Ma nije to ništa

Moglo bi se precizno ustvrditi kako je vrlo mnogo budalastih izjava, snova i tvrdnji istovareno devetoga siječnja, prije i za vrijeme te jedne potpuno bolesne banjalučke proslave. Kada bi se zaboravio nastanak te zločinačke državne tvorevine uz masovne ljudske žrtve, moglo bi se možda i konformistički odmahnuti rukom.

Međutim, riječ je o samozvanoj republici srbskoj koja je zahvaćena fašističkom temperaturom. To nije samo apendicitis nekog tamo dalekog naroda, već bjesnog srblja u mekom trbuhu hrvatske. Ne vidjeti da je to isti onaj ogavan, Miloševićev, verbalni gnoj, kada je hvatao zamah da bi milijunima skidao glave i raselio cijele narode s domaćih ognjišta, znači biti ili korumpiran ili obnevidio. „Rat je poguba ljudske naravi“ pisao je Držić i on nam je nažalost opet pred vratima. To nije samo hrvatska procjena, već odavno, kreaturu Dodika, dosadašnja američka administracija drži za glavnog destabilizirajućeg čimbenika na Balkanu.

Kao i uvijek nije problem što je fašistički slet u Banjoj Luci najavljen, već što je uopće održan. Nisu esencijalne ideje o ujedinjenju republike srbske sa Srbijom, niti to što se s Dodikom složio Toma Grobar a Vučić nije došao. Nije sporno da Dodik nakon Srebrenice sanja nova sjedinjenja u krvi i koštanoj moždini sa Srbijom a Toma Grobar, zasluživši titulu četničkog vojvode među truplima staraca na istoku Slavonije i sam se s njime slaže. Nije novost ni da kosturica što slabije režira to jače sanja atomske bombe, klanja nad klanjima. Prženja. Nije problem „europski Vučić“ koji se na zapadu zaklinje u demokraciju i pravdu a doma ispod stola obilato financira sve te civilizacijske divertikuloze. Nisu ključne ni te besplodne osude službenog Sarajeva ili visokog predstavnika međunarodne zajednice (što god im to značilo) za Bosnu i nestajuću Hercegovinu Valentina Inzka. Kad govori o RS misli na NDH i to mu lahko prevaže! To što je endehazija već sedamdeset godina konstitutivno mrtva a republika srbskaja već četvrt stoljeća suverenitetno živa, živoderska, unatoč ukidanju Republike Herceg Bosne (!) njemu očito nije bitno, tj. masno je plaćen da mu ne bude jasno.

Pitanje je zašto Europska unija službeno nije oštro sankcionirala neofašistički skup u Banjoj Luci? Zašto je to uljudbi diljem globusa u tolikim metropolisima pravde i istine, dobra i poštenja bilo udobnije prešutjeti, komotnije okrenuti glavu? Zašto nitko nije otvoreno prozvao te funebralne sponzore? Zar je Putin sve? Zar je Rusija jedina na svijetu? Zar se Rusije ili navodno podupirateljice Kine svi duboko boje? Zar je sve već otišlo toliko daleko da se ništa ne da učiniti… zar će svijet opet dugo, dugo gledati i opet slati sladoledare kao u Domovinskom ratu.?? Kako to da se američka procjena ne doživljava?

Sredstvo pokoravanja malih i legalne pljačke

Pitanja ostaju bez odgovora unatoč tome što je (NIC) američko Nacionalno obavještajno vijeće objavilo izvješće koje govori o najvećem riziku od sukoba u idućih pet godina, riziku najvećem još od doba Hladnoga rata. I navode čimbenike koji će stvoriti „turobnu i tešku blisku budućnost“. Navode agresivniju Rusiju i Kinu, regionalne sukobe, terorizam, dohodovnu nejednakost, klimatske promjene i spor gospodarski rast. Globalni rast slabi a što je globalizacija bez gospodarskog rasta i razvoja? Fraza, puka fraza, što je bila od početka. Sredstvo pokoravanja malih i legalne pljačke njihovih velikih nacionalnih bogatstava. Opet su za sve krivi nacionalizmi podgrijani protu-globalizacijskim trendovima. Glavno da su našli krivca u izvješću temeljem razgovora s akademicima, financijskim stručnjacima i političarima iz cijeloga svijeta. Trendovi koje su proučavali su politički, društveni i tehnološki a koji će, kako kažu, „oblikovati svijet do 2035.“

I NATO i bošnjački predstavnici u republici srbskoj i administrativno Sarajevo svojim žestokim ništa, popratili su ceremoniju čašćenja i slavljena zločina, krvi, masovnih ubojstava, silovanja i životinjskih mrcvarenja po srbijanskim koncentracijskim logorima te etničkih čišćenja provođenih od nakaza svih vrsta i oblika. Čak ni granična ustaška Hrvatska nije bila temom u Banjoj Luci u natjecanju tko će mokriti dalje a toliko je fašizacije i nedemokracije u nas. Njihova megalomanija valjda ide i preko i iznad nas još dalje na zapad sve do vascele Italije. Davno se u nas sramežljivo navodilo radikalizme Pravoslavne crkve i njezinih oboružanih svećenika. Tada su to bili tzv. istočnjački probni baloni. Ni u ni izvan Hrvatske nije se reagiralo zakonito pa je ratna manija u militantnog srblja progredirala. I danas nije ni po čemu drugačija od Miloševićeve psihopatologije. Nisu izostali ni memorandumci 2, umovi i čuvari nebeske mitomanije i vječnog velikosrbstva. „Uvijek iznova Srbija“ pisao je još tridesetih godina prošloga stoljeća dr Ivo Pilar – „Srpska pravoslavna crkva i fašizam“ pisala je pola stoljeća kasnije Ljubica Štefan.

Toma Grobar, u perverznoj maniri, nakon svih pljeskova Dodiku i kosturici dodaje kako on „voli BiH“. Bit će to ona ista poznata nam ljubav i spram RH. To je to mengeleovsko zadovoljstvo nad umirućom žrtvom kada se mizerije osjećaju nadmoćno a njihova ljubav cijedi se i cereka iz krezubih usta. „Dok ima RS ima i Srbije“ mudroslovi netalentirano kradljivac kao što nas odavno pljačkaju na svim poljima neimajući svojeg plemstva, književnosti, kiparstva, znanosti, baštine… Misli kako se iskazao dok RS stavlja na mjesto Matoševa srca u strofi a Srbiju na mjesto Kroacije. „Sagradićemo Dubrovnik stariji i lepši“…

„Marš na Drinu“, postrojena vojska, defile policije, zastave na gradskim pročeljima, svečana akademija, deca stupaju i nastupaju, javna zahtjevanja otcjepljenja od države Bosne i Hercegovine i sva ta sjedinjenja s maticom i majkom, otadžbinom Srbijom… sve su to jasne činjenice kako nas je Orjuna među nama sve ove godine inhibirala i specijalnoratovski paralizirala etiketama o ustašizaciji, o famoznim govorima mržnje, o famoznoj netoleranciji i posebno o onome „susjeda ne možeš birati“ te najfamoznije: „ekonomska suradnja je nužnost“. A zašto bi bila? Zar svim susjedima u životu uvijek okrećemo samo nasmijano lice ili ima i onih koje bez demagoških floskula ne želimo niti upoznati?

Ovo zazivanje rata, koje je odavno premašilo banalno zveckanje oružjem i golo predizborno podmetanje, opisano je od strane najvećeg živućeg vojno-političkog stratega admirala Domazeta-Loše. Davno. Specijalni i medijski rat sada više nije niti podžitan niti verbalan on se odavno pokazuje u svoj svojoj nakaznosti i raznovrsnosti asimetrije. Tko ga nakon fašističkog sleta u Banjoj Luci može nevidjeti i negirati?

Mi Hrvati i orjunaši među nama

U objavljenom, blistavu pismu dr. Josipa Stjepandića izvjestitelju Europskoga parlamenta za Srbiju Davidu McAllisteru izneseno je nekoliko važnih ocjena, mada je pitanje koliko smo mi Hrvati i orjunaši među nama uopće spremni prihvatiti istinu i logiku kao nužne vrijednosti. Srbiju naziva razbojničkom državom kojoj je McAllister dao ocjenu o napretku! Kojem napretku… što su jučer ubili Đinđića da bi danas nastavili Miloševićevim putem? Dr Stjepandić napredak i dobre ocjene ističe kao krivotvorine i prijevare nedostojne zastupnika Europskog parlamenta. „Nedužni ljudi stradavaju, štovani gospodine McAllister, zato što netko u Beogradu ne odustaje od porobljavanja svojih susjeda!“ – piše dalje dr. Stjepandić kontekstualizirajući da i 21 godinu nakon prestanka rata smrtno stradavaju ljudi u nekadašnjim okupiranim područjima i to od mina koje su postavile srbske postrojbe. „Srbija dosad nije objavila niti jedan plan minskih polja“ – nastavlja auktor – „Ne prođe skoro nijedan dan bez neke neprijateljske aktivnosti Srbije prema njezinim susjedima“. U pismu je istaknuta i prijetnja „svim sredstvima“ Vučićeva izaslanika okupljenoj hrvatskoj Vladi u osramoćenom Novinarskom domu, u središtu Zagreba i uz osramoćenog Hristosa koji se (u mržnji) rodi.

Puzajući državni udar ili njegova generalna proba nadomak Slavonskome Brodu i nedalekom Zagrebu a u nedodirljivoj tzv. republici srbskoj, dokidanje je ikakvoga Daytona pa i ovakvog pervertiranoga koji je desetkovao i one preživjele Hrvate. Već i doslovni Dayton bio je zaustavljanje rata, to svakako, ali i klica novoga. Ovoga. Možda se možemo nadati tvrdnji sarajevskog političkog analitičara Ibrahima Prohića da o ratu ili miru u BiH ne će odlučivati Dodik, nego velike sile… istovremeno ne smijemo zaboraviti koliko bliskoistočno traju i koliko krvavo smrde ratovi na linijama razgraničenja velikih sila.

Iako nediplomatski blag, prije nesvikao tom javnom poslu, ministar vanjskih poslova i europskih integracija te prva potpredsjednica Vlade, pardon potpredsjednik Davor Ivo Stier uočio je „eskalaciju tenzija u BiH“ i još točnije „da je to proces“. On to tako još i prije kandidiranja za Glavnog tajnika, pa kaže: „Neki ključni međunarodni čimbenici to potiču, a s druge strane neki dopuštaju da se to održava bez većih reakcija.“ To me podsjeća (jer nije odgovorio i pojasnio tko su ti neki na podpitanje novinara) na ono sosijalištiško, bezmudno i titovsko: „neka kretanja u području cijena“…

Još jedna sinkrona koincidencija

Da je specijalni orjunaški rat i otvoreno uličarsko nasilje na djelu pokazuju premlaćivanja hrvatskih ljudi ali i ponovna jagma za Savudrijskom valom. Još jedna sinkrona koincidencija. Hrvatske su rodoljube tukli šipkama po glavi i ubijali u beogradskoj skupštini a ti su fašistički scenariji za Orjunu bili i ostali karakteristični. Bezvremeno. Sve ovdje navedeno, i ovo posljednje, suobličeno kao napad i na predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, privjesci su jedne maligne uvertire koja dodatno naglašava i ocrtava velikosrbski plan i imperijalne igre nove Jalte. Europa kratko puca pa svim starim spojevima. Ni nekakva talija pardon Dalija ne može zamutiti istinu i uglazbiti (ni nakon deset doušničkih prijava) suvislu optužbu predsjedničina puta.

Da stvarno, zašto je Predsjednica uopće putovala u Ameriku? I to još ne u predsjedničkom zrakoplovu! Sramota. U onome kojeg je do generalke dotjerala prva potpredsjednica i sjajna luzerica pri Glavnom tajniku UN-a, pa se sada iz njega dimi. Zašto to Orjuni nije najavila? Stvarno ne valja kada sjajno pozicionirana predsjednica „bez ikakvih ovlasti“ i političarka u atlantskim integracijama ovako neviđeno solira i ostvaruje kontakte a da ih Orjuna prije nije stigla premrežiti, popljuvati i degradirati. Nije to u redu od predsjednice, molim da ubuduće radi protiv nas i sebe i tamo neke male beznačajne Hrvatske kako bi Orjuna bila i ostala sastavljena i zadovoljna.

Molim još i više predsjednicu da još i više štoviše putuje baš ovako, ovoliko i tiho jer joj samo tako ništa ne će moći ni krdo podšprajcanih novinara ni analitički umirovljenih puhova. A oni bi o predsjednici…

Javor Novak/hkv

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save