Tomić piše kao da ga netko opet zalio fekalijama
Kontroverzni literata Ante Tomić nikako da se riješi smrada s glave, bez obzira na „tovarski“ šešir, kojeg neprestano nosi u nadi da će ga barem malo spasiti, ako mu netko opet „na mozak“ isprazni kantu punu izmeta.
Taj i takav spisateljski „smrad“ u novogodišnjem broju Jutarnjeg lista (31.12.2016. i 1.1.2017.) u pamfletu s naslovom „Ratnici iz Širokog i Ljubuškog nisu kopilad bez ćaće“ vratio je kantu koju je svojedobno zaradio nikome drugome nego obitelji – dr. Franje Tuđmana! Svoj literarni uradak, s kojim može konkurirati i za „novinara godine“ počinje ovako: „Dok je Franjo Tuđman bio predsjednik, njegova je obitelj bila rijetko uspješna. Premda je zemlja propadala i ekonomske i političke okolnosti su bile, blago rečeno, očajne, oni su, trudom i talentom, blagoslovljeno stjecali i napredovali. Sin Miroslav bio je superšpijun, nešto kao James Bond, a mlađi, Stjepan, ugostitelj i producent holivudskih perspektiva. Kći Nevenka totalno je razvaljena u trgovini, unuk Dejan drmao u bankarstvu, a Siniša, đavo mali, obijesno je palio gume na automobilskim trkalištima. Čak je i baka Ankica umirovljeničku dokolicu ispunjavala dobročinstvenim biznisom. Igračkom, čokoladom ili parom toplih čarapa razveselila je bezbrojnu ratnu siročad“.
Kako je to ovo „pero“ moglo saznati, prije svega da je Hrvatska (on piše „zemlja“!) pod Tuđmanom propadala? Pa, on je bio pitomac vojnih škola zločinačke JNA, a kad je počeo hrvatski obrambeni Domovinski rat vjerojatno je nastavio tu svoju djelatnost, za koju se školovao. Stoga on dobro sve zna i o „superšpijunima“, ali i o „baki“ koja je dobročinstvo pretvorila u „biznis“! Takvih ljigavih i smrdljivih novinarskih literata, ekstremnih ljevičara s crvenom zvijezdom petokrakom na srcu i čelu ima svaka malo „važnija“ novina, a uz to su i svi iznimno dobro povezani.
Kao prvo, gospođa Ankica Tuđman, koja je prošle godine proslavila devedeseti rođendan (!), već 24 godine uspješno vodi Humanitarnu zakladu za djecu Hrvatske, a koja je poznata i pod sloganom – I jednom kunom možemo pomoći! Zahvaljujući toj zakladi dosad je na tisuće i tisuće siromašnih ljudi, a i veliki broj djece, primilo prijeko potrebnu pomoć. O tome se naravno ne piše i ne govori. Više se pisalo o kanti s govnom s kojom je netko svojedobno usred Splita zalio Tomićevu mudru glavu nego o svim humanitarnim akcijama uvažene i iznimno cijenjene gospođe Tuđman. I to nešto govori.
Zatim se ovaj „novinarski isprdak“, kojeg možete naći na popisu JNA, ali ne i u Registru hrvatskih branitelja, ruga i nabacuje blatom s pripadnicima HVO-a, ističe da je Tuđman samo pio viski sa svojim „nerazdvojenim neprijateljem“ Slobodanom Miloševićem, bavi se obiteljskom situacijom Stjepana Tuđmana, ali i neprijateljskim pretenzijama Hrvatske prema Bosni i Hercegovini. On sve zna o Mati Bobanu i Dariju Kordiću, za koje nema lijepih riječi, itd. i tome slično.
Tako kako Tomić piše o obitelji Tuđman, tako ni jedan hrvatski pa ni srbijanski novinar ne piše o obiteljima Slobodana Miloševića, Nikolića, Šešelja, Dodika, Karadžića, Mladića. Srbima vjerojatno ne pada ni na pamet da bi takvom „JNA-isprdku“ dodijelili i rubriku u novinama, a kamoli nekog njemu sličnog proglasili i perom godine!
Nu, ne znamo jeste li primijetili, Tomić ima i svojeg dvojnika – Rade Šerbedžiju. Barem što se šešira tiče. Rade ga je nataknuo na glavu da podsjeća na Krležu. Uz to izigrava boema (to mu je najbolja uloga!), a on i njegova Lenka vode privatno kazalište na Brijunima, koje plaća – država. Tomić također igra neku vrstu „boema“, i on nosi šešir, (kao recimo Matoš), ali ni to ga nije spasilo od hrpe fekalija koje su mu čak navrle na oči i uši, a možda i u usta!
Šteta, ako ih je progutao, a nije povratio!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
Izvor: dragovoljac.com
