! Sreća za banke da će u drugostupanjskom postupku odlučivati kreditno opterećeni suci, koji “rade” po birtijama, natjeravaju komade, parkiraju svoje terence na invalidskim pozicijama i donose presude na štetu sirotinje. Zanimljivo, kada odlučuje korumpiran sudac, svi smo zadovoljni.
Drljanje Gojka Drljače
Ova zemlja nema sreće sa imenom Gojko. Takve je bolje izgubit nego naći. Hrvatska je prezadužena i duboko korumpirana država pod kontrolom stranog kapitala i stranog interesa, zemlja u raljama podzemlja, koje odbija izručiti organizatore ubojstva, a tamo neki Gojko iz Večernjaka piše kako presuda Radovana Dobronića može ugroziti temelje pravne države. Gdje nalaze takve genijalce? Naravno da se prisjetim jednog drugog Gojka i torbi s deviznom klauzulom, pa se pitam koga servisira Drljača. Ne kaže da su poslovne banke nezakonito ubrale od svojih klijenata pedesetak milijardi kuna, nego nam veli da će banke morati vratiti pet milijardi kuna. Jadne banke! Drljača pokušava sakriti činjenicu da su jače valute bile devizna klauzula u međudržavnim i korporacijskim ugovorima, i da joj nije smisao osiguranje bankarskih kredita prema privatnim osobama. Drljača ne shvaća da je promjenjiva kamata kriminal po sebi. Neke se kvalifikacije podrazumijevaju. Trebamo li naglasiti da je ubojstvo kriminal? Ako se sve relativizira, onda su udbaška i partijska ubojstva bila predstave, a promjenjiva kamata civilizacijska vrijednost. Nekada smo progonili “financijaše” podzemlja zbog njihove visoke lihvarske kamate, a danas banke sebi uzimaju za pravo mijenjati kamatu kako im drago. Banke su povisile kamatu i u vrijeme dok je švicarac enormno rastao. Ispada da je s povećanjem tečaja švicarca rastao rizik da tečaj pada, što je besmisleno. Danas Drljača i Drljače takav rizik interpretiraju kao rizik da klijent zbog povećanja tečaja neće moći otplaćivati rate. A povećanjem rate, dužnik dolazi u situaciju da ratu ne može podmiriti. Ako su građani RH glupi, kao što sumnja Viktor Vresnik, tko nam garantira da bankari nisu još gluplji? Ako građani plaćaju svoju glupost, neka banke plate glupost bankara.
Drljača nas upozorava da je na Ustavnom sudu tužba protiv devizne klauzule. Što je tu loše? Rohatinski i Vujčić javno su branili deviznu klauzulu. Što bi to trebalo značiti, osim da obojica za to moraju podnijeti odgovarajuće sankcije. Drljača se nadrljao da bi na kraju napisao da će bankari tužiti HNB ako Dobronićevu presudu potvrdi drugostupanjski sud. Dakle, da se normalnom čovjeku želudac okrene naopačke, kao da je pao u ruke bankara. HNB je oslobodio dio pričuve poslovnih banaka da bi se za tu kumulaciju država skupo zadužila kod tih istih banaka, i tako dovela u direktnu ovisnost banaka, a sada nas Drljača plaši da bi netko nekoga u tom nemoralnom trokutu mogao tužiti. HNB možete tužiti samo ako direktno kontrolirate guvernera, koji će onda “ponosno” izvršiti vaše zahtjeve kao svoju umotvorinu. Bitan je dojam i to je ono o čemu Boris Vujčić vodi računa. Na kraju Drljača odbacuje svoje argumente, citirajući izjavu Zagrebačke banke: “Čak u slučaju pravomoćnosti takve presude, Zagrebačka banka ima dovoljno kapitala za uredno poslovanje”. Jadnom Drljači i jadnim bankama u pomoć priskače Ljubica Gatarić: “Preračuna li se kredit u švicarcima, kamata neće biti 5 posto, nego 8 posto”. Jedan dan bankama priskače u pomoć Večernjak, a drugi dan Jutarnji – glavni mediji u RH nalaze se pod kontrolom stranog kapitala i stranog interesa.
Viktorija Viktora Vresnika
Ne znam jest li to primijetili, taj je čovjek stalno pred našim golom. Zabija dok nas brani. Čovječe, odi na drugu stranu. Eno ti Luković i Prka spavaju u svome golu, na brdima novčanica. Lako je Franji Lukoviću i Boži Prki izigravati promjenjive stative, kada su u igri Viktor Vresnik i Ratko Bošković. Kako zabiti gol ako su stative jedna do druge? Po Vresniku je Dobronić presudio da su “bankari zli, regulatori korumpirani, zakoni traljavi, a građani glupi”. Opet imamo drljanje. Gospodo, tko je više korumpiran, zaduženi građani ili bankari? Vresnik brka korupciju struktura i ogorčenje preveslane raje. “Presuda je samo naoko pravedna” – tvrdi nam Vresnik. Zar nacija nije željna presuda koje su barem naoko pravedne? Vresnik otkriva Ameriku, pa veli da presuda pretpostavlja žalbu. Što se dužnika tiče, presuda ne treba ići na drugostupanjsku potvrdu. A onda konačno imamo Vresnikov desant, direktan atentat na moralni integritet suca Dobronića: “Postavljajući se otvoreno na stranu udruga Franak i Potrošač kao tužitelja, sud se umjesto da bude zaštitnik zakona postavio kao zaštitnik slabijih”. Dakle, Vresnik pribjegava jeftinom triku: interpretira “pristranost” Dobronića da bi tako tu “pristranost” potvrdio kao činjenicu. Jako zlobno, zločesto i opasno! I, zašto su građani RH slabija strana? Kao i Drljača, Vresnik brine da će naša ekonomija, koja je već ostala bez financiranja, ostati bez financiranja. Aksiomi teorije Drljača-Vresnik sadrže nutarnje kontradikcije, a sve izvedeno ima jedini smisao da novine prijeđu potrebit broj riječi.
Možda ste očekivali da Vresnik i Drljača progovore o većoj kreditnoj sposobnost klijenata u slučaju prihvaćanja devizne klauzule u švicarskom franku. Ispada da je građanin RH bio glup što je uzeo onaj kredit za koji je bio kreditno sposoban. A za onaj drugi, u eurima, nije bio kreditno sposoban! Šalju nam poruku da je glup svatko onaj tko uzme bilo koji kredit, što sigurno neće pokrenuti naše gospodarstvo. Vresniku i Drljači možemo pridodati zlobnike koji su vjerovali da su pametni zato što su uzeli kredite s deviznom klauzulom u eurima, a takve su dobili samo zahvaljujući svojoj relativno većoj kreditnoj sposobnosti. Već su častili pola susjedstva pričajući kako su bili inteligentni i odlučili se za klauzulu u eurima, a sada im tamo neki Dobronić iz Čakovca soli pamet i uskraćuje gušt zlobe. Ako dođe do deprecijacije kune, što se očekuje već zbog izvoza, dužnici u eurima bit će sretni da mogu na osnovu Dobronićeve presude pokrenuti tužbe protiv banaka, ali danas im inteligencija naprosto šteka. Radije će žestoko stradati u budućnosti, nego da im danas uzmemo zavaravanje da su bili pametni. Ako je vjerovati Vresniku i Drljači, čim ste se zadužili, u eurima, švicarcima ili kunama, ulazite u red glupih građana RH, koji opet imaju sreću da je Radovan Dobronić inteligentna osoba.
Tvrtko Dolić
