Pročitajte gdje bi mogao završiti Pupovac junior!
Nakon što se pobjeda HDZ-a na posljednim parlamentarnim izborima počela rastakati raznim koalicijama i neočekivano pretvarati u „veliku koaliciju“ srpskog i hrvatskog naroda u Republici Hrvatskoj, bilo bi poželjno i oportuno da se srpski kadrovi ugrade ne samo u ministarstva i čelništvo javnih poduzeća, na rukovodeća mjesta u vladinim agencijama i u povjerenstva za kulturu, već da se ova Vlade pobrine i za iseljeno srpstvo, tj. srpsku dijasporu.
Dostojno zbrinjavanje upravo onih građana Hrvatske koji su se za vrijeme Domovinskog rata našli na drugoj strani postalo je svojevrsni hit, pa se u novom ozračju pomirenja i zajedničkog puta u europsku demokraciju konačno čini i konkretan civilizacijski iskorak prema srpskom iseljeništvu.
U tom smislu očekuje se od ministra Pava Barišića da bez oklijevanja na Riječkom sveučilištu konačno odobri osnivanje Instituta za srpsku dijasporu kada to već nije htio učiniti njegov prethodnik Predrag Šustar. Ni rektor Pero Lučin više ne bi smio oklijevati, nego jednosmisleno i promptno poduprijeti taj vrijedan i humani projekt. To bi u kontekstu ove srpsko-hrvatske koalicije na razini Vlade bila kruna novih srpsko-hrvatskih odnosa nakon Domovinskog rata. Pravi bratski zagrljaj HDZ-a i Pupovčevog SDSS-a nakon bratoubilačkog Domovinskog rata. Jer i dalje smo susjedi, komšije i sve što treba, kao za vrijeme lažnog bravara. Republika Hrvatska bezrezervno podupire ulazak Srbije u euroatlantske integracije da bi se ponovno, makar i pod krovom Europske Unije, našli u istoj državi bez granica i ponovno gradili zajedničku budućnost.
Za ostvarenje te povijesne zadaće postoji i kvalificirana osoba koja bi trebala presjedavati Institutom za srpsko-hrvatsku dijasporu i prognanu srpsku nejač: Ozren Pupovac, u europskim mjerilima referentni marksist, njemački student, čuveni prevoditelj marksističkih doktrina na srpsko-hrvatski jezik i po obiteljskoj liniji ekspert za postjugoslovenske doktrine. Jedinstvena osoba i osobno upućena u tegobe i neizvjesnost života u tuđini. Dolaskom na poziciju ravnatelja spomenutog Instituta, Republika Hrvatska, a naročito Sveučilište u Rijeci, dobili bi prigodu osnovati i Odsjek za glazbu, konkretno jazz, koji bi vodila Vesna Pisarović iz Brčkog, inače supruga Ozrena Pupovca, čuveni europski ekspert za tu vrst glazbe.
Oni kojima je ova problematika poznata uvjereni su da će Pavao Barišić prepoznati osjetljivost trenutka za srpsku dijasporu i ekspertnost to dvoje ljudi, kao i važnost koalicije HDZ-a sa SDSS-om te neće ponoviti pogrešku svog prethodnika koji je stopirao javni natječaj i imenovanje – što ga je vjerojatno koštalo ministarskog položaja u Plenkovićevoj vladi.
Isti je kontekst i nastavka reforme školstva i obrazovanja. Treba što prije obnoviti i nastaviti rad na Kurikulnoj reformi, popraviti štetu što ju je nanio bivši ministar Predrag Šustar, i tu antifašistička javnost računa na snažnu i nedvosmislenu podršku ministra Pava Barišića. Jer nije moguće da on i bivši, a uskoro i novi dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Neven Budak, ne osjećaju nužnost da se reforma školstva i obrazovanja hitno nastavi i to s već provjerenim kadrovima. Prije svega treba ponovno na čelu ekspertne skupine dovesti Borisa Jokića, znanstvenika Instituta za društvena istraživanja, Zagrebčanina, doktora znanosti s Cambridgea; osobu koja je iskusila život u dijaspori i koja će kad bude zatrebalo znati poduprijeti i Ozrena Pupovca i Institut za srpsku dijasporu.
Republika Hrvatska je na političkom raskrižiju i potpora srpske dijaspore dobro bi joj došla, tako da je osnovanje Instituta za srpsku dijasporu na Riječkom sveučilištu bitno i ministar Pavao Barišić, isto kao i rektor Pero Lučin ne smiju nimalo oklijevati.
L. C./hrsvijet.net