New Age?
PITANJE – Neki su mi kolege već probili uši: “Vi kršćani izgubili ste bitku”, jer da je u astrološkome smislu završilo “Doba riba”, koje je trajalo od početka kršćanstva. Sada nastaje, a prema nekima, već je i nastupilo, “Doba vodenjaka” koje se zove “Novo doba”, engleski “New age”. To neće više biti doba kršćanskog humanizma, jer da je taj zakazao, nego doba novoga pravog humanizma koji mora ispraviti teške grijehe kršćanstva.
Kažu da je kršćanstvo krivo za krizu mnogih vrijednosti: što nema pravde na svijetu, što nema sloge, solidarnosti među ljudima, ljubavi, a da se ne govori o mnogim ratovima, neprijateljstvima, onečišćenju okoliša itd. Posebno se istiću društvene i političke nedaće, protivljenje napretku znanosti, umjetnosti, gospodarskom napretku, i tko bi nabrojio sve ono što se Crkvi prigovara.
Novo doba ili New age hoće donijeti na svijet temeljitu promjenu savjesti pojedinaca i svih ljudi uopće. Na taj bi način imala izaći na svjetlo prava istina: da je Bog sve i sve da je Bog. Ili, još točnije i jasnije: New age će pokazati da je sve božansko. Tu je i učenje da postoji reinkarnacija ili seljenje duša.
Što oni svime time hoće? Posve uništiti kršćanstvo? Proglasiti ga zastarjelim i nevaljanim? Mnogo toga ne razumijem, a zbunjuje me i takav način govora i pisanja. Oprostite, znam da sam neugodan. Ali što mogu? To što pišem moj je ozbiljan problem i smeta mojemu studiju, ali mi ozbiljno ugrožava vjeru.
Studoš
Odgovara: Ivan Fuček
Pravom katoličkom vjerniku ni “New age”, ni mnogi današnji religiozni pokreti (sekte), ne smiju biti sablazan da mu ozbiljno ugroze vjeru.
Krist Gospodin, utjelovljeni Sin Božji i Blažene Djevice Marije, jedini je apsolutni Spasitelj svijeta, kako je to, nadahnut Duhom Svetim, već sv. Petar svečano izjavio pred Velikom vijećem: “I nema ni u komu drugome spasenja. Nema uistinu pod nebom drugog imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti” (Dj 4,12, usp. 5,13; 13,23). No pođimo na pitanje.
Što je “New age” (Novo doba)? O tom pokretu, koji ne možemo pravo niti definirati, jer “nema imena”, kako se izražava M. Ferguson, a nadvisuje i proniče mnoge druge današnje protukršćanske pokrete, nije neka centralistički oblikovana organizacija. Nju tvori široka mreža (network) pokreta, škola mišljenja, nastojanja da se, navodno, izgradi “novi humanizam” na planetu, “pravo oslobođenje čovjeka”, prekid s ključnim zasadama Zapadnog (kršćanskog) mišljenja i Zapadne (kršćanske) kulture, dapače, “prekid s dosadašnjom poviješću” i “poviješću religija”. Oni kažu da s trećim tisućljećem počinje nešto posve novo u astrološkom znaku “Vodenjaka”, a ne više u znaku “Riba”, koji je vladao kroz prošlih 2000 godina. Mnoge niti te mreže, kažu, nisu isprepletene ovisno jedne o drugima, ali se sve nalaze u zajedničkoj ideji: izgraditi novo ljudstvo utemeljeno na čovjeku i njegovu djelu, s kozmičkom novom sviješću čitovoga čovječanstva. Ta svijest ima pronicati i obuhvatiti sva područja čovjekova mišljenja i rada: od gospodarskog i političkog do znanstvenog i tehničkog, umjetničkog i religioznog. Bog, Krist, Crkva ne dolaze više u obzir. Riječ je o novom “monizmu”, tj. o učenju koje kao temelj svih pojava u svijetu priznaje jedino načelo, i to “holističko”, što znači da je sve što postoji jedna cjelina: “sve je jedno i jedno je sve”. Pojedinosti su samo izražaji cjeline, a ona “odražava božansko”.
I zato se njihov temeljni “Credo” (Vjerovanje) sažimlje u ovu izreku:
“bog (malim slovom!) je sve, sve je bog”; prema tome, “sve je božansko”. Riječ je, dakle, o nekoj vrsti vrlo prizemljenog i primitivnog “panteizma”. U njihov “Credo” spada i postojanje duše prije sjedinjenja s tijelom, a nakon smrti, duše se sele (reinkarnacija), dok se ne smire u “sveopćoj kozmičkoj energiji”. Duša je, kažu, “dio kozmičke energije”: Ta jednako proniče minerale, biljke i životinje, bez bitne razlike. Zato se po njima “Čovjek bitno ne razlikuje od drugih živih bića”. Dosljedno tome, vječnoga spasenja, u smislu katoličkog vjerovanja, nema. Pristaše novog doba dopuštaju govoriti samo o “iskustvu novog života uronjena u opći bitak, tj. u kozmičku opću svijest”. Ako se baš, dakle, hoće govoriti o “spasenju”, onda se ono “događa preobrazbom osobne svijesti u kozmičku”, što je isključivo djelo samoga čovjeka, a nipošto djelo Krista Spasitelja. Od čega bi se čovjek uopće imao spasiti? Za pristaše “Novog doba”, naime, nama ni istočnog, ni osobnoga grijeha; naprotiv, “sve je obilježeno skladom s prirodom, sa svemirom i sa samim sobom”. Očito je, dalje, da takvo učenje (nova gnoza) nema veze s Bogom Isusa Krista, s Bogom Stvoriteljem, Otkupiteljem i Posvetiteljem. Bog je njima neosobno biće, “energija” ili “zbroj postojećih svijesti u svemiru”. Kršćanin odmah vidi da time padaju sva Objava i učenje Crkve: ako je Bog “neosoban”, Krist ne može biti Sin Božji. Zato i vele da je Krist “neka božanska energija koja se očitovala u Isusu iz Nazareta”. U tome smislu govore o “Kristu energiji i o sveopćem duhu utjelovljenu u raznim učiteljima; Krišni, Budhi, Isusu, Muhamedu itd.”. To su, eto, neki bitni elementi “religije budućeg čovječanstva” kako se izražava G. Trevelyjan, jedan od ideologa “Novog doba”. Sve elemente njihova učenja nije moguće pokupiti, jer “New age” u sebi uključuje sve sekte (nove religiozne pokrete) svijeta, kao što zgrada u sebe uključuje kamenje, pa od sekta uzima ono što se više svidi, bez obzira na to što su preuzeti elementi katkad i proturječni.
A u čemu je njihov “religiozno-duhovni” život? Kao osnovicu uzimaju “askezu” ili “kreposno vježbanje” iz praksa istočnjačkih religija i filozofije, napose iz budizma i hinduizma, pa zato i primjenu raznih tehnika istočne meditacije (“zena” i drugih). Pozorni su na stare poganske misterijske kultove, na kult prirode i načine šamanizma, na neke elemente povijesnih religijskih predaja, na gnostička vjerovanja i slično. Žele i “znanstveno” utvrditi svoje stavove s pomoću teorija nekih današnjih fizičara, nekih posebnih psiholoških škola i ekoloških
učenja. “Ezoterijsko-magijsko-okultistički vidik” od njih traži posebnu inicijaciju, razne tehnike spiritizma, paranormalnih iskustava, astroloških metoda i “proricanja” sudbine i budućih događaja, s pomoću kojih dolaze u vezu s višim nadzemaljskim i pokojnim duhovima (koji se nalaze u “općoj kozmičkoj svijesti”).
“Ozdravljenje” se postiže posebnom tehnikom, odmorom, razvijanjem osobnosti, prirodnom medicinom, osobitom tjelovježbom, čak nekim ratničkim umijećima. “Umjetnost” se prakticira posebnim plesovima, proizvodnjom i slušanjem tzv. “glazbe novog doba” (new age music) i novom glasnošću.
Kršćansko-katolički zaključak: Budisti uče da se čovjek spasava sam samo-nadvisivanjem, pa da onda završi u “nirvani”. Hinduisti u da se čovjek spasava samo-nadvisivanjem sve do svijesti da je on sam postao “bogom”. “New age” uči da se čovjek sam spasava “samo-preobrazbom osobne svijesti u kozmičku svijest ili energiju”. Kršćani, na temelju Božje Objave, uče da je čovjek, stvoren na sliku i priliku Božju, sa svrhom vječnoga blaženstva, ali, zaveden, pao u grijeh. Zato je po sebi nesposoban da se digne i spasi sama sebe i samo ga Bog može i hoće spasiti. To je i učinio utjelovljenjem, mukom, smrću i uskrsnućem svojega Sina Isusa Krista, jedinog i apsolutnog Spasitelja svijeta. Krist je ustanovio Crkvu u kojoj je trajno mistički prisutan, ustanovio je krst, Euharistiju, ispovijed i ostale sakramente kao nužne posrednike spasenja, čime je opečatio jedini istiniti humanizam na zemlji. Prema tome, razlika je između spasenja po Bogu i spasenja po čovjeku, između kršćansva i istočnjačkih religija, između katoličkog vjerovanja i onogo što bi htio “New age”, potpuno dubinski nepremostiva, sasma suprotna, upravo kao razlika izeđu neba i zemlje.
I ne dao Bog da takva konfuzna zemaljska učenja najtežih zabluda zavedu naše vjernike!
