Vrhunac licemjerja: Ne smiješ naškoditi, ali možeš ubiti
Postoje brojne okolnosti koje ljudi ističu kako bi opravdali abortus. Kako niti jedna od tih okolnosti ne mogu opravdati ubijanje čovjeka nakon rođenja, jednako tako ne mogu opravdati niti ubijanje čovjeka prije rođenja
{jathumbnail off}Kad je o abortusu riječ, uvijek se otvaraju pitanja poput: „Što ako je žena silovana?“, „Što ako ne može uzdržavati dijete?“ ili „Što ako je dijete deformirano?“. Zagovaratelji prava na slobodu izbora pozivaju se na te, egzistencijalno teške okolnosti, kako bi pomaknuli fokus sa središta tog problema a to je ljudsko dostojanstvo nerođenog djeteta i nasilje koje se vrši za vrijeme izvršenja abortusa. Najbolji način za razotkrivanje zablude takvih tvrdnji je jednostavno proširiti kontekst i primijeniti ga na rođenu djecu.
Kad je dijete neželjeno
Jedno od najdražih rečenica zagovornika abortusa je da svako dijete treba biti željeno. S jedne strane to zvuči plemenito dok se ne shvati koja im je solucija za neželjenu djecu. Tvrde da ako dijete nije željeno, ne bi trebalo biti niti rođeno. Problem je, naravno, što je dijete već začeto, pa je jedini način kako bi se postiglo rečeno, ubiti ga. Kako opravdavaju takvo nasilje? Tako što čvrsto drže da je za dijete bolje da je mrtvo nego da bude neželjeno. Je li sigurna smrt zaista odgovor na moguće zapostavljanje ili zlostavljanje? Ako je nečije pravo na život zaista osnovano po načelu „željenosti“ što bi to onda značilo za beskućnike, starije ili nemoćne? Čak i ako biološki roditelji ne žele imati ništa s njihovim novorođenčem, postoje obitelji diljem Zemlje koje očajnički žele posvojiti dijete, obitelji voljne posvojiti oboljelo dijete bilo koje rase ili nacionalnosti. Nešto toliko subjektivno poput „željenosti“ ne može nikad biti temelj za pružanje prava na život i zagovornici abortusa to znaju.
Teška materijalna situacija
Zagovornici abortusa često tvrde da je prihvatljivo da majka prekine trudnoću ako se nalazi u teškoj materijalnoj situaciji. Dok oprezno biraju plemeniti i suosjećajni jezik, u biti tvrde da, ako će dijete biti preskupo, majka ga ima pravo ubiti. Kao i mnogi drugi argumenti za abortus, ovaj argument pretpostavlja nešto o nerođenom embriju ili fetusu što nije dokazano. Nema li i rođene djece koja rastu u siromaštvu? Je li itko ikada čuo da bi majka rođene djece trebala imati pravo da ih ubije ako nema sredstava da ih podigne? Nitko ne iznosi takve apsurdne i bešćutne argumente jer svi znamo da nikakva financijska poteškoća nije dovoljan razlog za ubijanje drugog ljudskog bića, pogotovo ne nevinog djeteta. S druge strane, postoji dovoljno centara koji mogu pružiti pomoć tijekom neželjene trudnoće. Svi oni funkcioniraju na način da pomognu majkama proći kroz trudnoću na način da im osiguraju emocionalnu i financijsku podršku da dijete dođe na svijet i da se, ukoliko je potrebno, da na posvojenje (što će roditelje osloboditi svih budućih financijskih obaveza). Kad je pomoć potrebna, može se naći.
Bolesno ili deformirano dijete
Zagovornici abortusa se zalažu i za pravo na abortiranje djece koja bi mogla odrasti s nekom nesposobnošću, bolešću ili hendikepom jer tumače da ga se na taj način oslobađa patnje. Radi se o barbarskom i nehumanom prijedlogu koji nema mjesta u pravednom društvu. Postoje mnoga djeca svih dobi kao i odrasli, koji danas žive unatoč raznim bolestima i invalidnosti. Čine li ih njihova fizička ograničenja manje ljudima? Je li ubijanje bolesnih zbilja prihvatljiv način za tretiranje bolesti? Svatko tko tvrdi da je abortus nužno sredstvo protiv života u patnji i invalidnosti pretpostavlja da nerođeno dijete još uvijek nije živo ljudsko biće. Ne ubijamo ljude zbog njihovih invalidnosti! Nadalje, pritisak na abortus hendikepiranih beba temelji se uvelike na pretpostavci, pukoj vjerojatnosti da dijete ima neku vrstu invaliditeta. No često testovi pokazuju krivo. Također, vrlo često ta djeca, ako im se dopusti da žive, budu radosnija od većine svojih „zdravih“ vršnjaka. Patnja i poteškoće sastavni su dio ljudskog života. Svatko tko pokušava eliminirati patnju ubijajući „patnike“ pokreće užasavajući trend. Nije na nama da odlučujemo tko ima život vrijedan življenja a tko nema, i mi sigurno ne bismo željeli da netko drugi donosi tu odluku umjesto nas! Na kraju, cijelo ovo pitanje invalidnosti tek je puka maska za odvlačenje pažnje. Činjenica je da, zagovornici abortusa podupiru ubijanje beba, bilo da imaju invalidnost ili ne. Ne tvrde samo da bi se pravo na abortus trebalo limitirati na fetuse s teškim invaliditetom već da bi majka, sama, trebala imati pravo ubiti svoje dijete iz bilo kojeg razloga pod suncem i to je najšokantnije od svega!
Roditelji ovisnici o drogi ili alkoholu
Nerijetko, zagovornici abortusa postavljaju pitanja poput: „Zar zbilja mislite da bi ovisnica o kokainu trebala biti prisiljena da rodi dijete koje će odrastati na kokainu i živjeti na ulici?“ Pitanje u biti implicira to da je bolje za dijete da je mrtvo nego li da se rodi i bude ovisno o drogi? Ponovno nije riječ o ovisnosti već o dostojanstvu. Nosimo li se sa ovisnošću o drogi tako da ubijamo ovisnike? Ne. A pogotovo ne bismo predložili takav tretman za one koji su postali ovisnici tuđom krivicom. Ironija je što danas, u većini zemalja, žene mogu biti kazneno procesuirane zbog zlostavljanja fetusa ako uzimaju škodljivu drogu tijekom trudnoće, ali te iste žene, ako žele, savršeno slobodno mogu platiti nekome da ubije njihovo dijete. Majke mogu slobodno ubiti ali ne smiju naškoditi?! Licemjernost ovakvih šizofrenih zakona ismijava pravdu. Embrije i fetuse treba zaštiti od svega što im može naškoditi ili ih ubiti.
Izvor: www.prolife.com
