Klanjatelji u duhu i istini
Bogojavljenje, 2014.
Sadržaj svetkovine Bogojavljenja čini neobičan evanđeoski prizor u kojem nepoznati mudraci s istoka dolaze k Isusu u betlehemsku štalicu, klanjaju mu se i donose mu darove. Došli su izdaleka. Nitko ne zna odakle. Nagađa se da bi to mogla biti Perzija. Crkvena tradicija ih je kasnije prema starozavjetnim proroštvima (Iz 60, 5-6; Ps 72, 10-11) nazvala kraljevima te ih interpretirala kao predstavnike različitih kontinenata.
Tako su došli do spoznaje da se rodio ”Kralj židovski”. Ta spoznaja toliko ih je ushitila i zaintrigirala da su poduzeli tko zna koliko dug i naporan put samo da bi ga pronašli. Kada ga pronalaze, iskazuju mu najdublje poštovanje: klanjaju mu se i časte ga darovima zlatom, tamjanom i smirnom. U ovim darovima crkvena tradicija otkriva da su mudraci Isusu priznali kraljevsko (zlato) i božansko (tamjan) do dostojanstvom te nagovijestili njegovu smrt (smirna).
Odnos ovih tajanstvenih posjetilaca prema Isusu vrlo je znakovit. U njima vidimo mudrace, učenjake, prirodoznance koji istražuju svijet oko sebe, napose prirodu, razmišljaju o onomu što vide, traže smislenost i svrhovitost svijeta. U svakom slučaju bili su to ljudi koji su iz ljudske mudrosti i prirodnih pojava znali prepoznati Božje znakove. Vjeruju da prirodne pojave i zakoni ukazuju na Boga i da to čovjek upornim traženjem može otkriti.
Pored iskrene i ustrajne znanstvene radoznalosti, kod ovih nas mudraca jednako zadivljuje njihova jaka i ponizna želja da pronađu ”novorođenog kralja židovskog”. Ne zatvaraju se u samodostatnost vlastitih spoznaja, nego ponizno prihvaćaju izazov otkrivanja i traženja. Njihovo znanje i traganje dovodi ih do čina klanjanja Bogu u kojem se pridružuju Mariji, Josipu i pastirima.
Od ovih mudraca potpuno su drugačiji Herodovi mudraci, pismoznanci i svećenici. Oni pored zvijezde imaju i Pisma. A Pisma otkrivaju isto što i zvijezde: u Betlehemu Judinom, kaže prorok, ima se roditi ”vladalac koji će pasti narod moj – Izraela”. Ipak, unatoč jasnoj spoznaji, oni se ne pokreću!? Ostaju nepokretni i nepokrenuti u svojim palačama. Nemaju želje da krenu i pronađu tako željno iščekivanog Kralja te mu se poklone. Nevjerojatno i tragično za jednog židovskog svećenika ili pismoznanca. Herod je još tragičniji! On u novorođenom Kristu vidi suparnika kojeg valja pod svaku cijenu ukloniti.
Čini mi se da se danas kod mnogih ljudi u modernom svijetu događa upravo ovaj proces koji se dogodio Herodovim mudracima. Unatoč Objavi, unatoč govoru zdravog razuma, unatoč govoru mnogih mudrih ljudi različitih kultura koji svi zajedno potvrđuju istu istinu o Bogu, sve to nimalo ih ne potiče da povjeruju i traže. Oni se jednostavno ne žele klanjati se Bogu. Uz različite izgovore i opravdanja radije ostaju u svojim ”kraljevskim palačama”, u svom ograničenom svijetu u kojem nema mjesta za Boga Spasitelja. Neki od njih, kada dobiju vlast u ruke, postaju doslovno poput Heroda. Njima ”novorođeni kralj židovski” smeta i nastoje ga svim dopuštenim sredstvima ukloniti. Kad čovjek ne želi prihvatiti istinu, kad-tad se pretvori u njezinog zatiratelja.
Tri kralja-mudraca snažna su biblijska poruka kako se Bog objavljuje svima i na različite načine. I kako ga mogu naći svi koji ga iskrena srca traže. Jedan te isti Bog temelj je svake istine: one koju su naviještali proroci, one koju Bog čudesno objavljuje (pastiri, Josip i Marija) kao i one koju otkrivamo svjetlom vlastitog razuma. Svako otkrivanje istine vodi do istog Boga, jedinoga i pravoga Boga, Stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivog i nevidljivog.
Blagdan Bogojavljenja nosi snažnu poruku univerzalnosti spasenja koje Bog nudi ljudima svih naroda, kultura i rasa. Valja nam zato naučiti u svakom čovjeku gledati Božje dijete, Božjeg bogotražitelja. Postoje mnogi različiti putovi koji nas vode do Boga i njegova Sina Isusa Krista. Jedni vode preko proroka, odnosno Objave, drugi po čudesnim znakovima koje susrećemo, drugi opet po ustrajnom razumskom traženju i ispitivanju pojava, vlastitih iskustava i događaja u svijetu koji nas okružuje. To su ova tri mudraca. Sve te i takve poklonike pravoga Boga Isus, novorođeni Kralj, okuplja u jaslicama. Za sve se rodio i donio spasenje: smisao i ljubav. Ono što nas zbilja razlikuje jest stav klanjanja: klanjamo li se Bogu, svom nebeskom Ocu, ”u duhu i istini, jer takve klanjatelje traži Otac” ili ne?
don Marinko Mlakić
