Tko je šaptao u uho Petrovu i time dokrajčio Karamarkovu politiku?
Na izvanrednoj konferenciji za medije na sam Badnjak Vlada Republike Hrvatske odlučila je Hrvatskoj pod bor ostaviti poklon – jedan od najuspješnijih spinova godine, ako ne i više. Hrvatska je, naime, izgubila arbitražu u Ženevi koju su na neutemeljenim tvrdnjama odlučili pokrenuti Zoran Milanović i Ivan Vrdoljak, no Vlada je tu informaciju u potpunosti zasjenila odlukom o renacionalizaciji INA-e. Svi se mediji tako bave izračunom koliko će nas koštati ta brzopleta odluka, jedan je urednik, pomalo neočekivano, i spomenuo da je Tomislav Karamarko bio u pravu, ali nitko nije postavio pitanje čije su to usne svojevremeno slatko šaptale u uho Bože Petrova, Mire Bulja i inih.
Devetnaestog dana mjeseca travnja 2016. godine tadašnji je drugi potpredsjednik Vlade Božo Petrov javno pozvao tadašnjeg prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka da se ogradi od Joze Petrovića. Osim toga rekao je kako je on kao potpredsjednik Vlade brifiran tako da ima razloga biti optimističan oko ishoda arbitraže INA-e i MOL-a. Nakon toga javnosti se obratio također brifirani Miro Bulj koji je pozvao da se istraže veze tvrtke Joze Petrovića s tvrtkama u vlasništvu obitelji članova Vlade. Tadašnji ministar gospodarstva Tomislav Panenić ponovio je ocjenu o odličnim izgledima Hrvatske u arbitraži za koju je Karamarkov HDZ tražio da se prekine dogovorom, a što su Most i SDP tumačili kao izdaju nacionalnih interesa.
Sjećamo se, nakon nekoliko nesvrstavajućih izjava i sam je tadašnji predsjednik Vlade Tihomir Orešković stao na stranu Bože Petrova te zatražio ostavku Tomislava Karamarka. Zbog sukoba interesa. Nakon spektakularne medijske kampanje koja je imala za cilj dokazati da Tomislav Karamarko kao predsjednik stranke s najviše mandata i prvi potpredsjednik Vlade nije smio iznijeti stav o štetnosti arbitraže za hrvatske nacionalne interese, štoviše, da je tek za vrijednost samovoza kojim upravlja njegova supruga nekoliko godina unaprijed prodao nacionalne interese mrskim Mađarima. Sama pretpostavka da je čovjek toliko lucidan da izvrši transakciju nacionalnim interesima posredstvom dame koja mu tada nije bila supruga, a u trenutku dok je bio u debeloj oporbi zavjetnim čuvarima nacionalnih interesa nije mnogo značila. Nije im značila ništa niti činjenica da je većinu Karamarkova radnog vijeka obilježilo upravo prikupljanje informacija o nacionalnim interesima, odnosno hipoteza da su mu u tome pomagali ljudi za koje se ne bi smjelo isprva zaključiti da su baš to činili. Nije im, na kraju krajeva, ništa značila niti činjenica da arbitraža ovisi o jednoj izjavi, onoj o uzimanju mita kojem se nikada nije našao niti trag.
U svakom slučaju sve je završilo novim izborima, dokinućem Karamarkove politike te eliminacijom Karamarka iz političkog života uopće. Tko ga se glasnije odrekao, taj je povećavao svoju hipoteku. Bivši su bivši, zar ne?
Stav koji je Karamarko iznio pokazao se ipak potpuno ispravnim. Nitko mu se za to nije ispričao i to je prilično shvatljivo, položaji većine danas izgrađeni su na njegovu padu, no pitanje i dalje stoji. Ne čini se zaista da su gospodi Petrovu, Bulju ili Paneniću namjere zle, ali neka kažu tko ih je brifirao. Čini se kako ne bi bilo dobro da ih taj ponovo brifira, barem dok ne sazriju u politici.
Ako je, dakle, u nacionalnom interesu bila objava posve legalnih ugovora Drimije i Peritusa, onda je najmanje jednaka obveza prema javnosti saznati tko je te ugovore plasirao medijima, tko je spomenutoj gospodi jamčio uspjeh Hrvatske u arbitraži te tko je izazvao najveću parlamentarnu krizu od hrvatske samostalnosti i najbitnije – s kojim ciljem.
Autor: Krešimir Kartelo/direktno.hr
1 comment
Tko je da je bio saptac,radio je i manipulirao nezrelim mostovcima koji sebi umisljaju moralni kodex hrvatskog političkog zbivanja,žalosno da hrvatski čovjek ne može imati vjere u političare koji sami sebi iskaču u usta,a gradjanima nose iz usta,sramotno i nevjerodostojno gosp.Petrov.