PAPA: Budite hrabri, a ne ‘parkirani’ kršćani
Papa Franjo slavi misu u Domu sv. Marta
Budite hrabri kršćani, usidreni u nadi i sposobni izdržati u mračnim trenucima – tim riječima je papa Franjo na misi u Domu sveta Marta potaknuo prisutne vjernike. Lijeni kršćani su, međutim, nepomični – napomenuo je Papa – za njih je Crkva dobro parkiralište.
Sveti Otac je svoje razmišljanje započeo od današnjeg svetopisamskog odlomka iz Poslanice Hebrejima. „Život kršćanina je hrabar život“, kazao je Papa u svojoj propovijedi te je objasnio da bi gorljivost, hrabrost za ići naprijed, o kojoj govori Poslanica, trebala biti naš stav prema životu. No ovo prvo čitanje također govori o lijenosti koja je protivna hrabrosti. „Živjeti u hladnjaku tako da sve ostane kako jest“, sažeo je Papa te nastavio:
„Lijeni kršćani, kršćani koji nemaju želje ići naprijed, kršćani koji se ne bore da se stvari promijene, za nove stvari, za stvari koje bi nam svima činile dobro kad bi se promijenile. Oni su lijeni, ‘parkirani’ kršćani: za njih je Crkva dobro mjesto za parkiranje. A kad kažem kršćani, mislim na laike, svećenike, biskupe… na sve. No, postoje nepomični kršćani: za njih je Crkva parkiralište koje čuva život i idu naprijed sa svim mogućim osiguranjima. Kad pomislim na te nepomične kršćane, sjetim se nečega što su nama djeci govorili naši djedovi: ‘Čuvajte se mirne vode, one koja ne teče, jer će se ona prva pokvariti.“
Ono što kršćane čini hrabrima je nada, dok „lijeni kršćani nemaju nadu“, oni su „u mirovini“, kazao je Sveti Otac. Papa je rekao da je lijepo nakon mnogo godina rada otići u mirovinu, ali je pritom upozorio: „provesti čitav svoj život u mirovini je ružno!“. Nasuprot tomu, nada je sidro za koje se hvatamo kako bismo se nastavili boriti u teškim trenucima.
„To je današnja poruka: nada, ona nada koja ne razočarava, koja ide iznad. I [autor Poslanice Hebrejima] kaže: nada koja je pouzdano i čvrsto sidro za naš život. Nada je sidro: bacili smo ga, držimo se za uže, ali pritom idemo naprijed. To je naša nada. Nema razmišljanja: ‘Da, ali, tamo je nebo, kako lijepo, ostajem…“ Ne. Nada je borba, držanje za uže kako bismo stigli tamo. U svakodnevnoj borbi, nada je vrlina obzorâ, a ne zatvorenosti! Možda je vrlina koju se najmanje razumije, ali je najjača. Nada: živjeti u nadi, od nade, uvijek gledajući hrabro naprijed. Netko bi mi od vas mogao reći: ‘Da, oče, ali postoje ružni trenuci, u kojima se sve čini mračnim… što mi je tada činiti?’ Drži se užeta i izdrži“, rekao je papa Franjo.
„Nikom od nas život nije došao umotan poput dara“, kazao je Sveti Otac; radije, treba nam hrabrost da idemo naprijed i izdržimo. Hrabri kršćani možda griješe, ali svi mi griješimo – istaknuo je Papa. „Oni koji idu naprijed rade pogreške, dok se čini da oni nepomični ne rade greške.“ A kada „ne možeš hodati zato što je sve mračno, zatvoreno“, trebaš izdržati, ustrajati.
Konačno, papa Franjo nas je pozvao da se pitamo jesmo li zatvoreni kršćani ili smo kršćani obzora? Jesmo li sposobni izdržati u ružnim trenucima, svjesni da nada ne razočarava – „Jer ja znam“, kazao je, „da Bog ne razočarava“:
„Postavimo si pitanje: kakav sam? Kakav je moj život vjere? Je li to život obzorâ, nade, hrabrosti ili mlaki život koji ne zna izdržati teške trenutke? Neka nam Gospodin dade milost, kao što smo molili u Zbornoj molitvi, da nadiđemo svoj egoizam jer su parkirani, nepomični kršćani egoistični. Gledaju samo na same sebe, ne znaju podići glavu kako bi gledali u Njega. Neka nam Gospodin dade ovu milost“, kazao je na kraju svoje propovijedi Sveti Otac.
Radio Vatikan
