Prilog javnoj raspravi o Kurikulumu ZO u Splitu
Nove neistine i zlonamjerne konstrukcije
Bura oko javne rasprave o Kurikulumu zdravstvenog odgoja, čiji se zadnji čin odigrao u Splitu, očito još uvijek ne jenjava. I dobro je da je tako. Dobro je, također, da su Splićani pokazali zube umišljenom trojcu (Vinko Filipović, Darko Tot i Dubravko Lepušić) koji je mini turnejom obišao četiri najveća hrvatska grada. Na turneji su, na što smo nažalost već duže vrijeme navikli, slušateljima prodavali svoje maglovite pričice. Pročitavši u Večernjem listu intervju s jednim iz spomenutog trojca, jednostavno ne mogu ostati miran. Ne mogu ne reagirati na iznova izrečeno brdo neistina, koje se tako benevolentno plasiraju u tzv. našim medijima. Gospodin Lepušić, a o njemu je ovdje riječ, u maniri najprizemnije propagandistike iznosi brojne poluistine i još brojnije neistine. Kad netko lovi u mutnom, obično je obrnuto. No vjerujte, čovjek se nije niti potrudio svoje manipulacije zaviti u ruho poluistine, nego nemilice prosipa bezočne laži. Nažalost, živimo u zemlji koja je svačija, a ponajmanje naša (zahvaljujući ljudima koji će uraditi bilo što za novac, fotelju, kratkotrajan bljesak reflektora ili kakvu sitnu privilegiju), a također živimo u vremenu koje nam i nije baš sklono. Tako će riječi gospodina Lepušića doći do velikog broja ljudi. Srećom, sudeći po komentarima ispod intervjua, čitatelji nisu naivne budale. Očito je da je ova blamaža sa ZO, koja traje već godinu dana, ljudima poprilično otvorila oči.
Bio sam nazočan na spomenutoj javnoj raspravi u Splitu. Prvi maleni šok doživio sam ušavši u prostoriju koja je bila predviđena za održavanje rasprave. Očito su gospodin Filipović, gospodin Tot i gospodin Lepušić očekivali da će doći tek nekoliko desetaka ljudi. Toliko je, naime, bilo sjedećih mjesta za stolom u toj prostoriji. Dobro sam vidio nelagodu na njihovim licima kad su se sudionici počeli tiskati unutra. U tu posve neprikladnu prostoriju naguralo se zacijelo nekoliko stotina ljudi, a bar još toliko ostalo je izvan nje. Odmah treba reći da je većina nas došla jer je osjetila potrebu nešto kazati. Kad se već organizira javna rasprava trebalo je dati svoj skroman doprinos. Kakav-takav. Naravno da smo bili svjesni, bar ja i ljudi s kojima sam o tome pričao, da je ova rasprava još jedna obična farsa režirana u Ministarstvu, a da su ova trojica poslušnici koji će je morati što bezbolnije i neprimjetnije odraditi na terenu. Znali smo i znamo da će ta javna rasprava poslužiti tek da se zadovolji zakonska norma i da će najesen, uz vjerojatne sitne zahvate kozmetičke prirode, opet krenuti isti Kurikulum. Ovog puta će ministar malo bolje pripaziti na formu, a za sadržaj je ionako već kazao da će biti isti.
Bilo kako bilo, desetak minuta nakon predviđenog vremena za početak rasprave gospodin Tot, koji je očito i ovdje trebao biti moderator, započeo je uvodni govor. Uslijedilo je nekoliko minuta govorancije o potrebi i znanstvenosti ZO. To su bile iste one floskule kojih smo se već toliko puta naslušali. Te pretilost, te higijena, te opasnost od boleština različitih vrsta, boja i oblika, a onda se, kao u poznatom američkom stripu, pojavio Superman. Stigao je u samozatajnom liku našeg ministra Jovanovića. On će svojim super-moćima sve te probleme trenutačno svesti na nulu. Superman ima i brojne super-pomagače. Sve znanstvenike od formata, a dio super-tima su i ova trojica koja su ukazaše u Splitu. Netko od nazočnih je priupitao za najpoznatijeg znanstvenika među svim znanstvenicima, dr. Aleksandra Štulhofera. Usput je spomenuo neke njegove poznanike i prijatelje za koje danas znamo da su redom pedofili (primjerice Theo Sandfort). Ako netko misli da je ovo niska razina komunikacije, što bi trebalo kazati za razinu i način na koji postupaju ljudi koji već mjesecima nasilno i protuustavno guraju ovaj program u naše škole. A guraju ga protiv volje goleme većine roditelja i hrvatske javnosti. Osim toga, ako spomenuti gospodin surađuje s određenim ljudima, onda to valjda nešto govori i o njemu. A njemu je povjerena važna uloga u odgoju naše djece. Ovo su prevažna pitanja da bismo mogli zatvoriti oči i tako zanemariti i najsitniji detalj, a kamoli pitanje tko je, dovraga, taj Štulhofer, inače član stručnog povjerenstva za izradu Kurikuluma ZO. Zadnjih mjeseci od tog čovjeka nismo čuli niti „a“. Valjda misli da je bolje da se što manje pojavljuje u javnosti.
Netko drugi je upitao hoće li ministarstvo mijenjati i udžbenike iz anatomije. Dosad je, naime, debelo crijevo bilo dio probavnog sustava, a sad odjednom postaje spolni organ. Očito je da dosadašnji udžbenici nesretne anatomije ne prate suvremene znanstvene trendove.
No, da se vratim samoj raspravi. Prvo glasno negodovanje nastalo je kad je kazano da je odgoj utemeljen na znanstvenim činjenicama. Netko od nazočnih je upitao cijenjenu gospodu da mu navedu ime samo jednog dječjeg psihologa koji je surađivao na izradi programa. Počelo je povuci potegni od strane moderatora, gospodina Tota, ali zagrijana publika nije dočekala odgovor. Ne treba ni spominjati urnebes koji je nastao kad je kasnije pokušao objasniti pojam rodne ideologije, jer dotični gospodin nije objasnio ni sam sebi o čemu se tu zapravo radi. Inače, da ne bi ostalo nedorečeno, autoru ovog teksta savršeno je jasno što je i otkud dolazi rodna ideologija, tko je promovira i gura po svijetu, zašto to čini i kuda to u konačnici vodi.
Gospodin Filipović je, po dobrom starom običaju, spomenuo nekoliko nesuvislih brojki izvučenih iz konteksta, pretilu dječicu i slične gluposti. Čudi me da je preskočio pranje zubića. Valjda mu se zbog užarene atmosfere učinilo da nije baš dobra prigoda. Zato je spomenuo dvije tisuće maloljetnih djevojaka u Hrvatskoj koje ostanu trudne tijekom perioda od jedne godine. Na to mu je replicirao jedan gospodin iz publike tvrdeći da je veći dio tih djevojaka iz Međimurske županije, a da se radi o mladim Romkinjama. Ovo nekome može zvučati pomalo rasistički, ali ako je to činjenica zašto je ne kazati. Malo kasnije javio se jedan mladi svećenik koji je, ako se ne varam, jedno vrijeme živio na zapadu. Kazao je da je u Engleskoj, nordijskim zemljama i sl. nakon uvođenja ovakvog programa znatno povećan broj spolnih bolesti, maloljetničkih trudnoća i pobačaja vezanih uz to. Trojac poslušnika na to nije imao što kazati. Bilo bi naivno vjerovati da oni to ne znaju, posebno nakon gostovanja dr. Judith Reisman, kad se o tome govorilo i pisalo po svim medijima. Ako oni to znaju, a sigurno je da znaju, onda se opravdano postavlja pitanje čemu takav program. Ne uvodi li se on upravo zato da i Hrvatska po tom pitanju dođe u sličnu situaciju kao i te zemlje. Inače, ovdje se još jednom treba naglasiti da spomenutih zala u našoj domovini ima puno manje negoli u zemljama u kojima se sprovodi ZO sličan Jovanovićevom. Čini se da baš to nekome smeta.
Spomenuo sam na početku da je gospodin Lepušić u intervjuu Večernjem listu izrekao gomilu neistina. Čovjek se naprosto upita nije li on i ono kratko vrijeme dok je bio tamo (naime, otišao je na polovici rasprave), duhom bio na nekom posve drugom mjestu. Tako spominje kao „argumente“ protiv ovakvog ZO-a, u stvari predstavljanje ljudi koji su se javljali za riječ, pri kojem su neki kazali da su bili branitelji, neki da su katolici i sl.!?? Zamislite tu glupost (ili zloću) navoditi kao nečiji argument protiv nečeg to što je čovjek rekao da je branitelj ili katolik!! Čudi me da nije spomenuo i one koji su kazali da su profesori ili liječnici. Valjda ovom konstrukcijom želi poručiti da su na raspravu došli polupismeni ljudi koji ne znaju niti formulirati koliko-toliko suvisao argument, iako su nakon svakog predstavljanja uglavnom slijedila i te kako dobra i logična obrazloženja izrečenih stavova. A ako ih nije bilo, onda ih nije bilo s njegove (njihove) strane. Od njih zaista nismo čuli niti jedan jedini suvisli argument osim već spomenutih mantranja. No, kakva korist od pustih argumenata kad to gospodin nije spreman poslušati. Vrhunac njegovog bulažnjenja u spomenutom intervjuu je prozivanje Crkve (ne spominje to doslovno) te udruga Grozd i Vigilare koje navodno stoje iza svega. Očito se čovjek ne može pomiriti s tim da govori u ime vrlo malog broja ljudi, koji se zacijelo svodi na tek nekoliko postotaka ukupne hrvatske populacije. Nažalost, to je nekoliko glasnih postotaka koji u svakom trenutku imaju pristup u „naše“ mainstream medije. A da se nesretnom čovjeku zaista priviđalo najbolje se vidjelo iz tvrdnje da je tamo bio nekakav svećenik koji je svime dirigirao. Tvrdim da ja takvog nisam opazio. Ali tko zna što je dotični gospodin vidio. Stara narodna poslovica kaže da su u strahu velike oči.
Na koncu, treba reći najvažnije. Nitko od nazočnih nije bio protiv ZO-a, ali svi su bili protiv ZO-a u ovakvom obliku (odnosno protiv njegovog četvrtog modula). Svi roditelji, profesori, liječnici, branitelji, maturanti,… doslovno svi nazočni, tražili su da im se omogući pravo izbora. I to nisu molili nego zahtijevali. To gospodin Lepušić ne spominje. I to neće spominjati, jer kako reče jedan od sudionika, tada nitko ne bi izabrao njihovo smeće. Takvog sramnog poraza ovi se prodavači magle boje više negoli ičeg drugog. Nažalost, nisu oni samo prodavači magle, nego će nam, ako proguraju ovo što su naumili, uništiti nadolazeće generacije mladih ljudi. Zato sam u potpunosti uvjeren da je ova rasprava bila tek još jedna obična farsa u dugom nizu famoznih postupaka našeg super-ministra. A naš će dragi super-ministar opet pokušati nasilno ugurati u škole ono što je već odavna naumio.
Nama roditeljima ostaje da se organiziramo i da reagiramo još jače. Ustavni sud nam je dao za pravo, doduše govoreći o proceduralnim pogreškama koje je Ministarstvo učinilo, no, Sud u objašnjenju presude itekako ulazi i u sam sadržaj nesretnog Kurikuluma. Tako, između ostalog, kaže da četvrti modul zadire u filozofska i religiozna poimanja roditelja, a da im je u tom slučaju država dužna osigurati mogućnost izbora. Trojac s rasprave u Splitu i njihovog milog šefa zasigurno ne zanimaju naši argumenti i zahtjevi, naše protivljenje i svjetonazor (a trebalo bi ih to zanimati, jer su tu zbog nas i naše djece). Međutim, tužba će ih itekako zanimati. Nažalost, bojim se da se s tim ljudima ne može drugačije raspravljati, a sve više sam uvjeren da nam oni i ne žele dobro.
Dame i gospodo, svi vi koji se svim silama trsite oko dobra naše djece, ne dozvolite im da nas opet preveslaju!
Ovo je prevažna stvar da bismo je prespavali!!
Roditelj (podatci poznati redakciji)
