Čini se da smo došli do konačnog napada na Hrvatsku u ovom „specijalnom ratu“ koji traje već dvadesetak godina. Na ciljniku svih znanih i neznanih unutrašnjih i vanjskih neprijatelja našla se je i sama predsjednica. To je bilo i za očekivati, kad nismo gasili vatru dok je još bila mala, nego smo dopustili da se požar mržnje prema Hrvatskoj razbukta dotle da ga je vrlo teško obuzdati.

POČELO JE S MIJOM CRNOJOM

Malo se tko danas sjeća čovjeka koji se zove Mijo Crnoja, za kojega mnogi misle da nije važan u ovom slijedu događaja. Ali, stvari nisu takve kakvima se čine, pa se ni važnost ljudi ne može procjenjivati po tome koliko su dugo i gdje stajali pod reflektorima.

Da se podsjetimo. Odmah nakon izbora na kojima nitko nije pobijedio, odnosno HDZ je uvjetno rečeno pobijedio „na penale“, za ministra branitelja postavljen je Mijo Crnoja, nesporni junak Domovinskog rata i čovjek cijenjen po svojem poštenju.

Srušen je kada još nije ni zagrijao svoj ministarski stolac zato jer je već u inauguracijskom govoru najavio raskid s privilegijama, najkraće rečeno, svih onih koji rade protiv države od koje žive, a činili su to i u ratu. Panika među štetočinama prerasla je u uzbunu, pa su časnom čovjeku izmislili „nemoralan postupak“ zbog neke brzinski sklepane barake u Samoboru. Neiskusan i nenavikao na djelovanje u „džungli“, Crnoja je povukao pogrešan potez. Umjesto da odmah postane „nedostupan“ i sljedeći dan ode u sjedište stranke i dogovori strategiju za kontranapad, on se je kao u ratu postavio na prvu crtu (pred šator) i dopustio da ga svatko tko želi „gađa“, a on sam branio se je iz petnih žila od napada koji su sami po sebi bili „šuplji“.

KARAMARKO POMOGAO U RUŠENJU SAMOG SEBE

U času kada je galama kojekakvih državnih „pijavica“ i oporbenih komunista bila najjača, pridružio im se je i „Most“ glumeći tako „objektivnost“. U tom prijelomnom trenutku predsjednik HDZ-a trebao je pokazati „da je muško“, odnosno reagirati kao pravi državnik, a što je očito želio biti. Umjesto da stane iza svoga ministra i svima kaže: „Ja ga ne dam. Ako hoćete, srušite ovu tek postavljenu Vladu, ali razmislite hoće li Vam to donijeti koristi“. Umjesto toga reagirao je poput ovce: „Pa… ako je učinio nešto nemoralno, onda bi trebao odstupiti“.

Zašto je baš sada važno podsjetiti se na to? Zato jer je Crnoja svojom ostavkom, a Karamarko svojim zbunjenim „blejanjem“, potpalio lančanu reakciju. Ološ koji je napravio groznu uličnu galamu dobio je krila, jer je shvatio da takva igra „pali“ i da se tako može srušiti svatko tko njima smeta.

Bilo je očito da će se lančana reakcija nastaviti. I naravno, prva sljedeća žrtva bio je upravo Karamarko. Svoj pad on je osobno „potpisao“ time što je dopustio da mu ulična rulja sruši ministra. U međuvremenu je on sam srušio smušenog premijera Oreškovića koji je očito manje bio hrvatski premijer, a više „trgovački putnik tzv. svjetskih vladara“.

PLENKOVIĆ I HASANBEGOVIĆ UZALUD POKUŠALI „UDOBROVOLJITI“ NEGATIVCE

Daljnji razvoj svima je poznat – novi izbori i nova Vlada na čijem se je čelu pojavila još nemoćnija ovca – Andrej Plenković. On je šaptom, čak i bez velike ulične galame, otpisao jednog od rijetkih normalnih ministara – Zlatka Hasanbegovića. Naivno je mislio da će poput starih naroda koji su vjerovali u mnogo bogova, žrtvom nedužnog čovjeka „udobrovoljiti zle bogove“. Čak i sam Hasanbegović napravio je moralni „harakiri“. Zločestu bagru pokušao je udobrovoljiti nevjerojatnim biserom, da su „ustaški zločini najveći moralni pad u povijesti hrvatskog naroda“. Naravno da mu to nije pomoglo da se zadrži na položaju, ali je zbog te teške laži izgubio povjerenje onih koji su ga podržavali. Naime, ako je u stanju tako nešto „blenuti“ samo zato jer hrpa bijesnih stvorenja reži na njega, tko mu više može vjerovati da će u težim neprilikama ostati postojan.

Sam Plenković je sada mislio da će s takvom šahovski rečeno „žrtvom laufera“ kupiti mir, ali i tu se je prevario, iako je neko vrijeme izgledalo tako. Naravno, štetočine su dobili svoj obilati „topli obrok“ od Obuljenke i malo zadrijemali da se odmore, ali po staroj komunističkoj navadi – s jednim otvorenim okom.

POKUŠAVAJU SRUŠITI TRUMPA

Bilo je samo pitanje koga će prvo rušiti – Plenkovića ili Kolindu. Za rušenje premijera nisu imali razloga jer je on bez pogovora pogodovao svima koji žele uništiti Hrvatsku – od Pupovca pa do srbijanskih čelnika (ili četnika). Čak i sama predsjednica bila im je po volji jer je svaki put kada bi ju posjetio neki američki činovničić požurila sastajati se sa srbijanskim agresivcima i čak potpisati s njima ponešto (nitko ne zna što) na krivome mjestu i na krive datume.

Nova galama počela je tek kada je predsjednica mimo ustaljenih običaja odlučila posjetiti USA u vrijeme priprema za inauguraciju novoizabranog predsjednika Donalda Trumpa. Tu nastaje zaplet kao u romanima Agathe Christie.

Sam Trump je za cijelo vrijeme svoje kampanje trpio takve niske udarce s kakvima su bili suočeni i Crnoja, Hasanbegović i Karamarko. Nevjerojatne su sličnosti u metodama i retorici. Naprosto je njihov rukopis – isti. Zapravo griješe oni koji misle da takve stvari radi „udba“, „kos“ ili neka slična bivša služba. Možda agenti i jesu iz tih krugova ili njihovih potomaka, ali konci vodstva, a osobito financiranja takvih prljavih kampanji vode do tzv. „svjetskih vladara“. A njima je neprijatelj jednako Trump i Crnoja. Oni ne trpe „neposlušne“.

Kada je Trump izabran, mnogi su se radovali koji se po logici stvari ne bi trebali radovati. Najglasniji su bili Slovenci koji u predsjednikovoj supruzi Slovenki vide prigodu da ona privoli supruga da podrži Sloveniju, pa da ona dobije tih nekoliko žuđenih kvadratnih metara mora na našoj granici. Trumpu su se veselili i Srbi, pa je i sam Šešelj na svojoj golemoj trbušini postavio majicu s njegovim imenom. Razlog je vjerojatno u tome što navodno jedna grana njezinih predaka vodi u Bosnu i to tamo gdje su u većini bosanski Srbi. Sad bi se i Srbi uz njezinu pomoć htjeli ponovo dokopati Knina i drugih dijelova „krajine“.

U danima kada su u tijeku pripreme za inauguraciju novog predsjednika za vrijeme kojih američki ološ (kao i kod nas) pokušava spriječiti čak i samu inauguraciju, stvaraju se brojni kontakti, jer mnogi žele „uhvatiti ritam“ ekipe novog predsjednika i kod njega dobiti neke prednosti.

PREDSJEDNICA OBAVILA POSAO VELEPOSLANIKA

Takve aktivnosti u pravilu najprije rade veleposlanici, dakle diplomacija. Za predsjednika je ponižavajuće prilikom službenog posjeta razgovarati sa „sitnim ribama“, nego s predsjednikom kao sebi ravnim. Međutim, ona se je suočila s činjenicom da nema koga poslati u takvu misiju, jer hrvatska diplomacija vrvi „jugo“ kadrovima kojima je Hrvatska zadnja rupa na svirali. Zato je, iako svjesna da to nije njezin nivo, morala sama obaviti taj zadatak za koji je znala koliko je važan, a u tome ima i mnogo iskustva.

Je li se predsjednica na tom putu sastala i sa samim Trumpom, to ne možemo znati jer takve stvari ne idu u javnost. Činjenica je da je izjavila da mnogi jako podcjenjuju Trumpa. Otkud bi to tako dobro znala ako ga osobno ne poznaje?

Bez obzira na to, predsjednica je odradila izvanredno važan diplomatski posao predstavljanja Hrvatske novoj administraciji i stvarajući međuljudske kontakte za komunikaciju s najvećom silom svijeta. To naravno nije po volji „svjetskim vladarima“, a ni drugima koji poput njih žele da Hrvatska bude jadna, siromašna i bez dostojanstva. Stoga nije čudno što je ponovo nastala uzbuna među plaćenom ruljom koja radi protiv svoje države. Javio se je i srbijanski ministar Dačić režeći na predsjednicu i spominjući neke ustaše, naciste i štošta još. Naravno da je „komšija“ bijesan, jer u planu je imao da on novom predsjedniku objasni kako je Hrvatska „ustaška država, nasljednica nacističke NDH koja je potamanila najmanje 1.000.000 Srba, Židova i mnogih drugih“. A Kolinda ga je preduhitrila i poremetila mu njegove pakosne planove.

SLIJEDI LI USKORO „LOV NA KOLINDU“?

Za sada je predsjednica zabila gol i vodi. No u budućnosti bi moglo biti velikih problema. Sjetimo se da joj je samozvana kandidatkinja za glavnu tajnicu UN-a Vesna Pusić već na samom početku mandata odbrusila neka „pazi što priča ako želi dočekati kraj mandata“. Da to nisu prazne riječi dokaz je da se je netko usudio prijaviti ju za sukob interesa zato jer je radila svoj posao. Ne treba zaboraviti da su već dvije žene predsjednice smijenjene sa svojih mjesta na sličan način u raznim krajevima svijeta i to u razmaku od samo nekoliko mjeseci (krajem prošle godine). To su predsjednica Brazila bugarskih korijena Dilma Rousseff i predsjednica Južne Koreje Park Geun-hye. Obje su optužene za korupciju i obje je smijenio parlament. Je li baš korupcija bila u pitanju ili neki drugi razlozi? Možemo pretpostaviti: ako predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nastavi sa suverenističkom politikom, mogla bi se ni kriva ni dužna preko noći naći u nekoj „korupcijskoj aferi“, a onda će nastati mahnita potraga za zastupnicima spremnim za Judine škude prodati predsjednicu. Uostalom, metoda je već dva puta uspješno primijenjena i sada je – uhodana.

Nakon svega što se je dogodilo izgleda da „svjetski vladari“, koje hvata lagana panika jer im se planovi ne ostvaruju po njihovim željama, kreću u „odlučni teški boj“ za potpunu pljačku i „upokoravanje“ Hrvatske. Naime, istovremeno traje „sapunica oko INE i HEP-a, a šire se i vjesti da se priprema prodaja Hrvatskih voda i Hrvatskih šuma. Ako se tome pridoda i stari naum o prodaju ACI marina, onda u slučaju prodaje svega toga Hrvatskoj doista ne bi ostalo ništa osim zastave i himne, ako novi „vladari“ i to ne bi promijenili.

U ovakvoj situaciji ne preostaje nam drugo nego ponovo uspostaviti odavno razorenu hrvatsku slogu i njome obraniti sve ono što smo izborili u Domovinskom ratu kao što su simboli (Za dom spremni), ljudi (Thompson), a onda i ono što čini bit države – šume, vode, more, otoke, planine i rudna bogatstva. Ne učinimo li to, ispasti će da nije ni trebalo ići u rat i ginuti, jer ionako nemamo – ništa.

Mario Filipi/dragovoljac.com

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save