O NAVODNOM PLAGIJATU MINISTRA BARIŠIĆA
Foto: Ronald Goršić / HANZA MEDIA
Hrvatsko nebo je u telefonskom razgovoru sa prijateljem portala dr.Josipom Stjepandićem upućenim u znanstvene radove (jer se i sam bavi znanstvenim radom ) pokušalo doznati koliko je utemeljena tvrdnja da je ministar Barišić počinio kazneno djelo plagijata za kojega ga optužuju. Na žalost zbog nedostatka vremena razgovor i nije potrajao. Ostavit ćemo čitateljima ovoga portala da i iz ovoga kratkog razgovora procijene i sami je li riječ o plagijatu ili ne, piše na portalu hrvatskonebo.com. Tekst prenosimo u cijelosti.
Kako se utvrđuje plagijat?
S obzirom da je znanstvena produkcija posljednjih godina gotovo eksplozivno narasla, izdavači koriste specijalni softver za automatsku analizu prispjelih manuskripata, te se manuskripti sa znatnim udjelom sličnih ili podudarnih dijelova naprosto izlučuju iz procesa recenzije, prije nego li je itko ocijenio njihovu kvalitetu.
Kod manuskripata s niskim stupnjem podudarnosti u tijeku postupka recenzije recenzenti, ali i uredništvo časopisa, imaju odgovornost za sva poboljšanja i ispravke, pa tako i one koje bi mogle potpadati pod pojavne oblike plagijata. U praksi to znači da ispravnost objavljenog članka potvrđuju najmanje 4 osobe visoke stručne razine (najmanje 2 recenzenta i 2 urednika).
Usprkos tomu, može se dogoditi ozbiljna povrjeda znanstvene etike, koja kad se utvrdi dovodi do toga da dotični časopis sporni članak povuče (retrackt). To se događa vrlo rijetko, ali ne smije se isključiti. Takvi se autori stavljaju na tzv. crnu listu.
Da bi se utvrdio plagijat, ocjenjivač mora biti na istoj ili višoj stručnoj razini na predmetnom području kao autori teksta, što krug potencijalnih “sudaca” drastično sužava. Svi drugi mogu iznositi sumnje, ali ne presuđivati. U hrvatskoj javnosti neopaženo je prošla izjava profesorice Hrabar, koja je nedavno ispravno utvrdila da profesor, koji je predsjednika Ustavnog suda optužio za plagijat, te za to nepravomoćno bio osuđen zbog klevete, uopće nije kompetentan da sudi o tome, jer to nije njegovo područje.
Što je od svega toga napravljeno u konkretnom slučaju?
Očigledno vrlo malo, osim što kritičari ministra Barišića općenito optužuju za nedopušteno preuzimanje tuđeg teksta bez citiranja. Oni se čak nisu ni potrudili da manuskript članka analiziraju softverom, iako je prošlo 5 dugih godina od njihove prijave!
Neki političari, te očigledno s njima sinkronizirani i dirigirani mediji koriste teške riječi plagijat i plagijator, a da to pravomoćno uopće nije utvrđeno!
Što bi se moglo napraviti da bi se naknadno utvrdilo je li sporni članak plagijat?
Ja sam od predmetnog članka uzeo prvi dio s 2000 od ukupno 2262 riječi (bez sažetka, fusnota i opreme teksta) te proveo standardnu analizu softverom Plagscan. Podudarnost i sličnost utvrđena je u na 8 mjesta ili 4,9% ukupnog teksta. Kad se malo podrobnije pogledaju sporni dijelovi, onda se problem reducira na jednu dugu rečenicu s 35 riječi: „Democracy is not only a distinctive set of political institutions or a social and economic order but firstly a specific process of making collective and binding decisions with equal and free citizens in the center.” Takva bi rečenica mogla stajati u programu kakve političke stranke ili u priopćenju recimo Europskog parlamenta.
Možda postoji neki drugi softver, koji bi našao veći udio spornog teksta. Neovisno o tomu, stručnjak na dotičnom području (filozof) morao bi donijeti konačni sud, da li sličnost i podudarnost potpadaju pod pojavne oblike plagiranja.
S moje strane mogu reći da bi, ako bi se ovako strog kriterij primjenjivao na sve publikacije, onda bi malo koja ostala neokaljana. U časopisima na tehničkom području, koje ja uređujem, pojedinačne, potpuno izolirane sporne rečenice ne bi dovodile do neke sankcije, osim naputka da se ili korektno citiraju ili izbrišu. Naknadno se uvijek može objaviti tzv. errata s korigiranim dijelom teksta.
Treba li ministar Barišić podnijeti ostavku zbog odluke Odbora ze etiku u znanosti i visokom obrazovanju?
Nikako! Očigledno je da bi ova prijava ostala u nekoj ladici da on nije postao ministrom. Rukopis njegovih kritičara je isti kao prije godinu dana u slučaju ministra Crnoje, koji je morao odstupiti zbog prekršaja, za kojeg u Njemačkoj na primjer uopće nije predviđena standardna kazna! Neki to zovu programiranim stvaranjem kaosa, a drugi specijalnim ratom!
Kad bi ovaj tobožnji plagijat doista bio ozbiljan problem hrvatske znanosti, kakvim se prikazuje, onda bi u Hrvatskoj tekli med i mlijeko.
Kako se obraniti od takvih napada?
Predsjednik Ustavnog suda Šeparović ispravno je postupio kad je svog kritičara tužio zbog klevete. Kad bi gospodin Barišić isto tako postupio prema jednome ili dvojici svojih najžešćih kritičara, te medija koji takve teške optužbe prenose bez ograde, siguran sam da bi hajka protiv njega brzo utihnula.
Daran Bašić/Hrvatsko nebo
