Voli li Bog sve ljude jednakom ljubavlju?
I kad je najteže Bog je s tobom
{jathumbnail off}Već me dugo vremena muči jedno pitanje: Voli li Bog sve ljude jednakom ljubavlju ili pravi razlike među nama? Možda su mu neki draži od drugih. I Isus je vjerojatno najviše volio svoju Majku, zatim Petra, Jakova i Ivana (uvijek ih je vodio sa sobom), ostale apostole, svoj narod, a zatim pogane.
Zašto je, primjerice, Isus odabrao baš sv. Pavla, a tolike druge pustio da lutaju? Zašto je rekao svetoj sestri Faustini da će štititi duše koje šire štovanje njegova milosrđa i da ih neće stići pravda? Zašto ne bi bio jednako milosrdan sa svima, a ne samo s onima koji devet dana mole njegovu krunicu itd?
Riječanka
I otac i majka redovito vole svako svoje dijete, ali ne postupaju sa svakim na isti način. Neko traži više nježnosti, neko pak voli biti samostalnije. Razlikuju se i po ukusima i sklonostima. Ali svako je roditeljima toliko važno i drago da bi za svako bili spremni umrijeti.
Isus kao učovječeni Bog, kao pravi čovjek, nije ni mogao jednako blisko prijateljevati sa svim suvremenicima širom svijeta. Svaki je apostol imao prilike uvjeriti se u njegovu ljubav, a nije svaki tražio jednaku bliskost. Razumije se da je posebnom sinovskom ljubavlju mogao ljubiti samo svoju majku.
Za svetoga Pavla znamo kako se Isus s njime susreo i znamo da ga Pavao nije odbio. No Isus na razne načine djeluje na svaku dušu i ne zapušta onoga koji ga prihvati. Dapače, ne odriče se ni onoga koji ga odbije, na svakoga nastoji djelovati sve do smrti, a posebno mu na smrtnom času pruža priliku za pokajanje i obraćenje.
Premda o tome nemamo izričite objave, medu kršćanskim misliocima sve više prevladava uvjerenje da je posljednji trenutak života, na pragu vječnosti, osobito dragocjen, da Bog tada daje čovjeku posebna prosvjetljenja.
Što se pak tiče privatnih objava poput navedene svete Faustine Kowalske, dotični sveti ljudi šire poruku Božjega milosrđa svaki na svoj način, prema vlastitom shvaćanju i ukusu. To jedno drugom ne proturječi, a različite ponude stoje vjernicima na raspolaganju već prema njihovim sklonostima. Tko Boga ljubi, ne može biti zavidan drugima misleći da njih ljubi više, dopušta da ih ljubi drugačije na njima primjereni način. Različite krunice, devetnice ili trodnevnice, posebne pokore i duhovne vježbe samo su različita pomagala za poticanje i izražavanje te iste ljubavi.
I nemojte se sad sami sebi čuditi što vam dolaze takva pitanja. Biblijski su vjernici, sve tamo od Abrahama, naučili biti s Bogom iskreni, postavljati mu pitanja na koja ne znaju sami odgovoriti, s njim se pogađati, čak mu i prigovarati – uvijek s pouzdanjem.
Izvor: Glas Koncila
