Što Papa Franjo misli o ateizmu, pobačaju, eutanaziji, homoseksualnosti,…
Što papa Franjo misli o vjeri, ateizmu, pobačaju, eutanaziji, grijehu, feminizmu, celibatu, pedofiliji, vezi politike i moći, samoubojicama, homoseksualcima i istospolnim brakovima…
{jathumbnail off}To su teme knjige “O nebu i o zemlji”, nastale na temelju razgovora rabina Abrahama Skorke i kardinala Jorgea Bergoglia, koja je objavljena 2010. u Argentini i čiji je prijevod upravo izišao u izdanju V.B. Z.-a. “Vodio sam dijalog s rabinom Skorkom, i obojici je to koristilo”, piše Papa u predgovoru, otkrivajući i ‘kako je kao mladić izgubio glavu za jednom ljepoticom, kako ne izlazi na parlamentarne izbore, ali i kako su ga političari, kao biskupa, pokušali potkupiti’.
O celibatu
Dok sam bio bogoslov, glavom mi je zavrtjela jedna cura koju sam upoznao na stričevoj svadbi. Ostao sam zatečen njezinom ljepotom, pameću i… tako, neko sam vrijeme bio izgubljen, vrtio se u krug… Kada se dogodi, čovjek mora dobro promisliti. Kada se nekom sjemeništarcu takvo što dogodi, pomognem mu da ode u miru, da bude dobar kršćanin, a ne loš svećenik… Temu celibata u zapadnom su katoličanstvu pokrenule neke udruge. Zasad se strogo držimo celibata. Ima onih koji, pomalo pragmatički, kažu da gubimo radnu snagu. Kada bi, hipotetski, zapadno katoličanstvo revidiralo pitanje celibata, učinilo bi to iz kulturnih razloga (kao na Istoku), odluka se ne bi odnosila na univerzalno pravo izbora. Zasad sam za to da ostane celibat, sa svim svojim dobrim i lošim stranama, zato što je za nama deset stoljeća više pozitivnog nego negativnog iskustva… To je pitanje discipline, a ne vjere.
O svećenicima koji prekrše celibat
Ako mi dođe neki od njih i kaže mi da je neka žena s njim ostala trudna, saslušam ga, nastojim ga smiriti i polako mu dam do znanja da je prirodno pravo ispred prava koje ima kao svećenik. Stoga mora ostaviti službu i pobrinuti se za dijete, čak i ako odluči da se neće vjenčati s njegovom majkom. Jer dijete ima pravo i na majku i na oca… Ali ako mi neki svećenik kaže da se malo zanio pa pokleknuo, pomognem mu da se popravi. Neki, nažalost, i ne otiđu biskupu.
O grijehu
Postoje ljudi koji se poigravaju grijehom pa susret s Božjim milosrđem pretvaraju u odlazak u kemijsku čistionicu, u obično uklanjanje mrlje. I na taj način sve degradiraju… Nekoć se pribjegavalo pričamo o babarogi i krampusu. Danas nekom djetetu spomeneš babarogu, a ono umre od smijeha. Kad smo mi bili djeca, govorilo se o babarogi. Utjerivanje straha je pretjerivanje, loša odgojna metoda. Njome se uglavnom služe puritanske struje.
O pedofiliji
Više od sedamdeset posto slučajeva pedofilije događa se u obiteljskom okruženju i u susjedstvu… Kad se takvo što dogodi, ne smijemo se praviti da to ne vidimo. Ne smije se dogoditi da netko tko je na položaju drugome uništi život. U mojoj biskupiji nije bilo takvih slučajeva, no jednom me telefonom nazvao neki biskup i tražio savjet. Rekao sam mu da tom svećeniku oduzme ovlasti i zabrani mu svećeničku službu te da pokrene slučaj pred kanonskim sudom nadležnim za njegovu biskupiju. Mislim da je to jedino rješenje, ne vjerujem u stajališta koja podupiru izvjestan duh zajedništa kako bi se izbjegla loša slika u javnosti. Čini mi se da je takvo rješenje nekoliko puta predloženo u SAD-u: svećenika se premjesti u drugu župu. To je glupost zato što taj svećenik problem odnese sa sobom.
{jathumbnail off}O samoubojstvu i eutanaziji
Nekoć se samoubojicama nisu priređivali sprovodi jer se smatralo da se nisu nastavili kretati prema cilju, odnosno sami su okončali put. No ja poštujem samoubojicu, to je osoba koja se nije mogla suočiti s proturječjima u kojima se našla. Ne odbacujem ga. Prepuštam ga Božjoj milosti… Dođe trenutak kad čovjek ne može biti gospodar svojih odluka. Samoubojstvo tumačim na taj način, a ne kao čin oholosti. No želim se vratiti eutanaziji: uvjeren sam danas postoji prikrivena eutanazija. Bolesniku treba pružiti sve ono što je nužno da bi živio dok postoji nada u život. Ali u slučaju neizlječive bolesti, ne treba poduzimati posebne mjere. Štoviše, čak i kada postoji nada u život, ne treba primjenjivati sva moguća sredstva, primjerice, priključiti bolesnika na aparate samo zato da bi mu se za nekoliko dana produljio život… .S gledišta katoličke etike, nitko se ne mora koristiti posebnim metodama liječenja. Ne treba održavati život za koji čovjek zna da više nije život. Sve dok postoji mogućnost izlječenja treba učiniti sve što je moguće, ali posebnim se metodama treba koristiti samo ako postoji nada u oporavak.
O starosti
Mnogi napuštaju one koji su ih hranili, obrazovali, prali im guzu. To me boli, tjera me da plačem u sebi. A da i ne spominjem ono što nazivam prikrivenom eutanazijom – nedovoljnom brigom za starce u bolnicama i socijalnim ustanovama koje im pružaju svu potrebnu skrb. Starac je prenositelj povijesti, sjećanja, pamćenja naroda, naše domovine, obitelji, kulture i vjere… Proživio je mnogo, pa makar to učinio i na loš način, zaslužuje naše poštovanje… Starac je pozvan da živi u miru i spokoju. Želim tu milost i za sebe.
O ženi
Kad govorimo o Crkvi, mi katolici koristimo ženski rod. Krist je zaručen za Crkvu, ženu… Neprijatelj ljudske prirode, Sotona, udara tamo gdje je najosjetljivije, gdje nastaje život, a žena – kao to egizstencijalno mjesto – primila je najviše udaraca u povijesti. Ona je oduvijek bila objekt iskorištavanja, koristoljublja, porobljavana; uvijek je bila bacana u drugi plan… Želio bih dodati da feminizam, kao posebna filozofija, ne čini dobro onima koje navodno predstavlja, jer ih postavlja na razinu osvetničke borbe, a žena je mnogo više od toga. Kampanja feministica dvadesetog stoljeća uspjela je u onome što su željele i – završila je. No ustrajanje na feminističkoj filozofiji ne donosti ženi dostojanstvo koje zaslužuje. Da karikiram, postoji opasnost da se feminizam pretvori u mačizam u suknji.
O pobačaju
Moralni problem pobačaja je predreligijske naravi jer genetski kod osobe nastaje u trenutku začeća. Tamo već postoji ljudsko biće. Odvajam temu pobačaja od svakog religijskog promišljanja. To je znanstveni problem. Nije etički ne dopustiti razvoj biću koje već ima cjelovit genetski kod ljudskog bića. Pravo na život najvažnije je od svih ljudskih prava. Pobaciti znači ubiti nekoga tko se ne može braniti.
O istospolnom braku
Svećenici ponekad govore o određenim pitanjima iz privatnog života ili javnog života, jer nastupaju iz pozicije vođa vjerske zajednice. No nemaju se pravo miješati ni u čiji privatni život. Ako je Bog, stvarajući svijet, dao čovjeku slobodu, tko sam ja da se u to miješam? Mi osuđujemo duhovni progon koji nameće bilo koji vjerski službenik svojim uputama o određenom ponašanju vjernika i zahtjevima koji uskraćuju njegovu slobodu. Bog nam je dao čak i slobodu da počinimo grijeh. Moramo posve jasno govoriti o vrijednostima, granicama, zapovijedima, ali duhovni, pastoralni progon nije dopušten… Uvijek je bilo homoseksualaca… No u povijesti se nikad nije tražilo da se homoseksualnim vezama dodijeli isti status kao braku. Takvo što se toleriralo ili se nije toleriralo, izazivalo je čuđenje ili nije, ali se nikad nije izjednačavalo s brakom… No sada se prvi put u povijesti takav odnos želi i zakonski izjednačiti s brakom, što smatram velikom pogreškom i antropološkim nazadovanjem. To nije samo vjersko pitanje već i antropološko. Ako je takva zajednica privatna, njome nitko nije ugrožen pa tako ni društvo. No ako se ona izjednači s kategorijom braka i ako joj bude dopušteno posvajanje djece, možda će neka djeca biti ugrožena. Svaka osoba treba oca i majku, mušku i žensku osobu koje će joj pomagati u oblikovanju njezina identiteta.
Izvor: Jutarnji.hr
