Puhovski, Pupovac i Zakošek – znate li koje su njihove veze još iz Jugoslavije?

Foto: fah

Kada se u osvit hrvatske demokracije i prvih stranaka (kao HSLS i HDZ) počelo stidljivo pokazivati svjetlo i sunce demokracije i višestranačja na obzorju, nakon 45 godina jednopartijskog, totalitarnog i antihumanog sustava, pojavila se na hrvatskom (jugoslavenskom) obzorju jedna inicijativa koja je, na prvi pogled, „mirisala“ na demokraciju.

Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu (kratica: UJDI) bila je politička organizacija osnovana u proljeće 1989. u Zagrebu, a njezini pristalice bili su uglavnom tvrdokorni marksisti koji su bili za jedinstvenu i nedjeljivu Jugoslaviju, te protivnici bilo kakve hrvatske državnosti u tom vremenu.

Prvi predsjednik UJDI-ja bio je profesor Branko Horvat, a direktor Žarko Puhovski. U probranom društvu našlo se svega i svačega – od ratnog zločinca i čovjeka koji je ušao u Zagreb s „oslobodilačkom partizanskom vojskom“ i naredio ubijanje tisuća ljudi, generala JNA Koče Popovića iz Beograda, pisaca i kipara kao što se Dubravka Ugrešić i Bogdan Bogdanović, pa sve do Nenada Zakošeka i Milorada Pupovca.

Dok je Puhovski zauzimao „funkciju“ direktora UJDI-ja, Zakošek i Pupovac su bili članovi glavnog odbora.

Ostatak probrane brojne ekipe ujdijevaca nas u ovom trenutku toliko ne zanima, nego činjenica da od tada pa do danas trolist Puhovski, Pupovac i Zakošek postaju i ostaju glavne zvijezde hrvatskog političkog neba. Zauzeli su i zauzimaju prilično široku lepezu hrvatske društvene stvarnosti i tema, te pokrivaju, što bi se narodski reklo, gotovo pa – sve.

To su 1989. bili relativno mladi ljudi, a najviše ih je povezalo poznanstvo s Filozofskog fakulteta i zajedništvo u ideji očuvanja Jugoslavije. Ostaje činjenica da su kroz ovih 30 godina upravo ova trojica zauzimala, više ili manje, gotovo najznačajnija mjesta u hrvatskoj društvenoj i medijskoj stvarnosti, osobito kao tumači i apologete tematika ljudskih prava, nevladinih udruga, slobode govora i mišljenja, ali i (ne)kritike i političkih osoba Hrvatske.

1989., i prije toga, njih trojica bila su ujedinjena u ideji očuvanja Jugoslavije kroz pokušaje (navodne) demokratizacije iste. Nije slučajno da i danas njihove ideje imaju frapantnu sličnost, pa i gotovo istost, osobito kada se govori o fašizaciji hrvatskog društva, neprihvatljivosti političara tipa Hasanbegovića ili pjevača kao Marka Perkovića, povijesnom revizionizmu ili sličnim pojmovima koji su već postali dio slenga njihove (sub)kulture.

Ne želeći ulaziti u njihove vrlo zanimljive biografije, ostaje pitanje: doima li se sve to slučajnim ili je 30 godina ujdijevskog zajedništva malo previše znakovito?

Izvor: narod.hr

facebookShare on Facebook
TwitterPost on X
FollowFollow us
PinterestSave

5 comments

  1. Josipa Pogačić

    30 godina UIDI-janja ne može biti slučajno. Ali najviše je to problem hrvatskih medija koji su isključivo u rukama ljudi koji daju prostor spomenutoj trojki i njima sličnima. Za to pak definitivno odgovornost snosi HDZ koja je bilo sama, bilo u koaliciji u ovih 25 godina na vlasti najduže. Stranka tog formata već davno bi imala jedan svoj televizijski kanal i barem jedne novine. Zašto to HDZ nema? Zato što HDZ nažalost nije državotvorna stranka kakvom se voli prikazivati. HDZ je u početku bio svenarodni pokret pod vodstvom Franje Tuđmana. Poslije smrti prvog Predsjednika stranka se počela osipati, jer se vidjelo da u vrhu ima previše ljudi u kaznenom prostoru. Poslije katastrofe Sanader, stranka je još i dobro prošla na izborima i nije nestala sa scene jer zaista ima jedno stalno biračko tijelo koje će uvijek podržati HDZ, isto kao što će vjerni fanovi uvijek podržati SDP. Karamarko je uspio konsolidirati stranku, dobio je sve izbore ali je morao otići također zbog borbe za vlast u HDZ-u. Varijanta s Plenkovićem nije loša, ali nije to prava hrvatska stranka. Sam Plenković je EU dizajn i nije to niti loše, ali nije to stranka kakva bi trebala biti. A što reći o onim njezinim članovima koji odu iz stranke, budu u drugim strankama, a onda se vraćaju u krilo “partije”? Može li netko zamisliti da bi neki istaknuti političar CDU/CSU otišao iz stranke, bio član neke druge minorne stranke, pa se onda vratio u bivšu stranku? Ili da bi istaknuti političar konzervativne stranke u Engleskoj ili republikanac u Americi otišao iz stranke, bio član neke druge pa se vratio? To je nezamislivo, jer za stranke koje bi primale povratnike ne bi glasovao nitko. Kod nas je biračko tijelo tolerantno prema svemu pa i prema političarima koji su sudski osuđeni zbog kaznenog djela zloporabe položaja, a “prebjezi” su gotovo pa normalna pojava. Sve je to još jako krhko i neizgrađeno i proći će još vremena kada će se stranke profilirati kako treba, pa i njihovi birači-

  2. Slaviša Jambreković

    Da su samo njih trojica prokletnika, oni su deklarirane prokletinje, gori su oni što se drže ruku na srcu, tzv, domoljubi, a uporno glade malu knjižici s još manjom petokrakicom. Puna Vas je Hrvatska, prokletinje izdajničke. Ne zamjeram ništa srbima i četnicima, već našoj izdajničkoj prokletoj marvi. Nadam se da će te kad tad osjetiti prokletstvo u svom životu, i vaša jugoslovenska,partizanska deca. Sve najgore neka vas snađe i vaš komunistički okot!!!!!!!!

  3. Zlatko saric

    STO RECI , AKO NEMA OPOZICIJE .?! POGOTOVU NEMAJU ( opozicija ) GDJE RECI , KADA “” ONI DRŽE SVE POD SVOJOM KONTROLOM “” !

Odgovori

Skip to content