Tvrtko Dolić: Uvedimo celibat za dužnosnike ili krenimo u oružanu pobunu
DOUŠNIČKI NEPOTIZAM VLADA HRVATSKOM Celibat je imovinski stabilizirao Crkvu. Treba ga uvesti i za političare i državne činovnike. Želite služiti zajednici? Nemamo ništa protiv, ali vaše odurno spolovilo ide u mirovinu! Ovako nas političari potkradaju, vuku naša dobra u svoje obitelji i o našem trošku ševe okolo sve redom, do kolektivnog povraćanja nacije.
Vi se možda šalite? Zaista interes zajednice stavljate iznad svog osobnog? Ali, Vi onda morate birati posvećenost u svome pozivu. Predlažem da prestanete podizati dasku na školjci, kada se dehidrirate. Dakle, druga je mogućnost da vaše odurno spolovilo ide na panj! Lustracije bi trebale biti kastracije! Naravno da je teško provesti konkretnu selekciju izdajničkog nakota, pa predlažem ‘lustriranje’ svih struktura. Onome tko je u posljednjih 94 godine obavljao bilo kakve državne poslove u bilo kojoj državi na ovome prostoru, treba maksimalno skratiti odvodni crvuljak. Ne paše vam? Fuj – mokraća vam curi niz jajca? Nema problema, odrezat ćemo vam i jajca!
Pamtite li 1994. i sukob unutar Ozne i Udbe? Stipe Mesić i Josip Manolić malo su precijenili svoje osobne izrasline, pa su prevagnuli na krivu stranu, a Josip Perković održao se u sedlu. Ili je Franjo Tuđman ostao uz Perkovića? Nikad se ne zna! Neki udbaši ostali su nedodirljivi, a neki od takvih formirali su svoje sigurnosne dinastije. ‘Pobjednik’ Franjo Tuđman uskoro je umro, pokopan i zabetoniran, pa su Mesić, Manolić i Perković ponovno bili sretna familija. Da su činovnici iliti nametnici na bilo koji način na vrijeme ‘lustrirani’, mogli smo računati na generacijski odlazak izdajnika. Ovako se dogodilo, primjerice, da Josip Perković dobije sina, kojega je trebalo uhljebiti u paradržavi kojoj je stariji Perković pripadao. Naravno, Josip Perković nije dao ime sinu po Aleksandru Makedonskom nego po Aci Srpskom, jer se s takvom nacionalnom samosviješću brzo uspinjao u hijerarhiji Udbe. Možete li zamisliti što je sve morao izjaviti stariji Perković da bi mu Udba i Partija povjerili svoje operacije protiv hrvatske emigracije i ‘unutarnjeg neprijatelja’. Josip Perković uspeo se do pozicije šefa SDS-a SRH, odnosno republičke SDB! Danas nam Perkovićevo udbaško bratstvo servira Acu kao Sašu – sin svećenika jugoslavenske Udbe radi u uredu predsjednika formalno samostalne Hrvatske i konkurira za čelnika ‘hrvatske’ tajne službe!
Mladi pošteni Hrvati ne žele da im otac gradi karijeru. Uvijek sam se pitao kako mlađi Perković doživljava svoga oca. Srami li se svog podrijetla? Uvijek može reći da je njegov otac bio bliski suradnik Franje Tuđmana, Stipe Mesića i Ive Josipovića – Isuse, sve sami predsjednici RH! Da su Perković i njemu slične spodobe na vrijeme ‘lustrirani’ i tako izloženi Javnosti kao ružne jugoslavenske ženturače, savjetnici u takozvanom Uredu predsjednika RH bili bi sinovi iskrenih domoljuba. Naša povijest krenula bi boljim putem. Naša budućnost ne bi bila ovako neizvjesna. Osim što bi naš BDP sustizao turski rast, danas bismo razbijali glavu kako privući Srbe da se vrate u našu Banja Luku. Dosadašnji predsjednici RH bili bi politički marginalci, ubogi jugoslavenski penzići, a u najboljem slučaju bivši robijaši, koji bi negdje u ovo vrijeme izašli iz pržuna kao punopravno osuđeni neprijatelji Domovine. Mesić je bio u prilici obijati pragove u potrazi za poslom i u vrijeme kada se zaklinjao u Jugoslaviju. Zamislite Josipa Manolića kako tiho izlazi iz kaznionice koju je vodio, za vrijeme Tita! Dobro, Tuđman bi se izvukao kao hrvatski disident iz vremena Jugoslavije. U svakom slučaju, da prezauzeti dragi Bog kojim slučajem obrati pažnju na ovaj ukleti prostor, Mesić, Manolić i Josipović prekapali bi kante za smeće da prežive, a oni nesretnici koji to danas čine živjeli bi dostojno čovjeka.
Zamislimo prednosti ‘lustriranog’ udbaša, koji sa znatno manje strasti likvidira hrvatske domoljube. Vinko Sindičić sasuo je u našeg legendarnog Nikolu Štedula 117 metaka, a da je bio manje napaljen Štedul bi dobio samo jedno olovno zrno ravno u srce, pa taj hrvatski vampir, kako ga zvao Beograd, ne bi preživio. Znam, znam što mislite – udbaše bi trebalo kastrirati danas, ako smo to propustili na vrijeme učiniti. Nemam ništa protiv. Vraga, krivo sam se izrazio – to bi me istinski razveselilo! Bilo bi krasno gledati kako jedan po jedan ispadaju sa intezivne njege na kirurgiji, u radnim hlačama bez šlica. Josipa do Josipe! Ali, od lustracija za sada nema ništa. Sindičića je ‘hrvatska’ država sudski proglasila nevinim! Udba i dalje nesmetano vlada Hrvatskom i ševi nas u zdrav mozak. Jeste li prije tri desetljeća mogli povjerovati da će se SRH osamostaliti prije isteka milenija i da će udbaši i Partija i dalje vladati ‘samostalnom’ Hrvatskom? Neukus je otišao tako daleko da se normalnom čovjeku povraća od ovakve ‘hrvatske’ države.
Kada sve zbrojimo, pitamo se jesmo li mi Hrvati normalni ljudi? Ne žurite sa krivim zaključkom – nije riječ o nekom nacionalnom defektu. Jer, usprkos našoj razjedinjenosti, problem nije u nama. Strani centri moći kontroliraju formalno suverenu Hrvatsku, od njenog prvog dana. Jugoslavija je bila perjanica Zapada unutar komunističke topologije država. Još od vremena Hladnog rata trajala je bliska suradnja tajnih službi SAD i zapadne Europe sa tajnim službama Jugoslavije, koja je lažno podržana kao drugačiji put u socijalizam – zapravo se radilo o jednako okrutnoj boljševičkoj varijaciji. Tih nesretnih 90-tih vanjski centri moći jednostavno su nastavili kontrolirati RH preko jugoslavenskih bezbednjaka, s kojima su već godinama bili u kontaktu. Tajni doušnici glumili su Hrvatine, poznati udbaši glumili su preobraćenike, a tajna vanjska jugoslavenska agentura zauzela je pozicije rezervirane za hrvatsku emigraciju. Cilj je bezobzirno preotimanje Lijepe Naše i pretvaranje Hrvata u jeftinu radnu snagu. Uskoro će nas sustići novi Zakon o radu, sročen za antičke robove. Naravno da će mimoići udbašku djecu, na njihovim ugodnim pozicijama savjetnika. Cijela vojska udbaša i udbaške djece popunila je ‘našu’ diplomaciju, a ugodne i dobro plaćene predstavničke pozicije čekaju ih i u administraciji EU. Skoro svi naši tajkuni zapravo su udbaška djeca. Koji mini i midi poslovi? Udbaši su uvijek ‘radili’ skraćeno i za svoje muljanje primali tri plaće. Bojim se da smo lukavo izigrani i da ‘lustracije’ i/ili celibat možemo nametnuti samo kroz ozbiljnu oružanu pobunu.
Tvrtko Dolić