Bez radikalne reforme pravosuđa nema izlaza iz višeslojne krize
U povodu teških povreda zakonitosti u poznatom „Slučaju bankomat“, koji obrađujemo u našem posebnom serijalu, Državno odvjetništvo, Ministarstvo pravosuđa i Županijski sud u Zagrebu trebali bi biti, ako ne i pravno, onda barem politički, procesuirani.
Konkretno, Ministarstvo pravosuđa nije postupilo niti po jednom od više upućenih zahtjeva za provođenjem inspekcijskih nadzora o nezakonitom i nepravilnom radu DORH-a i USKOK-a. Takvim postupanjem omogućilo se da osobe protiv kojih su podnesene prijave same odlučuju o tim prijavama.
Također, Ministarstvo pravosuđa nije postupilo niti po jednoj od više prijava koje se odnose na nezakonit i nepravilan rad Trgovačkog suda u Zagrebu te ignoriralo i nalog Državnog sudbenog vijeća da se provede izvanredni inspekcijski nadzor po prijavi grupacije Fantasyland iz Samobora.
To je samo jedan od mnogobrojnih primjera ozbiljnog stanja pravosuđa u Republici Hrvatskoj. Zbog takvog stanja u pravosuđu koje prije svega služi političkoj eliti ogrezloj u kontinuiranoj korupciji u ovih 25 godina hrvatske državnosti jednostavno rečeno Republika Hrvatska nije po standardima koji vladaju o ostalim zemljama Europe, a posebice u Europskoj uniji, pravno funkcionalna država. Ne radi se tu samo o objavljenim istraživanjima Europske komisije, nego čak i hrvatskih institucija, kao što je Sigurnosno obavještajna agencija SOA.
Po percepciji neovisnosti pravosuđa Hrvatska je u godišnjem izvješću Europske komisije među 27 članica rangirana na samom začelju, iza nje su samo Bugarska i Slovačka. Da apsurd bude još veći Hrvatska po tablicama Europske komisije ima na 100.000 stanovnika čak 41 sudca, dok je taj broj u Austriji 19 a u Francuskoj samo 10. Zbog takvih ocjena u Hrvatskoj se malo tko uzbuđuje, pa se sustavno nastavlja s postojećom pravosudnom praksom u kojoj jednako sudjeluju Ministarstvo pravosuđa, Državno odvjetništvo i sudovi na svim razinama od Ustavnog suda pa naniže. Kad smo već spomenuli Ustavni sud, da je u Hrvatskoj provedena lustracija najmanje pola njegovog sastava moralo bi odstupiti, jer su obavljali u komunističkom režimu razne funkcije. Da bude stvar jasnija i nedavno popunjavanje sastava Ustavnog suda s 10 novih sudaca pokazalo je da velika koalicija HDZ-a i SDP-a sasvim lijepo funkcionira, pa tako u najvišoj pravosudnoj instituciji u državi s jedne strane imamo jednog sudca osumnjičenog za primanje mita a s druge strane jednu sudkinju koja u Saboru kliče „Smrt fašizmu – sloboda narodu“. Da sve to skupa nije nimalo bezazleno, dokazuje činjenica da već četvrti mandat predsjednika Vrhovnog suda obnaša Branko Hrvatin koji, da je provedena lustracija, to nikako nije smio biti, jer je bio posljednji sekretar partijske organizacije Općinskog suda u Zagrebu. Usput Branko Hrvatin je po položaju i predsjednik Državnog izbornog povjerenstva koje tijelo je u članicama Europske unije sastavljeno od politički neovisnih osoba.
U nedavno izvješću Sigurnosne obavještajne agencija SOA među 1700 audaca u Hrvatskoj ocijenjeno je da njih 20 predstavljaju sasvim konkretnu opasnost za nacionalnu sigurnost. U izvješću SOE naglašava se da oni ozbiljno uzdrmavaju sustav koji je ionako na vrlo krhkim temeljima, te ima izuzetno nisko povjerenje građana. S ovim izvješćem SOA je upoznala Ured predsjednice Republike i Ured premijera, ali s te strane nije bilo nikakvog očitovanja o tom upozorenju obavještajne agencije. Također Državni odvjetnik Dinko Cvitan koji bi trebao u ovom pitanju djelovati po službenoj dužnosti po običaju mudro šuti, drugim riječima njemu ne smetaju osobe koje predstavljaju opasnost za nacionalnu sigurnost, pa je takvim nečinjenjem i sam postao opasnost za nacionalnu sigurnost. Štoviše, iako je ovaj podatak objavljen u medijima, on nije ponukao nikoga u Hrvatskome saboru da pokrene raspravu o tom ozbiljnom problemu, a za to su najmanje zainteresirane dvije vodeće stranke. Međutim, dva najvažnija resora u Vladi drže ministri iz MOST-a koji se navodno zalaže za raščišćavanje hrvatske političke kaljuže, Antun Šprlje i Vlaho Orepić, ali se ni oni nisu oglasili nakon upozoravajućeg izvješća SOE.
Sve u svemu sasvim je očigledno da hrvatska država na svim sektorima djelovanja ne može funkcionirati normalno sve dok je njezin pravni poredak duboko kontaminiran korupcijom i izigravanjem zakona. Veliko je pitanje je li moguće u postojećim ustavnim i zakonskim okvirima i političkim okolnostima promijeniti stanje u pravosuđu na svim njegovim razinama. Kao što pokazuju najnovija politička zbivanja hrvatski politički sustav počeo je pucati po šavovima, pa je upravo zato u pravosuđu potrebna duboka reforma da bi zemlja mogla krenuti u pravom smjeru, jer prema anketama Hrvatska i dalje ide u krivom smjeru.
Vjekoslav Krsnik
