Treba se svako jutro probuditi u državi koju mrziš iz dna duše. Kad u kafiću popiješ kafu, umjesto dinara moraš izvući čistu ustašku kunu. I još se i te kako boriti da ti neoustaška vlast svaki mjesec puni novčanik s odvratnim ustaškim kunama

Postoji niz popularnih filmova o zemlji živih mrtvaca. “ Land of Dead“. Zombiji svuda oko nas. “The Walking Dead“ svaku večer na malim ekranima. Čak je i Brad Pitt otkupio prava na knjigu “Svjetski rat Z“ i snimio uspješan film. Sve je to uostalom u sferi uspješne filmske imaginacije i još uspješnije zarade. No, postoji zemlja, moderna članica EU-a i NATO-a gdje su zombiji, živi mrtvaci, hodajući mrtvaci čista stvarnost. Svakodnevnica. Naravno, pogodili ste. To je Hrvatska. Od pada Berlinskog zida do 5. kolovoza 1995. g. bilo je dovoljno vremena da se definitivno riješimo naših “živih mrtvaca“ zaraženih virusom jugoslavenstva. No pokazalo se da smo svi zajedno debelo podcijenili taj žilavi virus. Pogledajte i čitajte Velimira Viskovića, Radu Šerbedžiju, Nenada Stazića, Borisa Dežulovića, Antu Tomića, Branimira Pofuka, Sanju Modrić, Igora Mandića, Juricu Pavičića, Vedranu Rudan, Olivera Frljića, Milu Kekina i da ne nabrajam jugo kolonu u tzv. masmedijima i televizijama. Pok. Tuđman je jednom, u času depresije i pesimizma, procijenio da ih je oko 20%. I pogriješio. Sad je već očito da ih je oko 30 %. The Walking Deads marširaju Lijepom našom. Udomili su se u “nevladinim udrugama“, ali bez dnevnih doza sviježe krvi(kuna) od te iste Vlade ne bi preživjeli ni mjesec dana. I slave od Kumrovca pa do Proložca Tita, Jugoslaviju ,29.novembar, dan ustanka 27.srpnja u Srbu itd. Ljeti se odmaraju na Brijunima. Možete li zamisliti scenu kad se “živi mrtvaci“ skinu u kupaće kostime? Referendum “U ime obitelji“ pokazao je odnos snaga. 70% prema 30%. Ali za žilave jugo-zombije sasvim dovoljno da “u ime ljudskih prava“ i “slobode govora“ krenu u još jednu bitku za nikad neprežaljenu Jugu. 29. studenog strasno je kriknuo notorni Jugoslaven Velimir Visković “Sretan Dan Republike svim nostalgičarima, pa makar zato svi skupa godinama ljuštili krumpire.“ Čovjek godinama živi na proračuna RH, ako Rade ne zna, on zna da nas je ta Jugoslavija sa svojom JNA napala 1991.g. Da nas je brutalno razarala, klala po Ovčari, Škabrnji, Dubrovniku, Karlovcu, Saborskom. Okupirala jednu trećinu zemlje, a naš se Velimir dere “Sretan dan Republike“… Kad je na taj zakašnjeli krik našeg zombija reagira Tihomir Dujmović, Velimir je izvadio iz rukava otrcanu i toliko puta apsolviranu kartu. On je ustaša! Sinovi orijune uozbiljite se. Jedno je odgajat FAK i fakovce, a drugo je promovirati i slaviti agresore koji su klali ranjenike na Ovčari. I ako netko digne glas odmah ga proglasiti ustašom. Lako je bilo u idilična vremena. Milicija u 4 ujutro, Sedmica na Zrinjevcu i Lepoglava ili Gradiška stara. Dobro, nije ni našim jugo-zombijima lako. Treba se svako jutro probuditi u državi koju mrziš iz dna duše. Kad u kafiću popiješ kafu, umjesto dinara moraš izvući čistu ustašku kunu. I još se i te kako boriti da ti neoustaška vlast svaki mjesec puni novčanik s odvratnim ustaškim kunama.

“Para vrti gde burgija neće,“ kažu naše komšije. Zombiji vole mrak. Kad počne svitati uvlače se u svoj partijske ćelije. U filmove. U RH nije baš “kak’ u filjme“. Kod naš pobjesne kad vide hrvatsku povijesnu zastavu na kojoj je grb sa prvim bijelim poljem. Zato ih i nema na Trgu sv. Marka gdje od 14. stoljeća stoluje crkva s grbom koji ih baca u ideološki očaj. Velika je žrtva “veliki“ glumac Rade Šerbedžija. On je izuzetno skroman. Kao uostalom i svi veliki ljudi. Na N1 je neoprezni novinar postavio provokativno-podmuklo pitanje. Nešto u stilu – recite nam napokon tko je bio agresor u Domovinskom ratu? I samo zahvaljujući činjenici da su veliki ljudi spremni trpjeti za sve nas male, sive i beznačajne, Rade je ostao u emisiji. U razgovoru za Večernjak otkrio je svoju intimnu dramu. Ma što intimnu… antičku dramu. Dobro je napisao zombi Nenad Bunjac u slobodarskom Indexu: “Neoustaše žele Serbedžiju živog zakopati.“ Ni više ni manje bunca Bunjac. Zna talentovani Nenad da je to ustaški specijalitet. Sjeća se on kako su ustaše u Hudu jamu žive zakopali oko 3.000 narodnih neprijatelja. Isti ti bacili su sad oko na Radu i familiju. Ali ”non passaran”, misli Neno. Kaže Rade u Večernjaku da nije istina “da su gadovi sj…. divnu Jugoslaviju i ako ga Milena Zajović o tome nije ništa ni pitala. To je za Milenu tako delikatna tema koja zadire duboko u Radetovu intimu…“ U Zagrebu sam četnik, a u Beogradu izdajnik“ cvili Rade Mileni. I bilo bi “prosto lepo“ da je izdajnik Rade iz Beograda zbrisao svojim četnicima u Zagreb. Raširenih ruku bi ga dočekali na HRT-u, Bunjac, Visković, Dežulović, Frljić, Rudanica, Ante Tomić, Jelena Lovrić, svi u nadi da će s njim stići i “naši“ Kadijević, Blagoje Adžić… U Beogradu su Radetu kao i svakom izdajniku odmah ponudili ulogu u filmu o njihovom Vukovaru gdje se pomalo puškaralo. Ali Rade ni danas ne zna kako je to završilo. I ne boji se on da će ga “neoustaše živog zakopat“ kako ga plaši maštoviti Neno. Na Brijunima, ili kako Rade kaže Brionima, nema ustaša. A nema, koliko se Rade sjeća, ni rudnika. Sve što Rade želi je da ga ustaše puste na miru. Dosta su mu Brijuni, par milijona onih kako se zovu…kuna i Krležina violina kako bi se uspješno borio sa zvijerima.

Slovenci nemaju ni slučajno toliki divergentan odnos prema Titu kao recimo Hrvati. Oni uredno njeguju spomen na lik i djelo pokojnog Maršala. Tito je naime, bio hibrid pola Hrvat, a pola Slovenac. Kao Slovenac posezao je za hrvatskim teritorijem, a kao Hrvat ga je velikodušno prepuštao Slovencima.

Za HRT i ostale naše lijeve medije je Trump diktator, opća opasnost za demokraciju, elementarna nepogoda, nesposoban za mjesto predsjednika, a da nije još ni ušao u Bijelu kuću. Pogodili su isto toliko kao u prognozama da je Trump totalni autsajder u odnosu na karizmatičnu Hilary. Fidela Castra očito bolje poznaju. Umro je “vođa revolucije“, veliki svjetski revolucionar, ljubljeni “El comandante.“ Za jedinstvenog vođu određeno je 9 dana žalosti. Navodno će jedan dan žaliti oni čiji broj auta završava na parni broj. Zatim oni na neparni. Kako je na otoku premalo automobila ići će se na parne i neparne datume rođenja. Trenutno je najvažnija stvar da na sahranu voljenog Comadantea dođe što više svjetskih El Comadanatea na čelu sa Stipom Mesićem i demokratskom vođom Sjeverne Koreje. Narod i nakon smrti iskazuje začuđujuću ljubav prema Fidelu. Zato se svi Kubanci moraju upisati u knjigu žalosti koja je otvorena i u najzabitijim mjestima Kube, a policija zatim provjerava jesu li se svi upisali ili ne. Ako se slučajno netko nije upisao, bit će mu oprošteno nakon što odleži godinu dvije u zatvoru.

Bio sam dva puta na Kubi. Krasan otok i krasan narod. Prvi puta vodič nam je pokazivao Havanu. Došli smo do jednog ogromnog zida na kojem je umjetnik naslikao sve gradonačelnike u povijesti Havane. Jedna znatiželjna turistkinja (slučajno moja supruga) zapitala je vodiča “Zašto ni jedan gradonačelnik u povijesti Kube nije bio crnac..“ Vodič je na to pristojno odgovorio “To je dobro pitanje.“ Naime El Comadante je, usput rečeno, bio veliki rasist. U demokratskoj Kubi vladao je apartheid. Bijelci na Kubi čine 37% stanovnika, a 63% su crnci ili mulati. Gledajući partijske plenume stjecao se dojam da je Kuba južnoamerički Island. Potpuno bjelačka. S druge strane, gledajući recimo Olimpijske igre 98% kubanskih sportaša su crnci ili mulati. Zamislite da recimo u RH ima 37% naših istočnih komšija. Došlo bi u pravom smislu riječi“ do istrage vaše ili naše.“ Čudi me da taj evidentni rasizam nije primijetio veliki prijatelj Castra i ravnopravnosti naroda Stipe Mesić. Crnci u crnom apartheidu, a crni Stipe kao i uvijek nesvrstan. Lijepo je budućnost Kube u Večernjaku opisao Nino Raspudić: “Ubrzana privatizacija i bezakonje. Bivši komunistički direktori postat će tajkuni, denuncijanti tajne službe koja je desetljećima ubijala i zatvarala neistomišljenike postat će predsjednici nevladinih udruga, a kćeri i sinovi partijskih čelnika financirani od Amerikanaca solit će narodu pamet o ljudskim i manjinskim pravima.“ Ne podsjeća li vas ovaj opis na 1991.g. i dolazak demokracije u Lijepu našu. Dobro, nije baš sve isto. Kod nas, recimo, sinovi i kćeri bivših partijskih čelnika nisu bili barem u početnoj fazi financirni od Amerikanaca. Nego od Mađara. Naime Džordž Soroš bio je Mađar. Tako diktatori jedva čekaju da odapnu. Znaju da će biti glamurozno. Ridanje, padanje u nesvijest. Narod ne može doći k sebi kavo ga je zlo snašlo. A još ako se netko nije upisao u knjigu žalosti…Teški dani za demokraciju. Che Guevara i Fidel napokon obojica skupa. Odozgo gledaju kako sve odlazi k crnom vragu. A 63% su crni. Žao im je brzog i efikasnog pravosuđa. Na tajnom mjestu u Havani kamionom se dovezu narodni neprijatelji. U 12 sati započinje suđenje. U 13 sati izriče se smrtna presuda. Ali na nju postoji pravo žalbe. U 13.45h žalba se odbija i u 14h počinje strijeljanje. Brzo kao naš Ovršni zakon. Mnogi bi tu procesnu pragmatičnost rado primijenili na tvorce našeg Ovršnog zakona…

Desetorica “naših dečki” jučer se u parku Ribnjak uhvatila u koštac sa jedanaestogodišnjim Pakistancem braneći se rukama i nogama.

Jagna Pogačnik, knjževna pomajka Ante Tomića, je potresena. Pročitala je grandiozni roman o potresnoj priči o prvoj Einsteinovoj supruzi Milevi. Jagna je potresena. Roman je potresan, a stari Albert demaskiran. Mileva je bila studentica teorijske fizike u Zurichu. Naravno, briljantnog uma i, po uvjerenju potresene Slavenke Drakulić, zaslužna za neke od najvećih Eisteinovih otkrića. To je otkriće svih otkrića. Najprije Tesla, a sad i Mileva. Mileva je u stvaralačkom zanosu izmišljajući otkrića koje je sebi pripisivao pokvareni Albert dala svoju kćer na odgoj drugim ljudima. Naravno, na nagovor zločestog Alberta. Stvarno hvale vrijedan napor naše Slavenke da prikaže život žene koja je podčinila svoj identitet muškarcu. I to nekakvom Einsteinu. Ima glupana koji bi ovaj roman odmah proglasili feminističkim kukavičjim jajetom. Što je još zanimljivije, bili bi u pravu.

Albert Einstein jednom je rekao: “Samo dvije stvari su beskonačne. Jedna je svemir, a druga je ljudska glupost. S time da za svemir to nije do kraja dokazano.”

Mudraci u EU odlučili su dati lekciju iz povijesti nestašnim Hrvatekima koji bi sebi pisali povijest onako kako su je oni sa svojom nacionalističkom mrenom tobože vidjeli. Knjiga je predstavljena u EU parlamentu 15.studenog. “Rat za hrvatsku nezavisnost počeo je na stadionu Maksimir, gdje su se okupili “dilerični HDZ-ovi manijaci“ dok su se igrači Crvene zvezde tresli od straha tijekom četverosatnog zatočenja, a završava akcijom Oluja u kojoj se u Kninu dogodilo nešto što “Hrvati nazivaju “oslobođenjem“, a Srbi “padom“. Tijekom rata “obje strane počinile su brutalno etničko čišćenje i brojne ratne zločine.“ Eto to su epske gluposti Centara za demokraciju i pomirenje u jugoistočnoj Europi (CDRSEE) u takozvanoj zajedničkoj povijesti jugoistočne Europe. Najprije su nam ti ignoranti izglasali, uz pomoć Bude Lončara, embargo na kupnju oružja, a sada isti žele embargo na pravu istinu naše najnovije povijesti. Otkud puše “vetar“ može se razaznati iz izjave budućeg dekana Filozofskog faksa Nevena Budaka u kojem još uvijek čuči zadnji partijski sekretar F. F-a. Kaže profa: ” Te čitanke služe tome da učenici sami, uz pomoć profesora naravno, stvaraju zaključke. A ne da im se servira gotova istina.“ Ma bravo budući dekane!!! Ajmo se malo vratiti “demaskiranom“ Einsteinu. Nećemo učenike tupiti s gotovom “Teorijom relativnosti.“ Treba im samo sugerirati da oni sami stvore svoje vlastite zaključke o toj teoriji. Naravno, u slučaju naše novije povijesti da se učenicima ne bi servirala gotova istina oni će već, shodno svojoj mudrosti, sami zaključiti da li se rat koji se je vodio u Hrvatskoj zvao Domovinski rat ili Otažbinski rat. Moda bi nešto o ovome mogao reći i Davor Bernardić novi čelnik SDP-a. On je, naime, protiv revizije povijesti. Evo mu prilike da dokaže svoju dosljednost.

Jednom su uz Svjetski dan pismenosti zapitali bivšu ministricu Andreu Zlatar Violić je li se posvadila s PRAVOPISOM, kad sustavno stavlja ZAREZ ispred HRVATSKOG SLOVA.

Autor: dnevno.hr/dnenvo.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save