Molitva – Subota, 10. prosinca
Božja prisutnost
Gospodine, tu si i uvijek čekaš na mene.
Neka nikada ne budem prezaposlen da ne bih mogao
naći vremena i biti s tobom.
Sloboda
Mnogi u ovomu trenutku trpe strahote rata.
Prigibam glavu u znak zahvalnosti za vlastitu slobodu
i molim za sve zatvorene i zarobljene.
Svjesnost
Gospodine, dao si mi noć za odmor i san.
Neka u mojim budnim trenucima nikada ne zaboravim tvoju dobrotu.
Pouči me da tvoj blagoslov dijelim s drugima.
Riječ Gospodnja
Lk 17,11-19
Dok je Isus putovao u Jeruzalem prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!” Kad ih Isus ugleda reče im: “Idite, pokažite se svećenicima!” I dok su išli očistiše se.
Jedan od njih vidjevši da je ozdravio vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: “Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?” A njemu reče: “Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Jedna od stvari koja čovjeka pogađa i boli jest nezahvalnost. I današnje evanđelje donosi jedan takav slučaj. Ne toliko drastičan i grozan, ali nekako karakterističan za ljude. Od deset izliječenih gubavaca samo se jedan vraća zahvaliti Isusu na udijeljenoj milosti te vraćenom zdravlju i ljudskom dostojanstvu.
Grozna je bila nezahvalnost izraelskog naroda prema Gospodinu. Već je Mojsije u Starom zavjetu predbacivao narodu strašnu nezahvalnost za učinjena dobra: “Tako li uzvraćaš Jahvi, narode glupi i bezumni! Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj, koji te sazdao, po kojem postojiš…” Na Veliki Petak, u obredima, pjevamo psalam: “Puče moj, što učinih tebi ili u čem ožalostih tebe? Odgovori meni!”
Bit grijeha jest upravo u čovjekovu odbijanju da bude zahvalan Bogu. Često izgovaramo uzrečicu “Hvala Bogu!”. Međutim zahvaljujem li Gospodinu iskreno i svakodnevno u predanoj molitvi?
Razgovor
Ponekad se pitam što bih ti rekao, Gospodine, da te osobno susretnem.
Možda bih rekao: “Hvala, Gospodine”, što si uvijek uz mene.
Znam, sigurno, da je bilo trenutaka kada si me nosio i brinuo se za mene.
Kada sam tvojom snagom preživio tamne trenutke moga života.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr