Ponavljajte dok ne postane istina: Islam nema ništa s tim. Nitko nema hrabrosti priznati: mi smo u ratu! Nitko ga nije objavio, nitko to ne želi reći, nitko neprijatelja ne želi imenovati. Dok liberali na zapadu, predvođeni klempavim Nobelovcem za mir i kćerkom istočnonjemačkog pastora, svim silama pokušavaju izazvati rat s Rusijom, dotle im se vlastito carstvo ruši pod nogama i tone u građanski rat.

Sutradan, dok ovo čitate, će na avatarima biti njemačke zastave, na Božićnom sajmu u Berlinu će biti svijeće i medvjedići, a u crkvama u Berlinu, koje inače zjape prazne, će se održavati molitve za mrtve. A možda i švicarske zastave, no to je već isti dan palo u zaborav. Kao i ubojstvo ruskog veleposlanika u Turskoj uz “Allahu akbar”. Čak i njemačka policija, koja tradicionalno pokušava zataškati sve nestašluke gostiju gospođe Merkel, poput masovnih seksualnih zlostavljanja od kojih je prošlo godinu dana, je odmah rekla da sumnja na terorizam. No državna televizija ARD je unatoč tome rekala kako se možda radi i o sabraćajnoj nesreći! U kojoj je netko sa 70 km/h prošao cijelim božićnim sajmom i zgazio stotinjak ljudi? U ovom trenutku se jedino zna da legitimni vozač kamiona nije bio za volanom, a Die Welt je objavio da je uhićeni vozač imigrant iz Pakistana. To još nije potvrđeno.

Iz Berlina, s ljubavlju

No nevjerojatno je koliko je nekima žao što počinitelj nije kakav bijelac, desničar, kršćanin. Likovali bi da jest! “Vidite kakvi su svi oni” Ovako, kažu da ne treba generalizirati. Ispada da je ovo isto tako mogao biti i budistički svećenik, ili časna sestra. Sretni su što još nije dokazano da je uhićeni Pakistanac kriv. Jer on tvrdi da nije. A rođen je, kažu mediji, 1.1.1993! Pa 70% izbjeglica je taj datum navelo kao datum rođenja! Zašto vjerovati nekom tko laže i ima dosje?! Ali mi i dalje slušamo mantru kako je to “izoliran slučaj”. Kako “nisu svi mulsimani teroristi”, i kao rezervnu mantru kako “u svim religijama i nacijama ima dobrih i loših ljudi”. To ponavjaju upornošću kojom sljedbenici Hare Krišne mantraju onu svoju “Hare Krišna, hare Rama, Krišna Krišna, hare hare”. No tu se ne radi o dobrim i lošim ljudima, jer se u ratovima nikad ne radi o tome. Koliko je “izoliranih slučajeva” potrebno da bi se uočilo obrazac?? Svaka budala može uočiti uzročno-posljedični odnos između islama i terorizma koji se vrši u ime islama. No mediji nisu tu da nas informiraju. Mediji su tu da prikriju nepoćudne i nemoralne činjenice, da uvjere ljude kako nije istina to što vide, već je istina ono što nam oni serviraju! Nešto kao kad dođete kući i uhvatite ženu in flagranti, pa vam ona kaže, “Dragi, nije to što vidiš! Mogu objasniti!” No to je li nešto pravilo ili izolirani incident očito ne ovisi o tome koliko se često događa i postoji li uzorak, nego o tome kako je visoko počinitelj plasiran na listi ugroženih i obespravljenih manjina, te koliko je žrtva visoko na listi “opresora”.

Sad treba očekivati da liberali počnu za ovo sve okrivljavati Putina, Trumpa, Željku Markić, Orbana. I krenu s pričama kako treba pooštriti propise za izdavanje dozvola za nošenje kamiona. I kako Islam nema ništa s tim. Ponavljajte za njima dok god ne postane istina: Islam nema ništa s tim! U međuvremenu, islamisti rade svoj posao – ubijaju nevjernike. U tome imaju pomoć i podršku dekadentnih, bogatih zapadnjaka koji ne mogu shvatiti zašto sirotinja ne može, poput bogatih i moćnih, prigrliti globalizam i multikulturalizam. Jer, djeca bogatih Arapa idu u iste škole u koje i djeca bogatih Europljana – i Osama Bin Laden se školovao po najprestižnijim britanskim internatima i družio s prinčevima i princezama! Oni međusobno posluju, žene se, i ne vide problem. U stilu “zašto i oni ne jedu kolače”. Zato valjda toliko i mrze Trumpa, koji jedini ima hrabrosti reći da je car gol. On je jasno poručio: mi smo napadnuti, mi smo u ratu s islamom. Ne s “terorizmom”. Kao što 1941. svijet nije bio u ratu s “nacistima” nego s Njemačkom. Sve ostalo je samozavaravanje: pritisak na muslimane na zapadu je sve veći da zauzmu jasno stranu, a oni koji zauzmu stranu zapada bit će odbačeni od svojih ljudi. To si ne mogu priuštiti. Muslimani na zapadu će se nužno i dalje sve jače radikalizirati, slijedom svoje brojnosti. To je sociološka datost.

“Danas svjedočimo terorističkim napadima u Turskoj, Švicarskoj i Njemačkoj – i stvari postaju sve gore. Civlizirani svijet mora promijeniti način razmišljanja!”, kaže Trump, Ništa nije točnije od toga! “ISIS i drugi islamski teroristi kontinuirano kolju kršćane u njihovim zajednicama i religioznim mjestima kao dio svojeg globalnog džihada. Ti teroristi i njihove regionalne i svjetske mreže moraju biti izbrisane s lica zemlje, što je misija koju ćemo izvršiti s našim partnerima koji vole slobodu”!

No zapad je u svom fanatizmu gluh i slijep na to, jer nitko ne želi biti proglašen “rasistom”, pa će radije riskirati terorističke napade. Prije godinu dana, napisao sam tekst o stanovitoj lezbo-eko-vege aktivistici iz antifašističke Rijeke, koja je dala upute kolegicama za postupanje s imigrantima. Te upute jasno pokazuju kakav je način razmišljanja do ovog doveo. “Ne prilazite većim grupama muškaraca, nosite maramu, uvijek imajte sprej i zviždaljku… – kad pročitate naputak koji je, sasvim sigurno u najboljoj namjeri, napisala stanovita magistra komunikologije, morate se zapitati – jesu li to upute za postupanje s imigrantima, ili naputak za hranjenje medvjeda u ZOO-u? U naputku piše: ‘Situacija je napeta i kaotična. Jako je bitno da ostanemo skulirani, jer će se početi događati ružne stvari. Ono što savjetujem ŽENAMA: Ako ste u strahu od agresivnih reakcija, nemojte prilaziti muškarcima! Fokusirajte se rađe na žene i djecu. I samo smireno! Nakon ovog što su izbjeglice preživjele na mađarskoj granici, nije ni čudo da se pojedinci ponašaju ljutito, razdražljivo i nervozno. Nemojte da vas to obeshrabri! Djelujte skulirano, fokusirano i hrabro! Ako radite noću, pobrinite se za to da djelujete u grupama. Ako odlučite ići u akciju same – obavezno sa sobom UVIJEK imajte pepper sprej i zviždaljku.

“Ne prilazite im bez marame”

Ako se ipak odlučite prilaziti muškarcima – pripazite da ste obučene primjereno. Uzmite u obzir kulturološke razlike, te nikako muškarcima nemojte prilaziti u kratkim hlačicama, mini suknjama, ili dekoltiranim majicama. Poželjno je imati maramu na terenu. Izbjegavajte prilaženje većim grupama muškaraca! Pripazite na body language! Nekad moramo biti strože i rezerviranije, ali nikad bezobrazne. Mnogo muškaraca pitat će vas hoćete li se fotografirati sa njima. Dobro razmislite o tome hoćete li na to pristati!’”, napisala je ona na svom facebooku, i bila izložena masi grubih uvreda. Naravno, jer bi ta ista djevojka bijele muškarce koji bi se tako ponašali posve drugačije gledala, pa je takav njen naputak inherentno rasistički.

Napisao sam tada kako me njeni aktivistički napori beskrajno podsjećaju na vjerske fanatike iz minulih stoljeća, i prokomentirao kako, iako mislim da je cijela izbjeglička kriza velika farsa i festival licemjerja i sa strane Europe i sa strane Arapa, nikako se ne mogu složiti s onima koji je na faceu grubo i vulgarno vrijeđaju zbog toga što radi nešto što je ipak humano ma kako bilo glupo. I kako smatram da njima koliko se može vidjeti zapravo i nije potrebna pomoć, ali kako će pomoć vjerojatno biti potrebna domicilnom stanovništvu kad ovdje bude tridesetak milijuna agresivnih mladih muslimana u dobi za rat i rasplod.

Svojim iritantnim moraliziranjem lijevi aktivisti poručuju: “Mi smo superirorni. Mi smo ateisti i humanisti, stoga su naša vjerovanja univerzalna i primjenjiva na sve narode i kulture. Ona su iznad islama i iznad kršćanstva, iznad bilo čega u što vi vjerujete. Mi smo vam mama i dadilja koja brine o vama, jer vi niste u stanju sami brinuti o sebi, još ste mali spram nas”. Tko je od migranata uopće tražio pomoć? Jer ako ljudi pomoć nisu tražili, onda je arogantno i bahato pomoć im davati! Ispada da su oni kreteni i zato smo tu mi, bijeli kršćani ateističke denominacije, mi koji ćemo im nesebično dati sve ono što oni od nas ne trebaju kako bismo umirili savjest koju smo sami uznemirili lažima o sebi samima i o tome kako smo mi krivi za sve zlo na svijetu. Jer mi smo Bogovi u svojim očima, i sve što se događa na planeti lošeg je zbog nas, bijelih zapadnjaka, a ostali su zapravo životinje bez mozga i na njima nije nikakva odgovornost. Ni za njihove postupke, ni za njihovu vlastitu dobrobit u njihovim vlastitim državama koje su bile bijedne, gladne, zaostale i vječno zaraćene unutar sebe i sa svima oko sebe prije nego je prvi bijelac uopće zalutao u zabiti Afganistana i Pakistana. Koja bahatost! Naravno, muslimani na taj ateistički humanizam ne gledaju kao na nešto univerzalno, već kao na produkt kršćanstva (što on u stvari i jest), pa ga time ne žele niti prihvatiti.

Napisao sam i kako su imigranti ti koji se trebaju inkulturirati, i prilagoditi, jer ih europske zemlje primaju. Ne obrnuto. Mi se njima ne trebamo i ne smijemo prilagođavati kad su ovdje, na našem tlu, jer njih time zapravo ponižavamo i omalovažavamo, a svoju kulturu dezavuiramo. Bogastvo Europe je plod njene kršćanske kulture i iz nje proizašle etike, društvenih odnosa! Nemamo pravo u ime humanosti odreći se svoje kulture, odbaciti je, ni ugroziti je! Mi u Europi imamo neke zakone i kulturne i društvene običaje i imamo svako moralno pravo, i ne samo pravo nego i moralnu obvezu, od svih koji dolaze tražiti da se tih stvari pridržavaju.

Tim više što ista ta “liberalna” ljevica koja brani pravo muslimana da zlostavljaju svoje žene i prakticiraju svoje pustinjske običaje šalje aktivistice iz “femena” da mokre po katoličkim i pravoslavnim crkvama, fizički napadaju katoličke procesije, i golih grudi prosvjeduju posvuda, pokazujući time potpuno nepoštovanje za sugrađane i uopće kulturu zapada. Ako tako poštuju islamske (anti)civilizacijske običaje kao što je silovanje žena u minici, bilo bi normalno tražiti od njih da poštuju i naše katoličke. A ako netko nije u stanju prilagoditi se našim zakonima, pravilima, i običajima, pisanim i nepisanim, onda ga treba jednostavno, bez imalo sentimentalnosti, deportirati smjesta odakle je došao. Jer šteta koju ćemo tako nanijeti njemu osobno je manja od štete koji će svi ostali trpjeti ostane li on ovdje: to je kao da agresivnu vrstu – biljku, žabu, ribu, insekta – prenesete u ekosustav u kom takvog organizma prije nije bilo. S vremenom će, ako se primi, gotovo sigurno preuzeti rijeku ili stanište, a sve “pitome” vrste će izumrijeti. S vremenom će propasti i cijeli ekosustav. A mi moramo prvo štititi interese mnogih, onda tek nekolicine. Domicilno stanovništvo nitko nema pravo dovoditi u poziciju da se moraju bojati za svoju sigurnost u svojim gradovima i da moraju zaključavati žene i kćerke, jer smo doselili agresivne došljake, nemamo pravo u ime želje ili “ljudskog prava” lisice da uđe u kokošinjac ugroziti kokoši. Nemamo pravo držati egzotične kućne ljubimce, poput vrlo slične aktivistice, vječne studentice i kćerke američkog milijunera, koja je u stanu u Beču držala imigranta iz Somalije kako ne bi bio protjeran zbog više seksualnih delikata i pljački, a koji ju je silovao i ubio. Jer ljudi nisu kućni ljubimci. Da ne govorim da je to inteligentno kao da naselite vukove u nadi da vas oni neće pojesti, jer vi ne jedete vukove. I ne želite im zlo. Dapače želite ih zaštititi.

Fanatizam na djelu

No idućeg dana, iako je tekst bio vrlo benevolentan spram same dotične aktivistice, ona me je nazvala i zamolila da ga uklonim. To sam uradio, ali me je zanimalo čemu, kad je ionako ne napadaju zbog onog što sam ja napisao, nego jedino zbog onog što je ona sama javno objavila na facebooku, a ja doslovno prenio. Ne bi li stajati stajati iza vlastitog izrečenog stava bio minimum građanske hrabrosti?

Moram priznati da je razgovor s lijevoliberalnom “časnom sestrom” bio zanimljivo religijsko iskustvo. Razgovarao sam s pravim vjerskim fanatikom! Pokušala mi je u više navrata u razgovoru nametnuti osjećaj krivnje jer ja ne pomažem jadnim malim migrantima, pa čak i smatram da im zapravo nije u većem broju mjesto u Europi, te mi ponudila volontiranje, ali na način koji je jasno davao do znanja da smatra kako sam ja općenito stvorenje niže moralne i etičke razine s kojim ona, ka prava vjernica, zapravo ne bi trebala niti razgovarati. Opet, vrlo nalik srednjevjekovnim kršćanima koji nisu razgovarali s ljudima drugih vjera – ili sa studentskim udrugama u današnjoj multikulti i polušerijatskoj Velikoj Britaniji, koje ne razgovaraju s “ekstremistima”, a to su svi oni koji se u bilo čemu ne slažu s njma.

Nekako mi se činilo da je objašnjavati djevojci koja je jedinica bogatog oca, koja ima dovoljno novca i džeparca da si može priuštiti krasti Bogu dane volontirajući i putujući po zemljama četvrtog svijeta i brijati na indijsku filozofiju da ja moram zaraditi za sebe i obitelj, da se krediti neće otplatiti sami. Da nemam vremena i da mi nije u interesu da Europa bude “kulturno obogaćena” na taj način. I da ne želim da mi kćerka odrasta u gradu u kom večernji izlazak nije siguran. Aktivistice imaju parolu “bolje silovatelji nego rasisti”, no ako je njima svejedno hoće li ih tko priklati ili silovati, drugima možda nije. Ako su spremne ugroziti sebe, nemaju pravo ugrožavati druge. Ako nemaju svoje djece o kojoj brinu pa zato brinu o napuštenim psima i lutajućim Arapima, ima i onih koji imaju obitelji, i brinu prvo o njima, a tek onda o cijelom svijetu.

Ti ljudi koji dovlače teroriste i silovatelje, od aktivistica koje su tek “korisne budale” do visokog klera liberalizma sa Sorosem na čelu i ljudi koji provode akcijske politike poput Angele Merkel, sa svog visokog moralnog položaja sole pamet nama “mrziteljima” i neprosvijećenim ljudima. Oni jednostavno ne mogu ili ne žele vidjeti kako funkcionira stvarni svijet. Kako si mi koji moramo štititi svoje obitelji i sebe same ne možemo priuštiti luksuz štićenja onih koji nam žele doći glave: uostalom, mi ne možemo znati tko je od onih koji dolaze “balkanskom rutom” terorist – ali možemo biti sigurni da ih među njima ima, i to ne malo. Kako teroriste ne možemo unaprijed filtrirati i izdvojiti, jedino razumno rješenje, jedino rješenje koje može spasiti živote kako bijelih europljana tako i došljaka koji će se naći na udaru osvete zbog terorizma, je taj da ih ne pustimo u zemlje zapada u kojima oni, realno, nemaju što ni tražiti. Jednostavno, niti imaju kvalifikacije koje bi im omogućile normalan život na zapadu, niti imaju kapacitete steći ih. Naravno, postoje iznimke, no na političkoj razini bitna je cjelina, ne pojedinci.

Unatoč svemu tome, liberali i dalje govore kako zatvaranjem granica ne rješavamo problem. “Zatvaranje granica nije rješenje niti će zaustaviti ljude. Neće to učiniti niti Zakon koji je vojsci omogućio izlazak na granice, a kojeg smo uputili na procjenu ustavnosti. Vraćanje izbjeglica koje je najavio ministar Orepić, biti će još jedan u nizu povreda ljudskih prava onih koji bježe pred ratovima i pokazatelj licemjerstva Europske unije”, poručili su istog dana prije napada aktivisti iz “Centra za mirovne studije”, uz parole “Migracije nisu zločin” i “Nitko nije ilegalan”. Naravno, migracije nisu zločin, ali puštanje milijuna ljudi u zemlju bez sigurnosne provjere jest. Naravno, nitko nije ilegalan, ali neki ljudi su ilegalno tamo gdje ne bi smjeli biti. Volio bih vidjeti te aktiviste kako puštaju nepoznate ljude u svoj stan pod geslom “nitko nije ilegalan”, ili kako ulaze u trezor banke pravdajući se time da oni nisu ilegalni!

A na ulicama Stockholma i Pariza je davno već rat, pale se automobili, stvaraju se zone u koje je bijelim kršćanima – neformalno, ali de facto – zabranjeno ući, u kojima ne važe zakoni države, geta u kojima sve žene nose burke i u kojima su na snazi jedino islamski zakoni. Jer druge zakone stanovništvo ne želi, pa ih nije moguće niti provoditi. Sve se to dogodilo na međunarodni dan izbjeglica, koji je Merkel obilježila upravo u Berlinu. A dodatnu simboliku je teroristički čin dobio time što se odigrao ispred ruševina katedrale srušene u savezničkom bombardiranju Berlina 1943, i nove staklene na istom mjestu. U Alepu je rat gotov: u Berlinu je tek počeo.

Osjećaju li svi oni koji su kumovali tome da ćemo Božiće slaviti u strahu, zabarikadirani u kućama, imalo srama? Ili i dalje misle da su njihovi postupci moralno opravdani? Prošlog tjedna pisao sam o tome kako je dosta bilo “sakrivanja” Božića jer ta riječ muslimane i neke ateiste vrijeđa. Postoji jasna veza između terorističkih napada i našeg vlastitog odricanja od Božića u ime političke korektnosti i multikulturalnosti: terorizam smo omogućili mi, svojom slabošću, i prezirom spram vlastite kulture. Zašto bi muslimani poštivali Božić kad ga mi ne poštujemo? I zašto bi uopće poštivali naše živote, kad nas same nije briga za vlastitu sigurnost i sigurnost svoje djece, jer ganjamo “više ciljeve” i visoke moralne ideale? A to isto su radili i nacisti i komunisti. Kako god, mi smo u ratu – i što prije sebi to priznamo, što prije prestanemo živjeti u “denialu”, šteta će biti manja. Uostalom, i Hitlera i Miloševića se moglo zaustaviti na vrijeme – ali nije, upravo radi humanista, mirotvoraca, zagovornika “bratstva i jedinstva”, ne onih koji su na vrijeme upozoravali na opasnost.

Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save