Molitva – Petak, 13. siječnja
Božja prisutnost
Kad sam pozvan u zajedništvo s prijateljem,
jedva to dočekam i osjećam se počašćenim.
Kad me Bog poziva da provedem vrijeme u njegovoj blizini,
on želi da upoznam i osjetim njegovu ljubav.
U vjeri i nadi otvaram svoj razum i srce k Bogu,
i molim ga da mi pomogne da postanem još svjesniji njegove ljubavi i prisutnosti.
Sloboda
Bog me tada poučavao
kao što učitelj poučava učenika. (sv. Ignacije)
Podsjetit ću se da ima još mnogo stvari kojima me Bog treba poučiti,
i molit ću za milost da ih uočim
i dopustim mu da me po njima mijenja.
Svjesnost
Znajući da me Bog bezuvjetno voli,
mogu si priuštiti da budem iskren u onome što jesam.
Kakav je bio protekli dan? Kako se sada osjećam?
Sasvim otvoreno, podijelit ću svoje osjećaje s Bogom.
Riječ Gospodnja
Mk 2,1-12
Pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum pročulo se da je Isus u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ.
I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: “Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.” Sjedili su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: “Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?”
Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi pa će im: “Što to mudrujete u sebi? Ta što je lakše? Reći uzetomu: ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?’ Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!” I reče uzetomu: “Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!” I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima.
Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: “Takvo što nikad još ne vidjesmo!”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Jedna od životvornih stvari koje Isus čini u evanđeljima, kao i u današnjem, jest opraštanje grijeha. Čineći to on nas ohrabruje ne samo da opraštamo drugima, nego da prvo oprostimo sebi. Ako to učinimo naučiti ćemo živjeti u miru sa stvarnošću. A stvarnost je kako smo ograničena ljudska bića i griješimo; ili smo, često, nemarni u svojem ponašanju.
Donesi pred Isusa pogrješke iz prošlosti za koje misliš da si teško možeš oprostiti. U svjetlu današnjeg evanđelja poslušaj Isusovu želju da ti oprosti, ali i da ti oprostiš samome sebi. Slobodno mu reci ako te kod Isusa privlači njegova moć opraštanja.
Razgovor
Dragi Isuse, otvaram ti svoje srce.
Mogu ti reći sve što me muči.
Znam da se brineš za sve što se tiče moga života.
Nauči me da živim u znanju da se ti brineš danas za mene,
da ćeš se brinuti sutra i sve dane moga života.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
