Tekst iz Srbije koji se Vučiću neće svidjeti
Foto: faH
Predstavu Aleksandra Vučića nakon povratka iz Bruxellesa neki u Srbiji ipak nisu oduševljeno prihvatili. Mijat Lakićević za Peščanik objasnio je pozadinu huškačkog nastupa srbijanskog premijera. Tekst, preveden na hrvatski, u cijelosti prenosimo s portala Direktno.hr.
Odavno je jasno da Vučić svoj identitet miješa, točnije poistovjećuje s identitetom Srbije. Tako da bi i onaj čuveni francuski „Kralj Sunce“, Luj XIV, da se kojim slučajem vrati na ovaj svijet imao što naučiti od našeg premijera.
Lijepo se to očitovalo, što bi rekla naša bivša braća Hrvati – gdje baš od toliko nacija da se oni pored nas nasele – nakon ovog (ne)slavnog Vučićevog povratka iz Bruxellesa. Nije se, hoćemo reći, predsjednik Vlade Srbije, blago rečeno, iznervirao zato što je Hrvatska blokirala otvaranje Poglavlja 26 u pregovorima s Europskom unijom. Jer, nije Hrvatska time ni gazila ni zgazila Srbiju i njeno dostojanstvo.
Poznato je da se silom tuđe dostojanstvo i ne može pogaziti. Netko može biti poražen, ali time neće izgubiti dostojanstvo. Čak naprotiv. Uzmite, recimo, Ahila i Hektora. Siledžija, nasilnik samo pokazuje da sam nije dostojan onoga što je najvažnije – imena čovjek.
Pa je tako Hrvatska – bez obzira što su neke njene primjedbe opravdane – svojim postupkom samo okrnjila svoje dostojanstvo koje, između ostalog, čini i dobrosusjedsko ponašanje. Ništa joj ne bi, u konkretnom slučaju, nedostajalo da je dozvolila da se Poglavlje 26 otvori i da onda, ako Srbija ne ispuni standarde EU, ne dozvoli da ono, kako se to u žargonu kaže, bude zatvoreno. Nema potrebe ni za kakvim ucjenjivanjem i nadmenim ponašanjem. Jer sve će to tako na kraju i biti riješeno.
Ali sve to Vučić kao iskusan političar zna. I nije se on zbog te „blokade“ tako naljutio na Hrvatsku i tako žestoko reagirao. Nešto je drugo ovdje po srijedi. Po svemu sudeći, naime, stvar je bila u tome što se Vučić namjerio iz Bruxellesa vrati trijumfalno, ovjenčan sjajnim uspjehom, kao veliki pobjednik u još jednom okršaju s Europom.
A Hrvati su mu – dal’ slučajno, dal’ namjerno, nije izvjesno – taj trijumf pokvarili. I sad se on iz Bruxellesa morao vratiti podvijenog repa. A kako da se vrati podvijenog repa? I kako on to ne može podnijeti, morao je napraviti cijelu tu predstavu.
Ima, međutim, jedna stvar koju Vučić stvarno ne razumije. Bar meni tako stvari izgledaju, više iz unutarnje, nego vanjske perspektive. To su ustrojstvo, karakter i način funkcioniranja Europske unije. Da to, naime, nije zajednica u kojoj vlada princip „jači – tlači“, nego ipak vladaju kakva-takva pravila i gdje su prava manjih i slabijih (kako-tako, nije ni tu stvar „idealna“, tj. glas moćnijih se ipak, što je i prirodno, više čuje) zagarantirana. Tu demokratičnost, tu potrebu za (diplomatskim) uvjeravanjem, dijalogom i kompromisom, Vučić ipak ne može razumjeti. To se najbolje vidi iz njegovog ponašanja u Srbiji, tamo gdje je on najveći i najjači. Tu je svako sredstvo protiv političkih konkurenata dozvoljeno, tu se neistomišljenici tretiraju kao narodni neprijatelji, a svaka kritička riječ na račun Aleksandra Vučića kao napad na državu. Jednom rječju, načelo „država – to sam ja“ dovedeno je (gotovo) do savršenstva, tako da bi i čovjek koji ga je izmislio, Kralj Sunce, Luj Veliki, mogao pozavidjeti, piše Peščanik, a prenosi Direktno.hr.
